Od Arkana do naših dana
Zaostavština rata, bez neophodnog suočavanja s prošlosti i katarze, čini jedan postotak mržnje koju navijačke skupine iskazuju jedna prema drugoj, uglavnom etnički suprotstavljenoj. Postratno stanje u kojem su političari zarad glasova, ali i da pokažu svijetu da se u BiH nije džaba ratovalo, odnosno da Srbi, Hrvati i Bošnjaci ne mogu zajedno živjeti, uveliko je doprinijelo eskalaciji nasilja uoči utakmica klubova s različitim etničkim prefiksima.
Navijački neredi na neodigranoj utakmici između Dinama i Crvene zvezde 1990. godine bila su svojevrsna uvertira u raspad tadašnje zajedničke države Jugoslavije i krvavai rat. Iako, prema tvrdnjama Zorana Timića Tima, nekadašnjeg vođe navijača Crvene zvezde “Delija”, Željko Ražnatović Arkan nije bio vođa navijača, on je imao zapaženu ulogu u tim neredima.
“Cijela priča počinje kada se na Maksimiru 1990. godine skandiralo protiv Slobodana Miloševića, što se policiji nije svidjelo. Razmišljali su kako da nas spriječe u tome i poslali su nam Arkana koji je bio pripadnik službe UDBA-e”, izjavio je Timić u serijalu “Ultras, Timina priča”.
Početkom ratnih dešavanja na prostorima bivše Jugoslavije Arkan je bio komadant Srspke dobrovoljačke garde, a njegove jedinice “Arkanovci” 1997. godine optužene su za zločine počinjene u Bijeljini 1992. godine. Iako je u nekoliko presuda Haškog suda utvrđeno da su srpske paravojne snage u ovom gradu ubile najmanje 48 ljudi tokom prva dva dana aprila 1992. godine, niko od Arkanovih ljudi nikada nije osuđen.
Prije suđenja ubili su ga maskirani napadači u holu hotela Intercontinental u Beogradu.
Sudije Haškog suda tokom izricanja presude bivšim čelnicima obavještajne službe Srbije Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, osuđenim na po 15.godina zatvora, navele su da je Služba državne bezbjednosti finansirala Srpsku dobrovoljačku gardu, kojom je komandovao Arkan, a okosnicu pripadnika garde činili su na početku navijači Crvene zvezde.
Dobro došli u Mostar
Tri decenije nakon ratnih dešavanja navijački neredi sastavni su dio političkog djelovanja u Bosni i Hercegovini. To je najizraženije u Mostaru, gdje gospodare navijači Nogometnog kluba Zrinjski, popularni Ultrasi, i navijači Fudbalskog kluba Velež, nazvani Red Army.
Decenijama ove dvije navijačke skupine terorišu građane Mostara. Nešto su žešći “Ultrasi”, koji skoro svaku priliku koriste da napadnu sve koji ne navijaju za Zrinjski u Mostaru, konkretnije Bošnjake.
Nekoliko dana uoči posljednjeg mostarskog derbija, a nakon utakmice Veleža s Borcem, skupina huligana na ulazu je u Stolac autom čekala svoje žrtve.
I dočekala u svojevrsnoj sačekuši četvoricu mladića, stolačkih povratnika.
Njih četvorica vozili su se u Mercedesu, bili na iftaru, a potom ostali da pogledaju utakmicu Veleža i Borca. U naselju Masline golf s huliganima najprije je izgurao njihovo auto s ceste, a potom ih zajedno s još dva vozila okružili.
Iz tih je vozila, prema informacijama MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona, izašlo najmanje deset maskiranih huligana, koji su bejzbol palicama počeli razbijati Mercedes, a potom udarati mladiće po njihovim tijelima.
U jednom trenutku su se razbježali nakon što je automobil koji se kretao cestom naglo usporio približavajući se mjestu događaja, a M. A., koji se nalazio za upravljačem Mercedesa, uspio je pozvati policiju i prijaviti napad, nakon čega su uz patrole stigle ekipe Hitne pomoći, koje su ih prevezli u Kantonalnu bolnicu “Dr. Safet Mujić” u Mostaru. Kasnije ćemo saznati da se radilo o trojici fudbalera Iskre, fudbalskog kluba iz Stoca, koji su pušteni na kućno liječenje.
