Tokom praznika, javni servisi vjerske zajednice predstavljaju najčešće kroz njihove lidere. Oni, pak, neprikladnim retorikama duboko ulaze u politiku i grabe sve veći publicitet

Tokom velikih praznika, vjerske zajednice i teme postaju bitan dio informativnih programa javnih servisa u BiH. Nerealno je očekivati da to ne bude tako. Prvo zbog toga što građani u Bosni i Hercegovini više vjeruju vjerskim zajednicama nego medijima. Pokazalo je to ovogodišnje istraživanje “Novinarstvo, javno mnijenje i medijske slobode” Fondacije Friedrich Ebert i Udruge “BH Novinari”. Potom i zbog uticaja religije u svakodnevnom životu građana BiH. Na pitanje “Je li vam religija bitna u svakodnevnom životu?”, američka konsultantska kuća Gallup dobila je u BiH 2009. godine 77 odsto pozitivnih odgovora.

Društveno-politički kontekst BiH nalaže da predstavljanje vjerskih zajednica gledamo kroz uravnoteženost i jednak pristup prema svima. Ne samo u smislu jednakog tretmana svih religija u BiH nego i struktura vjerskih zajednica. Njih bi trebalo da predstavljaju podjednako i vjernici, članovi zajednice, i vjerski lideri. To na bh. javnim servisima nije slučaj.

Neispunjeni kriteriji

U periodu od 12. do 19. aprila, kada se proslavljao Uskrs/Vaskrs prema oba kalendara, nijedan javni servis u centralnim informativnim emisijama nije ispunio oba kriterija. BHRT je imao jednak tretman prema pravoslavnim i katoličkim vjerskim zajednicama, no dominantno su ih predstavljali lideri. Na RTRS-u su i vjernici i lideri imali jednak tretman, ali pravoslavne i katoličke zajednice nisu predstavljane potpuno jednako. FTV u nemalom dijelu sadržaja nije uopšte predstavljala pravoslavne vjerske zajednice, a katoličke su najčešće predstavljali lideri.

Neuravnoteženost u medijskoj reprezentaciji dovela je do drugog, mnogo složenijeg problema. Građani su tokom Vaskrsa/Uskrsa preko javnih servisa dobijali poruke lidera kakve ni u kom smislu javni servis ne bi smio da prenese.

U Dnevniku Federalne televizije, u prilogu Amine Une Keskin (urednica Edina Šečerović, 17. april), nadbiskup vrhbosanski Vinko Puljić dobio je prostor i da kritizira nevjerništvo građana BiH i da se požali kako nema dovoljno sredstava da utiče na medijsku slobodu.

“U našoj zemlji toliki se izjašnjavaju vjernicima, a ta vjera se niječe na svakom koraku kršeći osnovne Božje zapovijedi, te se uvuklo toliko nemorala, kriminala i korupcije. To je za nas učitelje vjere i morala veliki izazov da se složimo kako ozdravljati ovo javno mnijenje. Mi nemamo sredstava kao neki moćnici koji ubacuju svoja sredstva u medijske kuće i njima sugeriraju čime će hraniti javnost, a to je u biti raščerečenje u javnom mnijenju”, rekao je Puljić, a prenijela je FTV.

U Dnevniku 2 (urednik Seid Masnica), BHRT je 16. aprila prenio Puljićevu poruku da se “demokratija ne može prihvatiti ako će ona uništavati Božji zakon”. “Ako uništava Božji zakon, onda uništava čovjeka”, poručio je Puljić, dodajući da slaveći Uskrs “u sebi želimo probuditi svijest o dostojanstvu vjernika i glas za vrednovanje čovjeka, njegovih dostignuća, dostojanstva i prava” – izvijestio je reporter Anel Nurković.

U istom Dnevniku, BHRT je prenio i dio poslanice patrijarha Irineja u kome se zagovara još veći uticaj religije u javnom životu, kroz tumačenje autentičnosti života.

