Selektivno tumačenje dejtonskog ustava jedna je od glavnih odlika političara koji se umjesto konkretnim radom za napredak države bave isključivo „vitalnim nacionalnim interesom“. Marinko Čavara takav je političar

RTRS: Telering – 27. juni 2018.

NARAVNO, ŠALA: Već na samom početku gostovanja u emisiji Telering, Marinko Čavara, predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine, dozvoljava sebi „šalu“ u kojoj neuspješno brani integritet države čiji je visoki funkcioner. Voditelj Mato Đaković u prvom pitanju upućenom gostu uspoređuje njegovu popularnost s popularnošću njegovog parnjaka u RS-u Miloradom Dodikom, te pita kako to da „Vi u Bosni i Hercegovini nemate to što ima Dodik? Zašto nemate istu popularnost?“ Čavara je u konstrukciji Đakovićevog pitanja osjetio tu dvosmislenost koja implicira da Republika Srpska nije dijelom BiH, pa odmah ispravlja domaćina riječima: „Mislite u Federaciji i Republici Srpskoj, da odvojimo malo?“ Međutim, ovu korekturu odmah prate, kao jedna vrsta izvinjenja, riječi „šalim se, naravno“, te objašnjava da se voli tako našaliti kako bi „pravio manje problema nego Milorad Dodik“, što opet prati izvinjenjem riječima „naravno, to je opet šala“. Nakon ovih humorističkih epizoda predsjednika FBiH, on prelazi na postavljeno pitanje i objašnjava kako „izuzetno cijeni Milorada Dodika, da je jako dobar političar i da je jako ugodan u društvu“, što su dvije osobine koje ne govore toliko o kvaliteti u upravljanju zemljom, koliko o osiguravanju mandata i međuljudskim odnosima s najbližima. Čavara je očigledno svjestan na čijem se medijskom terenu nalazi, gostujući na RTRS-u, ali se vodi i dominantnom politikom HDZ-a BiH kada je u pitanju suradnja s vladajućom strukturom u RS-u, u kojoj vide partnera za odbranu vitalnog nacionalnog interesa Hrvata u Bosni i Hercegovini.

DUPLI STANDARDI: Kao glavnu prijetnju tom vitalnom nacionalnom interesu Čavara definira unitarnost i nacionalizam Bošnjaka u Federaciji BiH, koji se, kako navodi, „ponašaju kao da je to bošnjački entitet“, čime ruše ustav i pravo Hrvata da biraju svoje „legitimne predstavnike“. Odgovor na takvo kršenje dejtonskog ustava Čavara vidi u Hrvatskom narodnom saboru, koji djeluje kao udruženje stranaka s hrvatskim predznakom. Čavara dalje navodi kako se ta diskriminacija Hrvata u BiH vidi u „izbacivanju Hrvata sa svih pozicija vlasti, pa i sa običnog posla“ u sredinama kao što su Sarajevo, Tuzla i Zenica. Zanemarimo li to što se stubovi ekonomije kod predsjednika Čavare svrstavaju u kategoriju „običnog posla“, ostaje ipak pitanje o tome kakvo je zapošljavanje Bošnjaka u sredinama u Federaciji gdje su Hrvati većinski narod. Mato Đaković prekida gosta i postavlja upravo to pitanje, na šta Čavara kratko odgovara sa: „To je lako provjeriti“, te mijenja temu i nastavlja sa započetom retorikom o kršenju „dejtonskog i vašingtonskog ustava“ od strane Bošnjaka.

