LABIRINT BEZ IZLAZA: Dvije većine u Kantonu Sarajevo

Šta je Pećanin rekao o Lagumdžiji i Izetbegoviću, Komšiću i Radončiću? Ko stoji iza proslave 9. januara? Ima li rješenja za kantonalnu krizu u Sarajevu. Šta se dešava u Crnoj Gori?

LABIRINT BEZ IZLAZA: Dvije većine u Kantonu Sarajevo
Foto: skupstina.ks.gov.ba

FACE TV: „Centralni dnevnik“, 10. januar

Iako u ovoj sekciji analiziramo političke emisije, u nju ćemo uvrstiti i „Centralni dnevnik sa Senadom Hadžifejzovićem“. Razlog je jednostavan. Ovaj format je samo po nazivu dnevnik, dok se po svom sadržaju, narativnoj strukturi, žanrovima, stilu izražavanja i trajanju ne uklapa u konvencionalni dnevnik. Više je politička emisija kolažnog tipa. Osim po spomenutim kriterijima, Hadžifejzović svoj dnevnik nastoji diferencirati u odnosu na konkurenciju i po direktnim, često provokativnim pitanjima. Od sagovornika koji nisu dovoljno direktni Senad Hadžifejzović nastoji potpitanjima, a često i upadicama i komentarima, izvući konkretniji odgovor. Ovaj put za tim gotovo da nije bilo potrebe. Njegov gost – Senad Pećanin, novinar i advokat, bio je vrlo direktan u ocjenjivanju političkih lidera u BiH.

O LAGUMDŽIJI: Ko je najviše kriv za stanje u BiH – pitao je Hadžifejzović tražeći imena i prezimena krivaca. Pećanin se nije dvoumio – Zlatko Lagumdžija i Bakir Izetbegović. Ispričao je kako je Lagumdžija gramzivošću i egocentrizmom uništio socijaldemokratsku ideju u BiH od koje se ljevica nije oporavila ni do danas. Zašto, kad je imao podršku naroda, OHR-a, Amerike i Evrope – pitao je Hadžifejzović. Oba Senada ovdje su mislila na period do 2010. godine, kada je pozicija SDP-a u politici BiH bila mnogo jača i utjecajnija, a Lagumdžija njegov neprikosnoveni, da ne kažemo nedodirljivi, lider. „On je promovisao kriminal bijelih okovratnika. Do tada su, bar u dijelu gdje je dominirala SDA, kriminal i korupcija bili sirovi, banalni, laki za identifikovanje. S njim je nastupila era sofisticiranog kriminala – tenderi, upravljanje bankama, veliki investicioni projekti, reket investitora.“ Hadžifejzović je zaključio da je „on osvojio glasove i to naplatio“.

O IZETBEGOVIĆU: Pećanin je bio jednako oštar ocjenjujući Izetbegovića „tragičnim izrazom bošnjačke politike“. Obrazložio je to njegovim zadovoljavanjem raspodjelom državnih resursa tamo gdje Bošnjaci čine većinu, što je, kaže, prešutno pristajanje na etničku podjelu BiH. Je li to dogovor na tri ili moranje na tri s obzirom na uređenje države? Da li bošnjačka politika ne vidi ili ne zna pogubnost podjele države na tri etnije? Šta je smisao politike ustupanja HDZ-u Doma naroda, Ministarstva finansija, Mostara? Da li Izetbegović kadrovsku politiku vodi sa svojom suprugom? Na sva ova pitanja postavljena u emisiji, dobijeni su jasni odgovori. Kandidovanje Nedžada Brankovića za zamjenika ministra saobraćaja i komunikacija BiH bilo je povod za priču o lošoj kadrovskoj politici SDA. Zašto Izetbegović omogućava povratak ljudi koji su kompromitovani, a ne izbor novih – pitao je voditelj.