Sutradan je uhapšeno pet osoba, svi s područja Mostara, koje se dovode u vezu s napadom na četvoricu mladića u Stocu i predati su u nadležnost Tužilaštva Hercegovačko-neretvanjskog kantona, saopšteno je iz ove pravosudne institucije.
“Još najmanje šest osoba, koje se dovode u vezu s ovim slučajem, su identificirane. Po kompletiranju istražnih radnji javnost će o svemu biti obaviještena, a u toku su i sve druge neophodne mjere i radnje s ciljem utvrđivanja svih okolnosti kritičnog događaja”, navodi se u saopštenju Tužilaštva HNK.
Standardno: Tužilaštvo HNK šuti
Da li su ovi mladići pušteni, kao što je i do sada bila praksa, nismo uspjeli saznati, jer u Tužilaštvu HNK ali i MUP-u na naše upite i pozive nisu odgovarali.
Građani ali i predstavnici lokalne vlasti u Stocu zatražili su od nadležnih institucija, za koje tvrde da štite navijače Zrinjskog, da bez odlaganja rasvijetle situaciju i pronađu počinitelje kako bi bili adekvatno kažnjeni.
“Nedostatak akcije i transparentnosti u radu Tužilaštva predstavlja ozbiljan problem, a zataškavanje sličnih događaja i nekažnjavanje krivaca narušava povjerenje građana u pravosudni sistem”, poruka je neformalne grupe građana Stoca.
A onda je došlo vrijeme mostarskog derbija. Iako nije bilo zvaničnog saopštenja MUP-a HNK, od Uprave Veleža novinari su saznali da je zabranjen dolazak gostujućih navijača, odnosno onih koji navijaju za Velež.
S obzirom na to da na tribinama nisu imali s kime, navijači Zrinjskog sačekali su kraj utakmice, a potom uletili na stadion, kako bi se, prema tvrdnjama iz Veleža, obračunali s igračima ovog kluba.
“Besmisleno je zavaravati javnost kako spomenuta grupa nije imala namjeru napasti naše igrače, trenere i ostalo osoblje Veleža koje je tog dana bilo prisutno Pod Bijelim brijegom. Ako je onako kako kažu, pitamo ih: ko je gađao naš autobus prilikom napuštanja stadiona i s kojom namjerom? I zašto su to prešutjeli u svojim reakcijama?”, navodi se u saopštenju iz Veleža.
Iz MUP-a Hercegovačko-neretvanskog kantona saopštili su da je nakon završetka utakmice između Zrinjskog i Veleža oštećeno 16 službenih policijskih vozila i jedno nepoznatog vlasnika.
Gradonačelnik Mostara Mario Kordić nakon utakmice rekao je kako “nikada i nikome neće donijeti ništa dobro kada se jedan huliganski napad naziva herojskim činom, a drugi napadom na povratnike” te pojasnio:
“Današnji incident izazvao je neodgovorno ponašanje jednoga od uposlenika zaštitarske službe i, na sreću,d sve se brzo smirilo. Očekujemo sankcionisanje takvih pojedinaca. Neka nam sport bude primjer kako se poštenim radom i odricanjem ostvaruju veliki rezultati i grade vrijednosti”, rekao je Kordić, okrivljujući zaštitara što je izazvao navijače, koji prema njegovom mišljenju nisu željeli napasti igrače Veleža.
Kako nam je potvrdio Ramo Isak, federalni ministar unutrašnjih poslova, sve jedinice Federalne uprave policije bile su spremne i na raspolaganju MUP-u HNK, ali osim hapšenja Luke Filipa Medića, zbog prijetnji da bi u Mostaru mogla gorjeti džamija, jedinice FUP-a nisu imale drugih angažmana.
Podsjetićemo da je prije tri godine grupa od pedesetak naoružanih mladih ljudi, navijača Zrinjskog, odranije poznatih policiji, a pogotovo politici, koja ih zloupotrebljava, upalo u mostarsko naselje Donju Mahalu i počelo da razbija sve što im dođe pod palicu. Bilo je povrijeđenih građana, polupanih auta i prozora, oštećenih prodajnih objekata.
