Denisove radne kolege u 16:00 sati počinju razmišljati o načinima kako da provedu večer nakon napornog dana na poslu, ali Denisa muči činjenica da ga kod kuće čeka hrpa pitanja. Nedavno diplomirani ekonomista koji je brzo došao do visoko plaćene pozicije u svojoj računovodstvenoj firmi, uprkos akademskom i poslovnom uspjehu, ne uspije uživati u svojim postignućima jer ga često pitaju kada će se ostvariti i kao porodičan čovjek. 

I dok njegovim kolegama kraj radnog vremena znači bijeg od obaveza i šansa za odmor i opuštanje, Denis u poslu vidi bijeg od konstantnih pritisaka porodice na njegov emotivni život. Ovaj 30-godišnjak nalazi se pod lupom svog okruženja koja pomno posmatra svaki njegov korak i čini se kao da jedva čeka pronaći bilo koji aspekt života u kojem je on neostvaren. Visoka očekivanja od njega kao vrlo mladog čovjeka srozavaju mu samopouzdanje i podstiču strah od socijalnih interakcija, interakcija koja se čine kao strogo policijsko ispitivanje, zavirivanje u privatni život i degradiranje svega onoga u čemu je dobar.

Sociologinja Vlasta Ilišin u svojoj knjizi “Mladi u suvremenom društvu: generacija osujećenih”, navodi da “iako se optimistički pretpostavljalo kako bi upravo mladi trebali biti ‘prirodni dobitnici tranzicije’, istraživački uvidi su pokazali kako su u postsocijalističkim društvima oni bili više izloženi novim i većim rizicima nego što su im se otvorile bolje perspektive.” 

Također, studija iz Bosne i Hercegovine pokazala da ne samo da su 60% mladih u BiH nezaposleni, već jedan od pet ispitanika uzaludno traži posao duže od pet godina, a više od polovine njih to rade duže od dvije godine.

Očekivanja mogu motivirati, ali i deprimirati

Sociolog doc.dr. Abdel Alibegović sa Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, objašnjava nam da mladi u BiH, kao i njihovi vršnjaci u svijetu, teže postizanju uspjeha u karijeri i ličnom razvoju. 

“To uključuje već pripremljenu i dobrim dijelom istreniranu, društveno kodiranu želju za dobrom obrazovnom pozadinom, pronalaženjem stabilnog i što bolje plaćenog posla, što u konačnici vodi sanjanom snu o ostvarivanju finansijske, ali i drugih oblika nezavisnosti. Osim toga, mnogi mladi također teže ka ostvarenju ličnih ciljeva u smislu ostvarivanja planova na bračnom i roditeljskom planu, društvenim statusom i sve češće, vrlo osviješteno, ka dosezanju zadovoljstva ukupnom kvalitetom života”.

U jednoj od analiza koje je napisao, sociolog prof. dr. Jusuf Žiga navodi i druge nepovoljne faktore po situaciju mladih u BiH kao što su kriza domaćeg sistema porodice, njeno atomiziranje, “otvaranje prema društvenim mrežama” kao dominantnim izvorima sistema vrijednosti, smanjenje broja članova porodica i redefinisanje prirode odnosa unutar porodice.

Profesor Alibegović kaže da očekivanja od mladih mogu biti motivirajuća, ali i deprimirajuća i demotivirajuća, ovisno o realnosti očekivanja. 

“O cjelokupnoj društvenoj konstrukciji šta to jeste realno očekivanje, kao i šta se očekuje od mladih, realnosti očekivanja i uticaju tih istih očekivanja na mlade bilo da su visoka ili realna, bivaju motivirajuća za mlade. Ali mogu biti i deprimirajuća, demotovirajuća u kontekstu generirane kompleksnosti društveno-ekonomskih izazova u Bosni i Hercegovini. Nedostatak prilika za zapošljavanje, niska plata, politička nestabilnost i drugi faktori mogu otežati mladima da ostvare svoje ciljeve. To može dovesti do razočaranja, gubitka motivacije i stvaranja osjećaja beznadežnosti. Važno je uvijek nuditi alternativna rješenja, ali ona koja su u skladu sa zakonom, jer se u našem kontekstu, često, tendenciozno i pogrešno, alternative vide kao ‘zaobilaženje sistema’.”

Razvijati politike i programe koji podržavaju ostvarivanje potencijala mladih

Velika očekivanja od mladih ljudi možemo donekle razumjeti i kao pritisak na njihovu psihu. 

S time se slaže profesor Alibegović koji objašnjava da “očekivanja našeg bližeg i daljeg socijalnog okruženja, uključujući porodicu, društvo, vršnjake mogu stvoriti značajan pritisak na mlade ljude”.

“Mladi se često osjećaju kao da moraju da ispune očekivanja svojih roditelja, da budu uspješni u društvu i da ostvare svoje lične ambicije. Taj pritisak može biti izvor stresa i anksioznosti. Otuda i jeste iznimno značajno potencirati razumijevanje društvene dinamike, zakonitosti koje vladaju u našem društvenom životu, a na tom planu, između ostalih polja, značajnu ulogu ima i sociološka edukacija, ali nikako indoktrinacija.”

Obzirom da je Bosna i Hercegovina 16. u svijetu po broju država sa najvećim brojem iseljavanja stanovništva, postavlja se pitanje da li želja mladih da ispunjavaju očekivanja doprinosi odlukama da ostanu ili odu van države.

“Ozbiljno je tretirati pitanje o utjecaju društvenih očekivanja na odluke mladih o ostanku ili odlasku iz Bosne i Hercegovine”, smatra profesor Alibegović. 

“Očekivanja od mladih mogu imati veliki uticaj na njihove odluke o ovom pitanju. Želim naglasiti da je adekvatno razumijevanje očekivanja od mladih i njihovog uticaja na njihove živote ključno za razvoj politika i programa koji podržavaju njihov razvoj i ostvarenje potencijala, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u širem globalnom kontekstu”, završio je sociolog Alibegović.

Za kraj, Denis poručuje kako se trudi zanemariti uporne pritiske svog okruženja o tome kako se što prije treba ostvariti i u porodičnom smislu.

“Bez obzira na sve, nastojim da budem sretan. Briga o tome šta drugi misle o vama samo će vam pokvariti raspoloženje. Na kraju krajeva, nije moguće pobijediti u svim životnim bitkama. Ali, dati svoj maksimum je minimum koji od sebe očekujem.”