KOME TREBA NOVO KOVANJE RATA?

RTRS, služeći SNSD-u, brutalno krši profesionalne principe. Posljedice se već osjećaju na terenu....

KOME TREBA NOVO KOVANJE RATA?

RTRS, služeći SNSD-u, brutalno krši profesionalne principe. Posljedice se već osjećaju na terenu. Danas u Doboju, sutra ko zna gdje

 

“Stvarni krivac za ovaj dugački popis smaknuća, umorstava, utapanja, podmetanja, požara, masakra i ostalih grozota o kojima govori naš izvještaj nisu, ponavljamo, balkanski narodi. Istinski krivci su oni koji zavode javno mnijenje i iskorištavaju neznanje ljudi kako bi potakli glasine što uznemiravaju i zazvonili na uzbunu i tako svoju zemlju, a kao posljedica toga i druge zemlje, potaknuli na neprijateljstvo.” Iz izvještaja međunarodne komisije za istraživanje uzroka Balkanskih ratova (1912-1913) i ponašanja zaraćenih strana koju je poslala Zaklada Carnegie za međunarodni mir. Ovaj odlomak poslužio je i kao uvodnik u knjigu novinara Marka Thompsona Kovanje rata – mediji u Srbiji, Hrvatskoj i BiH.

“Još jedan šamar za Srbe Tužilaštva BiH. Nastavlja se praksa da se Srbi sude i za udaren šamar, a niko za odsječene srpske glave.” Dnevnik 2 RTRS, 11. mart 2015.

“Ozbiljno je nakrivljena boginja pravde u BiH, teško će zadržati ravnotežu… Od pada u ambis, bosanskohercegovačku boginju pravde mogu zaustaviti samo odsječene srpske glave.” Dnevnik 2 RTRS, 14. mart 2015.

“U Sarajevu, manipulacijama srpskom imovinom nikad kraja. Koji mjesec prije nego se semizovačkim poljem počeo širiti miris baruta, Maunage su pokrovile trospratnu kuću.” Dnevnik 2 RTRS, 15. mart 2015.

“Arapi postepeno osvajaju Sarajevo. Naselja se grade na srpskoj zemlji, zbog čega je stanovništvu nelagodno. Tim više jer su investitori o svom porijeklu zametnuli tragove.” Dnevnik 2 RTRS, 12. mart 2015.

Zaustavljen u vremenu i prostoru, javni RTV servis bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska gotovo četvrtinu stoljeća od početka ratnih sukoba na tlu bivše Jugoslavije, koristeći istu retoriku, zaziva neki novi sukob u BiH. Mediji pod kontrolom bosanskih Srba su u ovoj zemlji bitno pridonijeli ratnoj klimi. Posljedice tog rata vidljive su u mnogim sferama i danas su rane pokrivene tek slabo zaraslom potkožicom. I svako diranje u njih ne može donijeti ništa dobro. Ali ovdje je istorija loša učiteljica života. Iz prošlosti, iz svega loše učinjenog, oni koji iz dana u dan ponovo siju etničku netrpeljivost, nisu ništa naučili. Pitanje je zašto RTRS ponovo čini isto ono što je činio 1992, ‘93, ‘94, ‘95. godine? Razmišljaju li urednici te RTV kuće, kada svojim novinarima dijele radne zadatke, da svaka javno izgovorena riječ nosi svoju težinu i za posljedicu ima odgovornost? Evidentno je da  ne.

Šefik Džaferović najmanji je krivac što danas SNSD, a RTRS je, nažalost, postao samo partijsko glasilo te stranke, nije dio državne vlasti. Kao što za to nije kriv ni gradonačelnik Doboja i oko njega okupljena većina u lokalnom parlamentu koja je donijela odluku o pristupanju tog grada zajednici turskih opština. I da li je činjenica da je ona politička opcija za koga jedan javni servis navija, kršeći pritom sve profesionalne kodekse, dovoljan argument da jedan cijeli kolektivitet postane meta za odstrel.

Od rada RTRS-a ograđuje se Regulatorna agencija za komunikacije BiH. I građanski orijentisana javnost, koja s gnušanjem odbija da gleda njihov informativni program.

Srpskim opozicionim partijama nacionalistička retorika zadnja je briga. Njih samo zanima koliko su i na koji način njihovi stavovi prezentirani na RTRS-u. Tako su svi oni širom otvorili vrata na koja ništa dobro po cjelokupno društvo ne može izaći. I ne izlazi. O posljedicama, nažalost, u ovoj državi razmišlja se u pravilu kada bude prekasno.

Potvrdilo se to upravo ovih dana. Dizanje međuetničkih tenzija u Doboju dovelo je do verbalnih napada učenika srpske nacionalnosti iz Donje Grapske na njihove školske drugove, Bošnjake iz Gornje Grapske. I protesta Bošnjaka povratnika na to područje. Policija sada pokušava smiriti tenzije, ali šteta je već počinjena.

About The Author