Iako ozbiljno i dobro isplaniran, za ovaj napad niko nije osuđen, a kako će i biti kada prvi čovjek Mostara to ovako komentira:
“Po izvještaju našeg MUP-a, to nisu bili ciljani upadi u kuće, već su ti ljudi kolateralna šteta. Nedopustivo da se tako nešto dešava, ali, evo, šta je tu je“, poručio je 2021. godine Kordić.
Mostarski HDZ BiH tada je više osuđivao pojedine interpretacije napada huligana.
“Očito komentari dva bošnjačka člana predsjedništva nisu urodila plodom kako je očekivano, pa sada bošnjačka politika traži bilo kakav događaj koji mogu iskoristiti kao temelj za tezu o latentnom nacionalnom sukobu”, saopćeno je iz GO HDZ BiH Mostar, dodajući kako su uvjereni “da navijačke skupine ne mogu biti pokretač nacionalnih sukoba danas”.
Prekršajni nalog simbol borbe protiv huliganstva
Do sada svi navijački izgredi, bar oni gdje su pojedinci uhapšeni, sankcionisani su po Zakonu o prekršajima FBiH, odnosno policija im uruči prekršajni nalog i kazni ih novčano te pusti na slobodu.
Tako su vinovnici napada na policiju uoči odigravanja sarajevskog derbija između Željezničara i Sarajeva, vozeći se u automobilu, oglušivši se o naredbe policije da stanu te jednog policajca udarivši autom, pušteni na slobodu, iako je Kantonalno tužilaštvo u Sarajevu tražilo jednomjesečni pritvor. Takav zahtjev Sud nije uvažio.
Iz Ministarstva unutrašnjih poslova KS nisu se javili na naše pozive niti odgovorili na upite o tome šta su poduzeli u ovom konkretnom slučaju.
Kako portal Tačno.net saznaje, nastradali policajac prepušten je sam sebi i pokrenuo je privatnu tužbu protiv dvojice navijača koji su se nalazili u automobilu.
No da se vratimo na pravila. Iako policije ali i sudovi u BiH pribjegavaju kažnjavanju navijačkih nereda prekršajnim nalozima, prema ovom zakonu postoji još niz mjera koje bi možda bile efikasnije, uvjetne osude, ukora ili zaštitne mjere.
Uvjetnom osudom sud okrivljenom utvrđuje novčanu kaznu, ne ide u zatvor ako ne počini isto ili slično djelo u periodu od šest mjeseci do godinu dana.
Promjenu ovog člana u Zakonu tražio je svojevremno Aljoša Čampara, dok je bio ministar unutrašnjih poslova FBIH. On je tražio da se huliganski ispadi kažnjavaju strožije i da to bude umjesto šest 12 mjeseci.
Međutim, kako nam je Čampara rekao, od te njegove inicijative do danas nije urađeno ništa.
Ništa nije urađeno ni na donošenju Zakona o sprečavanju nereda na sportskim terenima na nivou BiH. U parlamentarnu je proceduru prije 14.godina Bakir Izetbegović uputio Prijedlog ovog zakona, ali do danas nema političke volje da se on i usvoji.
Sadašnji član Predsjedništva BiH, a tada zastupnik SDP-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Denis Bećirović zatražio je da se u prijedlog zakona ugrade i zatvorske kazne za teže prekršaje, što je praksa u zemljama okruženja.
Prijedlogom zakona o sprečavanju nereda na sportskim takmičenjima trebale bi se utvrditi mjere za sprečavanje nereda, nasilja, nezakonitog i nedoličnog ponašanja na sportskim takmičenjima, te mjere za obezbjeđivanje zaštite gledalaca, takmičara i drugih učesnika sportskog takmičenja, kao i mjere za stvaranje uslova koji sprečavaju, suzbijaju i sankcionišu nerede i nasilje.
Za kršenje zakona predviđene su novčane kazne za organizatore sportskog takmičenja, vlasnike ili korisnike sportskog objekta, kao i posjetioce u rasponu od 2.000 KM do 10.000 KM.
Novčanim se kaznama prijeti navijačima ako se utvrdi da posjeduju ili konzumiraju alkoholna pića, drogu, pirotehnička sredstva ili na sportski teren bacaju predmete koji mogu ugroziti život.
