Policijska akademija BiH je u dilemi da li policija treba štititi ili privoditi LGBTIQ osobe. Treba ih izolirati, rješenje je koje je ponudila poslanica u Skupštini Kantona Sarajevo. Protiv njihovog prava da protestiraju treba protestirati, predložila su pojedina udruženja.
Navodeći kako se “zalažu za vladavinu prava”, nekoliko političkih partija je pozvalo organizatore da odustanu od upražnjavanja prava na javno okupljanje. To su samo neke od vijesti koje su bh. mediji objavili od kad je 1. aprila ove godine najavljena prva Bh. povorka ponosa.
Među njima – dezinformacije, špekulacije, senzacionalizam i jedna strana priče, a rezultat je osjećaj nesigurnosti i straha unutar LGBTIQ zajednice i među onima koji ih podržavaju.
Slučaj “Policijska akademija BiH” je pokazao svu raskoš generalne medijske nepismenosti, glad medija za senzacijom i hronični manjak navike među novinarima da provjere informacije koje prenose.
Priča je započela kad je 1. aprila (na dan kad su organizatori Povorke ponosa zvanično najavili njeno održavanje 8. septembra) na Facebook stranici pod nazivom ”Policijska akademija BiH” objavljeno anketno pitanje koje je glasilo: “Da li policija treba osiguravati ili privoditi LGBT?”
Od sljedećeg dana do polovine aprila, domaći i regionalni mediji prenosili su informaciju o objavi ankete (kao samostalnu vijest ili kao dio opširnijih izvještaja o Povorci) ili je komentirali, tretirajući stranicu “Policijska akademija BiH“ kao zvaničnu stranicu nepostojeće državne policijske akademije.
Među njima su Radio Sarajevo i Glas Amerike, a da li Policijska akademija na državnom nivou zaista postoji i ko vodi njenu “oficijelnu stranicu”, to gotovo niko od medija nije provjerio. Iznimka je portal LGBTI.ba.
Čak ni kad su administratori Facebook stranice “Policijska akademija BiH” u opis stranice dodali rečenicu da “Policijska akademija nije zvanična stranica bilo kakve institucije u Bosni i Hercegovini i šire” (a to su uradili prvih dana aprila), mediji koji su objavili dezinformaciju nisu je demantirali.
Naprotiv, mediji su nastavili zbunjivanje čitalaca te su objavljivali vijesti, ali pojedini korisnici društvenih mreža su sami napravili ono što mediji nisu – online provjeru impressuma, e-mail adresa i za Facebook stranicu povezanu web stranicu Policija.ba i zaključili da anketa služi ili kao “loša šala” ili kao namjerno dizanje tenzija.
Većina građana, međutim, nema naviku sumnjati u ono što mediji objavljuju i provjeravati medijske navode i ne zna kako verificirati da li je navod tačan ili ne.
Drugi zanimljiv primjer je prenošenje saopćenja Stranke demokratske akcije (SDA) i stranke ‘Narod i pravda’, koji su se usprotivili održavanju Povorke. Među medijima koji su to prenijeli su Klix i Radio Sarajevo.
Navika medija da saopćenja koja dobiju prenose u cjelosti, bez ikakvih intervencija, provjere navoda, ili traženja komentara druge strane nije ništa novo, ali navod da “ljudska prava neće dobiti novu vrijednost”, iako će Povorka biti upravo protest protiv nejednakosti i kršenja ljudskih prava osoba koje u BiH trpe neprihvatanje i nasilje, je naprosto netačan. Povorka je najavljena kao mirna šetnja te nije jasno kako bi, kao takva, mogla “unositi nemir” i “pogoršati sigurnosnu situaciju”.
Isti je slučaj i sa informacijom o tzv. “kontra-protestu” protiv Povorke koje je najavilo udruženje “Svjetlo” čija su saopćenja prenijeli brojni mediji.
Veliki broj medija je u intervjuima s javnim ličnostima ili političarima postavljao pitanja o tome šta oni misle o Povorci, a isto pitanje je bilo i predmetom brojnih anketa u domaćim medijima od 1. aprila, a odgovori su bili raznovrsni, ali je medijsko izvještavanje često bilo usmjereno na prenošenje često nesuvislih izjava javnih ličnosti i političara.
Osim namjerno tendencioznog i senzacionalističkog pristupa, sveukupno izvještavanje medija o Povorci odaje utisak i da su novinari površno informirani o tome šta je cilj Povorke ponosa, koji su problemi s kojima se LGBTIQ zajednica u BiH suočava i zašto joj je potrebna veća vidljivost.
Kampanje bi, ubuduće, osim afirmativnih izjava o Povorci od javnih ličnosti, trebale uključiti i aktivan rad s medijima i generalnog medijskog opismenjavanja. Organizatori povorke naglašavaju važnost profesionalnog medijskog izvještavanja i zbog toga su objavili i preporuke za medije povodom ovog događaja.