SVE I NIŠTA O IZBORNOM ZAKONU: U kontekstu „legitimnih“ predstavnika hrvatskog naroda u BiH, neminovno je prokomentirati izmjenu Izbornog zakona koju HDZ predlaže. Čavara je u ovom intervjuu u nekoliko navrata naglasio kako se poštovanje dejtonskog ustava ne smije dovesti u pitanje. Ipak, razgovor o Izbornom zakonu započinje riječima kako je opće poznato da je svrha Dejtonskog mirovnog sporazuma bila da zaustavi rat i da nije savršen, te da se trebaju kroz izmjene zakona i ustava sačuvati „temelji tih ustava“. Naravno, očigledno je kako u ovakvim konstrukcijama ulazimo u sferu interpretacije šta su „temelji“ ustava, a šta „devijacije“, o kojim Čavara govori. Mato Đaković nije bio posebno zabrinut ovim tumačenjem ustava, ali je itekako bio uporan u nastojanju da mu Čavara objasni pomoću kojeg mehanizma će se osigurati biranje legitimnog predstavnika hrvatskog naroda u BiH. Čavara je u nekoliko navrata diplomatski izbjegao odgovoriti na to pitanje, držeći se floskula o tome kako hrvatskog člana Predsjedništva ne smiju birati Bošnjaci, te napadajući medije kako spinuju da HDZ smatra da samo oni imaju legitimitet predstavljati Hrvate u Bosni i Hercegovini. Đaković se, međutim, nije zadovoljio tim pitanjem i pokazao je novinarske zube po tom pitanju, te je ponovo zahtijevao od gosta da pojasni „mehanizam“ pomoću kojeg to žele ostvariti. Čavara je napokon odgovorio kako bi se odredile izborne jedinice prema sastavu naroda, i pomoću toga ustanovilo koja mjesta s kojim dominantnim narodom u njima su birala koje političare. Ali, Đaković ni tu nije stao, te je postavio pitanje šta je s onima koji se ne kategoriziraju ni u jednu od tih nacionalnih grupacija, nego se smatraju građanima, na šta je Čavara odgovorio kako su ustavom jasno definirana prava konstitutivnih naroda, prava građana i prava manjina. Ovaj ne-odgovor je popratio lamentom o tome kako „građani“ imaju mogućnost u nižim nivoima vlasti birati svoje predstavnike i da preko njih ostvaruju svoja prava.

TAJ BOSANSKI JEZIK: Retoričke akrobacije pomoću kojih istovremeno pokušava osigurati ustavom zagarantirana prava hrvatskog naroda i omalovažiti prava manjina i građana u BiH Čavara nastavlja i u razgovoru o „vitalnom nacionalnom interesu Hrvata u BiH“. Tako povodom pitanja o televiziji na hrvatskom jeziku kaže kako treba poštovati ono što je ustavom propisano, tj. da u BiH „imamo tri službena jezika“, te počinje da nabraja koja su to kazavši „imamo taj bosanski jezik, kako ga neki zovu, kako ga žele zvati, meni je to svejedno; srpski i hrvatski“. Za nekoga ko se toliko čvrsto želi držati „slova Dejtona“, Čavara u ovoj instanci ponovo dokazuje da profesionalno shvaćanje svoje funkcije nije na nivou službenika kakvim se smatra i kakvim se želi predstaviti.

PRESJEK

Marinko Čavara je u emisiji Telering, u razgovoru s Matom Đakovićem, iznio nekoliko zanimljivih kontradikcija glede ustavnog uređenja BiH. Prema onome što smo mogli vidjeti, selektivno se služi stavkama dejtonskog ustava u svrhu propagiranja onog diskursa koji u predizbornoj kampanji odgovara njegovoj političkoj opciji HDZ-u i predsjedniku iste Draganu Čoviću. Za razliku od prethodnih izdanja emisije, voditelj Đaković je pokazao da je u stanju novinarski poziv shvatiti profesionalno i pitanjima prodrijeti u suštinu onoga što mu sugovornik pokušava predstaviti. Ovo, međutim, samo potvrđuje da Đakoviću u razgovoru s gostima iz vladajuće strukture u RS-u ne nedostaje novinarskog iskustva i vještine, nego da je u pitanju suzdržavanje.

S druge strane, stanovništvo u Federaciji već skoro tri sedmice nema priliku vidjeti ijednu političku emisiju u kojoj bi političari morali odgovarati na pitanja novinara. Izuzetak su Dnevnik D FTV-a i Kontrasti Al Jazeere Balkans. Građani su time, u izbornoj godini, prepušteni na milost i nemilost portala, kojih je sve više režimskih.