O KOMŠIĆU I RADONČIĆU: Nezaobilazna tema bio je i Željko Komšić. Može li se desiti da ako NATO odgovori da je Program reformi zaista ANP, Komšić postane pobjednik? Pećanin smatra da je Komšić, kao i Fahrudin Radončić, zapečatio svoju političku karijeru, što će, prognozira, pokazati prvi lokalni izbori. U Radončiću je, ocjenjuje Pećanin, personalizovana sva bijeda bošnjačke politike. Hadžifejzović je zatražio od gosta da to obrazloži, što je on i uradio.

O KONAKOVIĆU: Odgovarajući na pitanje o Elmedinu Konakoviću, Pećanin je rekao da on zaslužuje respekt jer je „upro u osinje gnijezdo“ iako je i sam bio dio SDA „halke“. Voditelj je brzo reagovao pitajući je li u toj „halki“ naučio dijeliti pare kako hoće. Ovdje se misli na diskreciono pravo po kojem je Konaković bez jasnih kriterija podijelio oko 600.000 KM budžetskog novca. I opet je Pećanin bio vrlo direktan. Objasnio je drugi dio medalje, odnosno zašto je Konaković „klasični politički mediokritet“.

O KOJOVIĆU I ĆUDIĆ: Hadžifejzović je zatražio mišljenje i o Našoj stranci. Iako je Pećanin i ovdje bio vrlo otvoren, voditelj je postavio znatno manje pitanja nego o drugim strankama. „Velika je šteta što su oportunisti poput Peđe Kojovića i Sabine Ćudić napravili od ove stranke isto što i Lagumdžija od SDP-a“, rekao je Pećanin, navodeći kako su sjajne kadrove u kojima su vidjeli unutarstranačke rivale, poput Denisa Gratza, Albina Zuhrića i Dine Mustafića, uklonili po Lagumdžijinoj metodologiji. Kada je objašnjavao zašto je neopravdano insistirati na neučestvovanju u vlasti s nacionalnim strankama, voditelj je konstatovao da to zvuči kao opravdavanje Komšića.

O PRAVOSUĐU: Budući da je Pećanin advokat, Hadžifejzović ga je pitao i o pravosuđu BiH. Nakon odgovora da se stanje pogoršalo 2010. kada su obustavljene optužnice protiv Čovića, Dodika i Lagumdžije za teška kriminalna djela, opravdano je uslijedilo potpitanje o tome ko je te optužnice zaustavio. Postavljeno je i pitanje o tome zašto stranci dopuštaju ovakvo stanje u VSTV-u i pravosuđu BiH.

 

FTV: „Mreža“, 13. januar

NIJEMO I SLIJEPO TUŽILAŠTVO: Priču o obilježavanju Dana RS-a Haris Šertović je započeo videoisječkom od 9. januara 1992., na kojem Momčilo Krajišnik govori o proglašenju Republike srpskog naroda BiH. Zašto je to proglašenje nelegalan i nelegitiman čin, pojasnio je Amir Kliko, direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Reporter je uključio u priču još mnoge izvore, od Ramiza Salkića, preko zvaničnika RS-a i Srbije, do predsjednika Udruženja ratnih veterana RS-a i srpskog patrijarha Irineja. Ipak, svi izrečeni stavovi su poznati i očekivani, pa nemaju veću informativnu vrijednost. Ono što najviše zabrinjava je izostanak reakcije države BiH, posebno Tužilaštva na proslavu neustavnog Dana RS-a. O tome je Šertović informisao u drugom dijelu priloga, u kojem su emitovane izjave patrijarha koji na teritoriji BiH javno krši Ustav i zakone ove države. Reporter je podsjetio da Tužilaštvo šuti i na kampanju negiranja genocida, uključujući i posljednji primjer iz Srebrenice oblijepljene plakatima s likom Ratka Mladića i porukom „Genocida nije bilo“. I upravo bi ovaj problem – šutnju Tužilaštva –trebalo aktuelizovati i staviti u fokus priča o 9. januaru. Kako je moguće da Tužilaštvo ne može pribaviti dokaze o tome ko je organizator tako velikih događaja kao što je obilježavanje Dana RS-a? Je li reakcija institucija međunarodne zajednice adekvatna? Kojim mehanizmima one raspolažu za sankcionisanje neustavnog postupanja? Prilog je završen reakcijama britanske i američke ambasade i OHR-a u BiH.