Kazne prijete navijačima i ako pokušaju ili unesu na sportske terene transparent i zastavu sa tekstom, slikom ili znakom kojim se iskazuje ili podstiče netrpeljivost, mržnja na osnovu rasne, nacionalne ili vjerske pripadnosti ili neke druge posebnosti, koje su uvredljivog sadržaja i mogu rezultirati nasiljem i sukobom na tim osnovama.
Ovaj Prijedlog zakona i dalje je na čekanju i skuplja prašinu u državnom Parlamentu.
No BiH i svi njeni nivoi imaju Krivični zakon, u okviru su kojeg definisana krivična djela počinjena iz mržnje. Pod djelima počinjenim iz mržnje podrazumijeva se “svako krivično djelo, uključujući djela protiv lica i imovine, u kojem su žrtva, prostor ili meta izabrani na osnovu njihove stvarne ili percipirane veze, povezanosti, pripadnosti, podrške ili članstva u grupi. Grupa može biti zasnovana na njihovom stvarnom ili percipiranom rasnom, nacionalnom ili etničkom porijeklu, jeziku, boji kože, religiji, spolu, starosnoj dobi, mentalnoj ili fizičkoj onesposobljenosti, seksualnoj orijentaciji ili nekom drugom sličnom faktoru.”
Međutim, osim Suda u Bijeljini, nijedan više nije izrekao niti jednu presudu zbog nanošenja teških tjelesnih povreda, pa i ubistva navijača Vedrana Puljića u Širokom Brijegu 2009. godine, a osumnjičeni za njegovo ubistvo ubrzo je uspio da pobjegne i to – osmorici sudskih policajaca.
Okružni sud u Bijeljini prošle je godine donio pravosnažnu presudu kojom je 12 navijača FK Crvena zvezda osuđeno na ukupno 18 godina zatvora zbog učestvovanja u tučnjavi, u kojoj je ubijen navijač FK Partizan Aleksandar Pantić iz Bijeljine.
Zločin se dogodio 15. septembra 2018. godine na parkingu ispred hotela “Sveti Stefan” u Dvorovima kod Bijeljine. Motiv za obračun bio je grafit koji su navijači Crvene zvezde iscrtali na zidu u krugu Gimnazije “Filip Višnjić”, a koji su navijači Partizana prekrečili.
U presudi stoji da je dogovorena tučnjava, ali su navijači Zvezde sa sobom ponijeli motke, držalice, letve i slično. Navodi se da je dio navijača Crvene zvezde stao na vidno mjesto na parkingu, dok su se ostali sakrili u nezavršeni dio hotela i čekali dolazak navijača Partizana. Po dolasku suparnika grupe su krenule jedna prema drugoj te je zapaljena baklja i došlo do masovne tuče, u kojoj je Pantić zadobio brojne povrede glave, s preijelomima kostiju lobanje i razorenjem mozga, od kojih je preminuo na putu za Klinički centar Srbije.
Najjeftinije: Speed, piva i indoktrinacija
Istraživanje Globalne inicijative za borbu protiv transnacionalnog organiziranog kriminala (GI-TOC) iz 2022. godine pokazalo je da je od 122 navijačke grupe na Balkanu njih 78 identificirano kao ultrasi, dok 21 sudjeluje u nasilnim djelima huliganstva.
Novi izvještaj GI-TOC-a pod nazivom “Opasne igre: Fudbalski huliganizam, politika i organizovani kriminal na Zapadnom Balkanu”, čiji su autori Ruggero Scaturro i Saša Đorđević, nudi pregled organiziranih udruženja fudbalskih navijača u regijiu, identificira razlike između ultrasa i huligana i opisuje vezu između ovih grupa i nasilja, politike i kriminala.
“Ujedinjeni ekstremnom i strastvenom podrškom svog fudbalskog kluba, ultrasi su dobro organizirana udruženja fudbalskih navijača, često sa snažnom privrženošću određenoj gradskoj četvrti, političkoj ideologiji ili etničkoj pripadnosti”, navodi se u Izvještaju, te dodaje: “Dok su ultrasi definirani fanatičnom privrženošću svojih članova svom timu, huligani su jednostavno skloni nasilju, motivirani ekstremizmom ili učestvuju u kriminalnim aktivnostima pod maskom fudbalskih navijača”.
