Moj Milane…
U ovdašnjoj politici nikada dosadno. Uvijek neka personalna ili bar sistemska drama. Najnovija se odnosi na imenovanje Milana Tegeltije za konzula u Hrvatskoj. Tegeltija je višestruko kompromitiran lik, političar bez ikakvog autoriteta i nabrajanje njegovih grijeha oduzelo bi prostora za tri ovakva teksta, pa je sasvim normalno i očekivano da se javnost ponovo uznemirila. Izbor je toliko suspektan da je Željka Cvijanović, kunu se pouzdani izvori, morala ucijeniti ostala dva člana Predsjedništva kako bi ovaj groteskni prijedlog prošao.
Ali nema razloga ni za uznemirenost ni za tradicionalnu kuknjavu. Ovdje govorimo o najobičnijem kontinuitetu. Bosanskohercegovačka politika puna je likova koji, da smo normalna zemlja, nikada ne bi smjeli da se pojave na istaknutim pozicijama koje podrazumijevaju odgovornost i donose enormne privilegije. Zar Ramo Isak kao izrazito osebujna ličnost također nije iz istog vrijednosnog spektra? A ako govorimo o sankcijama, zar Dragan Čović već nije imao sličnih izleta kada je Marinka Čavaru, osobu s američke crne liste, pustio u dalju političku proceduru? Uzgred, nek ostane zabilježeno, Čavara je rijedak primjer pozitivnog učinka sankcija – više nije onako osoran kao što je bio u predsankcijskom životu, sad je pun neke smirujuće, skoro pa pomirbene intonacije. Idemo dalje, pa zar i bivša vlast na čelu sa SDA nije kumovala ukupnom beznađu sistematski nas zaprašujući opskurnim kadrovima sumnjivog ponašanja i još sumnjivije stečene imovine? Kadrovima kojima su podobnost, nestručnost i široka lepeza veza jedini kvaliteti koji su ih doveli na funkcije.
Dakle, kada govorimo o konzulu Tegeltiji, mi zapravo govorimo o bosanskohercegovačkoj političkoj normi, ne o ekscesu.
Spalite Nikolaidisa, a usput i Markovinu
Na karnevalu u Herceg Novom spaljena lutka pisca Andreja Nikolaidisa. Aferim! Ništa novo što se tiče savremenog Balkana. Podneblja koja kraj živih političara spaljuju nepodobne pisce zaslužuju baš ovakav život kakav žive i tačno ovakve vlasti koje ih teroriziraju decenijama. Nema sumnje da je spaliteljskom činu prethodila otrovna doza huškanja i da će Nikolaidisu nakon svega život biti dodatno zagorčan. Sličnu situaciju imamo i u Mostaru gdje su pisci oštro podijeljeni u dvije egzistencijalne i kulturološke grupe. Jednima na promociju dolaze Dragan Čović i Mario Kordić, dok Dragana Markovinu s isključivo kritičarskih pozicija i uz imanentno literarne motive napada grupa uzavrelih hercegovačkih fratara. Nije teško opredijeliti se u takvoj situaciji – budite uz pisce koje spaljuju, protiv rulje. U mostarskom slučaju, ne čitajte autore kojima višestruko kompromitirani politički vrh naklonjen zločincima dolazi na promocije. Čitajte Markovinu, u njegovim knjigama naći ćete nešto od onog pravog, neiskvarenog Mostara kakav je nekada bio.
Najpokvarenija zemlja
S aspekta političkog sistema i njegovih svakodnevnih rješenja, Bosna i Hercegovina je vjerovatno u samom vrhu najpokvarenijih i najnakaradnijih država svijeta. U njoj postoji PDV koji se plaća na sve – kruh, lijekove, čak i one za bolesnike na samrti, na knjige i automobile, na stanove i hranu za djecu…
Jedina planetarna pojava koja ne podliježe PDV-u su – kladionice. Kako i zašto – eto pitanja kojim bi svakog dana valjalo obasipati nadležne organe, ali ono se u javnosti pojavi rijetko i stidljivo, jedva da ga iko registrira.
Ali fakat kako i zašto?
