Grčki novinar Stavros Malichudis prije godinu dana na Facebooku je naišao na bombastično otkriće lijevo orijentirane novinske kuće EFSYN u kojem se tvrdi da je grčka obavještajna služba pratila aktivnosti ljudi koji su obavljali poslove vezane uz izbjeglice, pa su im čak i prisluškivali telefone.
Dok je čitao, neki detalji činili su mu se neobično poznatima. Novinar zanimljiv obavještajnim službama, pisalo je, izvještavao je o mladom izbjeglici iz Sirije zatvorenom na egejskom otoku Kos, a Malichudis je bio u procesu izvještavanja upravo o takvoj priči.
Kontaktirao je novinare EFSYN-a koji su potvrdili da je neimenovani novinar u priči zapravo on. Prema njihovim izvještajima, Grčka nacionalna obavještajna služba ili EYP pratila je njegove aktivnosti za novinsku kuću Solomon i prisluškivala mu telefon.
Nakon što su od tužitelja dobili dvomjesečni nalog za nadzor, vlasti su mogle slobodno slušati sve njegove lične ili profesionalne pozive.
– Stvarno sam se uplašio. Kada sam razgovarao s majkom, s prijateljima, izvorima, osjećao sam se izloženo – kazao je Malichudis, dodajući da je postepeno prestao koristiti telefon.
U godini dana otkako je Malichudis prvi put pročitao o svom vlastitom radu izbio je skandal. Finansijski novinar saznao je da je i on prisluškivan. Vlada premijera Kyriakosa Mitsotakisa priznala je da je državna obavještajna služba pratila opozicionog čelnika, a potom su dvoje vladinih dužnosnika, uključujući i premijerova nećaka, dali ostavke. Skandal su nazvali grčki Watergate.
No, optužbe za špijuniranje zlokobne su za grčke novinare na drugačiji način: trebalo je dugo vremena da naslijeđeni mediji i šira javnost obrate pažnju na to, dok danas svaki novinar koji prati dolaske izbjeglica na egejske otoke ili kopnenu granicu Evrosa s Turskom riskira hapšenje.
– Novinari izbjegavaju pratiti iskrcavanje izbjeglica, bojeći se da bi, poput nekoliko humanitarnih radnika kojima se trenutačno sudi, mogli biti nepravedno optuženi za trgovinu ljudima i špijunažu – kažu novinari.
Otkako je izbio skandal s prisluškivanjem, novinari u Grčkoj postali su vrlo oprezni. Provjerili su da li njihovi telefoni imaju špijunski softver, izbrisali su razgovore s izvorima radi njihove zaštite i sada razgovaraju isključivo na Signalu ili lično sa izvorima iz straha da bi mogli biti praćeni.
Odgovarajući na pitanja o stanju slobode medija u Grčkoj, glasnogovornik vlade i zamjenik ministra premijera Ioannis Oikonomou odbacio je ideju da tamošnji novinari rade u sve represivnijoj klimi.
– Demokratske vrijednosti poput vladavine prava, slobode govora i transparentnosti u samom su centru onoga za šta se grčka vlada zalaže. Sugerirati drugačije jednostavno je pogrešno – kazao je Oikonomou.
Unatoč toj izjavi, prema vanjskim mjerama, stanje medija u Grčkoj očito je u padu. Nadzor nad novinarima uzrokovao je pad Grčke sa 70. na 108. mjesto u najnovijem izvještaju Reportera bez granica o slobodi medija – što je najniži rang u cijeloj Evropi.
I drugi događaji odražavaju lošu poziciju medija u Grčkoj. U aprilu 2021. godine grčki istraživački novinar Giorgos Karaivaz, koji je izvještavao o organiziranom kriminalu, ubijen je usred bijela dana ispred svoje kuće u onome što su policijski stručnjaci opisali kao “mafijaški ugovor o smrti”, a istraga je na neodređeno vrijeme zastala.
Godine 2022. dvojica grčkih novinara otkrila su improvizirane bombe ispred svojih domova, a početkom oktobra američkog fotoreportera Ryana Thomasa fizički je napala interventna policija dok je dokumentirao proteste u atinskom kvartu Exarcheia, gdje su stanovnici demonstrirali protiv novih razvojnih projekata.
No špijunski skandal i način na koji se odvijao pred očima javnosti pokrenuo je temeljnije pitanje o tome bori li se zemlja poznata po svojim plažama i ostacima drevnih civilizacija da održi svoje demokratske vrijednosti.
Neposredno nakon otkrića, izvještaj o praćenju Malichudisa nije gotovo uopće spominjan u grčkim medijima. Tek mjesecima kasnije, kada su se otkrile pojedinosti o praćenju još jednog, etabliranijeg novinara Thanasisa Koukakisa, a nedugo nakon toga i čelnika opozicione političke stranke Nikosa Androulakisa, priča je prerasla u skandal koji ima široku pokrivenost.
Medijima ne pomaže ni to što grčki novinari također rade u okruženju velikog nepovjerenja javnosti – što također smanjuje prihode od oglašavanja i tiraže, dodatno destabilizirajući industriju. Prema nedavnom izvještaju Reutersovog instituta za proučavanje novinarstva, samo 27 posto Grka izjavilo je da mogu vjerovati vijestima.
Ipak, samo sedam posto Grka reklo je da su mediji u zemlji slobodni od neprimjerenog uticaja vlade, a osam posto od komercijalnih interesa – što su najniže stope u 46 zemalja obuhvaćenih izvještajem.
Istraživanje Evropske komisije iz 2016. godine pokazalo je da samo 12 posto vjeruje da grčki mediji pružaju informacije bez političkog ili komercijalnog pritiska, a prema nedavnom izvještaju mreže za brzi odgovor na slobodu medija u Evropi, “sloboda medija u Grčkoj nastavila je značajno pogoršavati” ove godine.
Izvor: Cijeli tekst na New York Times