Kako se navodi u izvještaju, tribina je odlično mjesto za slanje političkih poruka, a navijačke su grupe resurs za mobilizaciju ljudi, pružanje obezbjeđenja na političkim mitinzima ili iznenadni element koji provokacijama pretvori miran skup u nasilan.
“U Bosni i Hercegovini, u širem smislu, nasilni incidenti navijačkih grupa različite etničke pripadnosti posljedica su nečinjenja političkih partija na pomirenju naroda u zemlji u posljednje dvije decenije”, stoji u izvještaju, te se apostrofira da “političke partije često koriste etničke razlike kako bi probudili nacionalizam i tako dobili jeftine političke poene”.
Prema podacima GI-TOC-a, veze huliganizma, politike i kriminala najjače su u Srbiji i Bosni i Hercegovini. Među navijačkim grupama iz BiH najviše zabrinjavaju Ultrasi, Horde zla, Lešinari, Manijaci, Red Army i Škripari, stoji u izvještaju.
Navode iz ovog izvještaja, o povezanosti političara i navijačkih grupa potvrdio je predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, koji je na svom profilu na društvenim mrežama objavio da je posjetio NK Zrinjski te čestitao 30. obljetnicu klubu i navijačima.
“Večeras je u obiteljskom okruženju Hrvatskog športskog kluba Zrinjski održana ‘Večer Plemića’. Ovom prilikom, uz vjeru u naš klub i uspjehe, čestitam i 30. obljetnicu Klubu navijača Ultras Mostar! HŠKZ nastavlja biti naš ponos i najveće ostvarenje nogometa u BiH”, poručio je Čović.
Možda se u tome krije praksa nekažnjivosti navijača Zrinjskog u proteklih dvadeset i kusur godina, a zbog navijačkih nereda. On je za sada jedini političar koji posjetama javno iskazuje podršku jednom fudbalskom klubu.
Šta će Savez?
Generalni sekretar Nogometnog/fudbalskog saveza BiH Adnan Džemidžić ističe da su za ponašanja navijača tokom utakmica zaduženi isključivo klubovi. Naglašava krovna kuća bh. fudbala nema ingerencija da zabrani odigravanje utakmice i dolazak navijača, osim ukoliko to klubovi ne zatraže.
“Mi pratimo situaciju, naročito kada su u pitanju utakmice visokog rizika, djelovat ćemo po zahtjevu klubova i osigurati da se takmičenje odvija bez problema i incidenata“, rekao je Džemidžić.
Savez je pooštrio mjere koje se izriču klubovima nakon utakmica, odnosno po izvještaju delegata. Pražnjenje samo jedne tribine, igranje pred potpuno praznim stadionom, suspenzija stadiona na duži period, znatno veće novčane kazne za klubove, pa čak i zabrana prisustva navijača na prijateljskim utakmicama samo su neke od izmjena i dopuna Pravilnika o kažnjavanju koji primjenjuje Disciplinska komisija Nogometnog/Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine.
Međutim, dosadašnja praksa pokazala je da novčane kazne samo dovedu u još težu finasijsku situaciju klubove, a huliganizam je i dalje prisutan. To, očito, nije najbolja kazna jer se kažnjavaju klubovi, a navijači koji divljaju ostaju netaknuti.
Također je indikativno i da uprave klubova, vjerovatno iz straha, često flertuju s huliganima i vode politiku nezamjeranja, često racionalizujući i opravdavajući njihova ponašanja.
Kako klubovi, tako i političari flertuju s huliganima i kao da poručuju da je uredu ako je nasilje počinjeno od grupe iz njihovog grada ili etničkog korpusa.
(Tekst prvobitno objavljen 19.4.2024. godine; Selma Boračić Mršo; Tačno.net)
Vratio se terorizam
Iznenađenje, iznenađenje. Nasilni otpor Palestinaca na Zapadnoj obali je promolio glavu. Ljudska čudovišta su se probudila i krenula da se raznose pomoću eksploziva. Teroristi samoubice su se vratili u naše živote, a armija izraelskih analitičara ima za to naučno objašnjenje: u pitanju je iranski novac. Bez njega bi Zapadna obala bila mirna, ljudi su spremni da se ubiju da bi dobili novac. To je ta iranska hobotnica.