POLITIČKE IGRE U SKUPŠTINI KS: U prilogu o dvije većine u Skupštini Kantona Sarajevo (bivše i nove), u fokusu je bilo njihovo različito tumačenje procedura za smjenu Vlade. Mirela Mahmutović je opisujući politički labirint u kantonalnoj Skupštini koristila slikovite a dobro poznate metafore koje neće zbuniti gledaoce. Gledaocima se nameće pitanje kako to da pravni stručnjak ne protumači normativne akte Skupštine. Zato je dobro što je Mahmutović navela da se akteri ove političke igre nisu obratili Ustavnom sudu BiH koji bi mogao riješiti ovu situaciju. Ali, jesu podnijeli međusobne krivične prijave Tužilaštvu.

INTERVJU SA ĆESIĆEM: Kakav je okus poraza poslije bitke za Pantovčak? Ovim pitanjem je Nevzeta Škrijelj otvorila intervju s Ljubom Ćesićem Rojsom, penzionisanim generalom Hrvatske vojske koji je najavio kandidaturu za predsjednika HDZ-a Hrvatske. Ko je kriv za poraz Kolinde Grabar-Kitarović? Jesu li Hrvati u BiH ugroženi? Zbog čega je Dragan Čović veći Hrvat od Komšića? Da li će se Zoran Milanović miješati u unutrašnje poslove BiH kao Grabar-Kitarović? Hoće li Milanović posjećivati zvanične institucije BiH? Da li je pobjeda Milanovića podijelila HDZ Hrvatske?

PO PRAVILIMA CRNE GORE: Priči Hasana Gabele o tenzijama u Crnoj Gori nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti prethodila je efektna najava. U njoj su sažeti svi najvažniji i najzanimljiviji elementi priče i usto je napravljena suptilna aluzija, ili preciznije, kontrast sa situacijom u BiH. Evo te najave: „Vučić i Irinej nisu se pojavili na sjeveru Crne Gore kako su planirali. Tamošnja vlast shvatila je namjeru ovog dvojca. A ona je bila da umjesto paljenja Badnjaka još više zapale atmosferu nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti. Zakon usvojen, protivnici u Skupštini pohapšeni, novinari zbog lažnih informacija saslušani. Protesti, oni rizični, ugušeni. Autokefalnost crnogorske Crkve biće vraćena, a SPC u Crnoj Gori morat će igrati po pravilima države. Tamo gdje Đukanović provodi zakone, a NATO mu stoji iza leđa, za Vučića i Irineja nema mjesta.“

ZAKLJUČAK: U „Centralnom dnevniku“ zanimljiv intervju sa Senadom Pećaninom, koji je vrlo otvoreno i direktno, imenom i prezimenom, kritikovao političke lidere značajnijih stranaka u Federaciji BiH. Novost intervjua nije u saopštenim podacima koji su gledaocima uglavnom poznati. Njegova vrijednost je u iznošenju konkretnih i argumentovanih mišljenja o liderima političkih stranaka u Federaciji. U „Mreži“ dobar prilog o šutnji Tužilaštva BiH o proslavi neustavnog dana RS-a. Zbog poraza HDZ-a i mogućeg utjecaja tzv. hercegovačkog lobija na ovu stranku u Hrvatskoj, intervju sa Ćesićem. Bilo bi korisno gledaocima u BiH dati više informacija o intervjuisanom prije samog razgovora s njim.

About The Author