Koliko je lako sve svaliti na Iran. Izraelci to vole. Postoji đavo koji se zove Iran, zbog kog se sve ovo i dešava. Možda postoji iranski novac, možda i ne – ali intenziviranje palestinske pobune jeste najočekivanija i najrazumljivija posledica svega što se događa na Zapadnoj obali tokom poslednjih meseci rata u Gazi. Jedino iznenađenje je što do toga nije došlo ranije.
U ovih 11 meseci rata u Gazi, Izrael je prevrnuo Zapadnu obalu naglavačke, kao što sada prevrće puteve ka Tulkaremu i Dženinu, od kojih ništa nije ostalo. Ovo je najteži napad na Palestince na Zapadnoj obali od vojne operacije Homat Magen iz 2002, a čak i prevazilazi tu operaciju jer se dešava pod okriljem drugog, varvarskijeg napada u Gazi. Za razliku od operacije Homat Magen,1 za sadašnji napad ne postoji razlog niti opravdanje. Izrael je iskoristio rat u Gazi kako bi intervenisao na Zapadnoj obali. Reakcija stanovnika je zakasnila, ali je sada tu.
Napad na Palestince ovog puta ide iz dva smera: s jedne strane su vojska, Šabak i Magav (pogranična policija), a s druge nasilna milicija naseljenika. Koordinisani su tako da ne smetaju jedni drugima. Ponekad idu i zajedno, pa divljaci iz naseljeničkih postaja oblače uniforme i pretvaraju se u „pripravne jedinice“2 što im daje opravdanje da sprovode pogrom. Vojska pažljivo pazi da se ne meša. U ovom kontekstu neverovatno deluje izjava visokog vojnog zvaničnika koji je krajem nedelje upozorio da je nasilje koje sprovode naseljenici nezamislivo (Haaretz, 29.08.2024.). „Jevrejski terorizam čini veliku štetu sigurnosti na Zapadnoj obali“, rekao je izvor čije su snage mogle i morale da zaustave jevrejski terorizam još odavno. Još se nije dogodio pogrom u kom vojnici nisu stajali po strani. Ponekad čak i učestvuju, a viši oficir se usuđuje da se žali.
Taj 7. oktobar nije samo dan naše katastrofe, već i palestinske. Ne postoje reči kojim bi se iskazalo kako se Izrael iživljava nad Gazom. Ali on nije stavio ruke na Zapadnu obalu bez ohrabrenja kahanističkih ministara i ćutanja premijera, ostalih ministara i javnosti. Poslednjih nedelja sam obišao Dženin, Tulkarem, Kalkiliju, Ramalu i Hebron. Ništa više tamo ne podseća na stvarnost do 6. oktobra, iako Zapadna obala nije učestvovala u oktobarskom napadu. Tri miliona Palestinaca se probudilo 8. oktobra u novoj realnosti, što ne znači da je prethodna bila humanija ili legitimnija. U žudnji da iskoristi priliku za osvetu, izraelska čizma nemilosrdno gazi Zapadnu obalu.
Desetine hiljada duluma zemlje je prisvojeno, zaplenjeno i sravnjeno poslednjih meseci i jedva da postoji brdo na Zapadnoj obali koje nema izraelsku zastavu ili naseljeničku ispostavu koja će jednom postati grad. I blokade su se vratile u punoj snazi, nemoguće je putovati iz jednog mesta u drugo a da se ne zaglavite na blokadi i ne trpite poniženje satima.3 Nemoguće je bilo šta planirati, u stvarnosti u kojoj je najmanje 150 hiljada ljudi izgubilo prihode otkako im je rad u Izraelu zabranjen. Svi su kažnjeni zbog 7. oktobra. Ostali su 11 meseci bez prihoda, šta ste mislili da će se dogoditi?
U susedstvo je stigao i novi igrač: bespilotna letelica. U tami rata koji se odvija u Gazi, vazduhoplovstvo je počelo da koristi snajpere na prepunoj Zapadnoj obali. Prema podacima Ujedinjenih nacija 630 Palestinaca je ubijeno na Zapadnoj obali od početka rata, 140 njih u oko pedesetak vazdušnih napada. Ono što je dozvoljeno u Gazi, dozvoljeno je i na Zapadnoj obali. Vojnici su to usvojili i uskladili s tim svoj odnos prema Palestincima. Ako već nismo u Gazi, bar ćemo se ponašati kao da jesmo tamo. Pitajte svakog Palestinca kroz šta je prošao. Beznađe na Zapadnoj obali se nikada nije činilo tako neotklonjivo.
I posle svega da ne bude terorizma? (Gideon Levy, Haaretz; Peščanik)
Derivacija nacionalnih ideologija i jedna propala ideja
Demokracija je dobra ideja koja lako može razočarati. Jedna od temeljnih postavki demokracije je smjenjivost vlasti na izborima. Istovremeno, jedan od najvećih problema demokracije je što se ta smjenjivost prečesto provodi po principu manjeg zla, što u konačnici izaziva opravdano razočaranje glasača i dovodi do apstinencije na izborima, što pak omogućava da manjina građana izašlih na izbore bira vlast većini koja je odlučila ne glasati.
Tako se dolazi do paradoksalne situacije u kojoj, de facto, imamo vladavinu manjine, a ne većine, što je protivno samoj ideji demokracije. Iz tog začaranog kruga nije lako izaći, posebno ako je politička ponuda građanima bijedna poput one u Bosni i Hercegovini.
MANJE ZLO JE IPAK – ZLO
Bilo je posve opravdano i logično što brojni ljudi u (F)BiH više nisu htjeli SD(F)A kao dio vlasti, pa su stoga glasali za trojku sastavljenu od SDP-a, Naroda i pravde (NiP) i Naše stranke (NS). Ali nije ni neko veliko iznenađenje, osim onima koji se vode emocijama umjesto razumom, što se trojka u mnogočemu nije pokazala boljom od SDA, napose kada je riječ o kadroviranju, dok se u nekim stvarima pokazala i gorom, primjerice kada je riječ o odnosu prema kulturi.
Naravno, postoje i stvari u kojima se trojka pokazala boljom, primjerice u pitanju spremnosti da koliko-toliko konstruktivan dijalog pretpostavi jalovom paradnom prepucavanju.
No, ako ćemo biti realni, trojka je u najblagonaklonijoj procjeni ispala manje zlo, a ne nešto dobro, što za demokratsku budućnost BiH nije sreća. Baš suprotno. Koliko god namjere trojke možda bile dobre, dati poziciju ministra policije jednom Rami Isaku može samo biti zlo i naopako.
Zašto je trojka razočarala?
Prvi razlog je svakako to što djeluje unutar sistema koji je dizajniran da razočara. Nemoguće je provesti prave promjene na bolje ako si po dejtonskom uređenju BiH upućen na to da ti koalicijski partneri budu HDZ i SNSD. Od nekih govana se jednostavno ne može napraviti pita, što ne znači da nije vrijedilo pokušati.
Sve to, ipak, nije nikakvo opravdanje za manjkavosti trojke koje proizilaze iz stranaka koje je čine i koje su zapravo bolno slične SDA i Demokratskoj fronti. NiP je neželjeno dijete SDA, baš kao što je DFbio neželjeno dijete SDP-a.
Nažalost, značajan komad današnje stranačke ponude u BiH je ništa drugo nego derivacija nacionalističkih stranaka koje su nas odvele, svaka na svoj način, u bratoubilački rat i uništenje Republike. SDA nam je tako kroz godine dala Stranku za BiH, razne alterntivne SDA i nešto što se zove Narodni europski pokret, te već spomenuti NiP, itd. SDP je “porodio” DF, a prethodno i zasluženo zaboravljenu Socijaldemokratsku uniju itd. U BiH danas zato imamo sve manje ljudi, a sve više stranaka.
ŠTA JE LOŠE KRENULO PO NAŠU STRANKU
Jedini izuzetak iz te loše beskonačnosti množenja otpadaka iz SDA i SDP-a je bila Naša stranka, koju je osnovala sarajevska liberalna buržoazija, što je ujedno i objašnjenje zbog čega su dometi te stranke uvijek bili bolno ograničeni. Em je u BiH u međuvremenu uništena srednja klasa koju je stvorio socijalizam, a koja bi trebala biti politička baza Naše strane, em ostatak BiH iz raznih i često opravdanih razloga gaji animozitet prema Sarajevu i njegovoj samodostatnosti.
Naša stranka je uvijek bila zamišljena kao stranka građanske elite, koje u današnjoj ekonomski i kulturno ruiniranoj BiH jednostavno nema dovoljno da bi bila relevantan politički faktor, pa nije ni čudo što je NS završila kao privjesak jedne od derivacija SDA i tragikomičnog SDP-a.
Konačna kompromitacija Naše stranke se dogodila u protekle dvije godine, tokom kojih je zarad sudjelovanja u vlasti pogazila niz svojih dotadašnjih javno proklamiranih principa. Najkraće rečeno, svatko tko je glasao da Nermin Nikšić opet bude predsjednik vlade FBiH ne zaslužuje na izborima 2026. nijedan jedini glas.
Istovremeno, povratak SDA u vlast nakon općih izbora 2026. bi također bio katastrofa. Birati između Kurte i Murte zapravo nije nikakav izbor. To je u osnovi ponižavajuće za sve ljude koji još imaju trunku dostojanstva.
Moguća reakcija na tu kvaku 22 je masovnija apstinencija, što opet ne bi bio značajan korak u dobrom pravcu, jer one koji u BiH žele vlast uopće nije briga imaju li za to odgovarajući demokratski legitimitet. Kada bi, npr., na izborima 2026. izašlo samo 10 posto glasača, pobjednici bi bez trunke oklijevanja i stida zauzeli svoje fotelje, jer njih i nije briga za narod, već samo za sebe i svoje.
Od revolucije također nema ništa, jer u BiH ne postoji organizirana politička snaga koja bi je htjela, a kamoli znala provesti. Uostalom, i tu se postavlja pitanje – koja i kakva revolucija? Jer jedno je Francuska revolucija, a drugo je Iranska revolucija.
DA JE LI MOGUĆ RESTART
Realno gledajući, nalazimo se u spirali propadanja i nestajanja koja se očito ne može presjeći pukim činom izlaska na izbore svake četiri godine, jer da može to bi se već ostvarilo. Poznata je ona konstatacija o tome da je glupost raditi stalno jedno te isto, a očekivati drugačiji rezultat. Zbog toga je gajenje (lažne) nade posebna vrsta prevare i samoobmane.
Tek kada shvatimo i prihvatimo da nade više nema i da je sve propalo možemo doći do političkih ideja koje će u budućnosti dovesti do nečega dobrog u BiH. Drugim riječima, treba se boriti ne kao da sve nije izgubljeno, već kao da jeste. Nada u bolje sutra je luksuz koji si, osim vladajuće klase, nitko u BiH više ne bi smio priuštiti.
Što je onda iole podnošljiva opcija za glasače u BiH koji će izaći na opće izbore za dvije godine?
Postoji jedna opcija, iako na dugom štapu, a to je glasati za one koji dosad baš nikad i nigdje nisu bili na vlasti. Jer jedno je sigurno, a to je da su svi oni koji su dosad bili i jesu trenutno na vlasti pokazali da bolje ne umiju, čak i ako to navodno hoće.
Dakle, ni Kurta ni Murta. Više nego dovoljno su i jedni i drugi jahali po nama. Ako se već želi pokušati napraviti promjenu na izborima, onda se jednostavno ne može glasati za iste, nego za nekoga drugog. To je osnovna logika.
U svakom slučaju, trojka je pokazala što može. Maltene pa ništa. Dati joj drugu šansu je kao i dati drugu šansu SDA, HDZ-u ili SNSD-u, dakle isključivo na vlastitu štetu, a njihovu korist.
A kome je dosta uzaludnog glasanja na izborima, taj može glasati nogama i otići iz BiH. S obzirom na trendove iseljavanja, čini se da je baš to najveće glasačko tijelo u BiH. Nema sumnje da su oni, zahvaljujući svima koji su bili na vlasti u proteklih 30 godina u BiH, jedino glasačko tijelo koje ima budućnost. (Gordan Duhaček, Valter)