“Velika je odgovornost Crkve, ali i svih prosvetnih institucija ove zemlje. Treba pomoći omladini da pronađe put autentičnog življenja i vaskrsenja”, poručio je patrijarh srpski Irinej, a prenijela reporterka Azira Hrustemović.

Očinski poziv

Prema RTRS-u, patrijarh Irinej je istog dana u istoj poslanici “očinski pozvao sve one koji su se iz nekog razloga odvojili od jedne svete saborne i apostolske crkve da se vrate u njeno okrilje”.

“Strašan je greh raskola i jeresi. Po svetim ocima, ni mučenička krv ga ne može oprati. Oprostimo jedni drugima radi vaskrsenja i zajedno postanimo braća u svetoj Crkvi, jedinoj lađi spasenja”, poručio je patrijarh. Pozvao je i na očuvanje Kosova i Metohije i povratak vjeri.

U Dnevniku 2 FTV-a 16. aprila (urednica Edina Šečerović), u prilogu Samira Pašalića, našla se poruka patrijarha srpskog Irineja da “svake godine zbog čedomorstva u Srbiji nestane jedan grad”. “Da radosni plač novorođene dece nadjača bespomoćne krike smrti. Neka Srbija i sav svet ponovo postanu velika kolevka”, čulo se s Federalne.

Dan poslije Vaskrsa, vladika zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije boravio je u Luci kod Nevesinja. Osveštao je spomen-obilježje za 207 poginulih boraca Druge lake hercegovačke brigade Vojske RS i 109 poginulih civila u Konjicu. U prilogu RTRS-a, vladika Grigorije istakao je da su stradali podnijeli žrtvu za našu slobodu i da se to mora pamtiti. “Zato je ovaj dan još jedna slava raspeća i stradanja Hristovog, raspeća i stradanja njihovog i svih onih koji za njima žale. Ali je isto tako istovremeno, braća i sestre, ovo i dan Vaskrsenja”, poručio je vladika Grigorije.

Na Veliki petak, entitetski javni servis FTV, u Dnevniku 2 (urednica Jadranka Milošević), potpuno je zanemario da i pravoslavci proslavljaju taj dan. Reporterka Adra Dizdar Hodžić izvijestila je sa hodočašća u Humu. U tom izvještaju, dominantno mjesto dobio je don Krešo Puljić, župnik Župe svetog Tome apostola, dok je troje vjernika ukupno govorilo koliko Puljić sam.

Iako su vjernici bili dominantniji od vjerskih lidera na RTRS-u (16. april, urednik Jasenko Todorović), ova je televizija pravoslavnim vjernicima u Sarajevu postavila pretenciozna pitanja. Najupadljivije je bilo “Ima li Srba u Sarajevu?”. Na to su dobijali samo negativne odgovore. Pored toga što su koncepte vjere i etnije objedinili u jedan identitet, manipulativno ga koristeći u političke svrhe, isto pitanje nisu postavili banjalučkim katolicima.

Osnovni novinarski jezik

Zato je naoko isti broj vjernika na pravoslavnoj vaskršnjoj liturgiji u Sarajevu i na katoličkoj uskršnjoj misi u Banjaluci za RTRS u slučaju sarajevskih pravoslavaca “malobrojan”, a u slučaju banjalučkih katolika “veliki”. Takve odrednice ne pripadaju ni osnovnom novinarskom jeziku, i to je druga nezanemariva greška RTRS-a.

RTRS je prenio u istom Dnevniku i izjavu mladog egipatskog Kopta s mjesta “gdje se najveći hrišćanski praznik proslavlja uz napade”. “Mi hrišćani se ne bojimo napada. I dalje ćemo ići u crkvu i moliti se, i ako treba – obavljaćemo svoje molitve i na ulicama.” Time su dali legitimitet dominaciji religije i prodiranju vjerske intime u javni prostor. Logika je jasna – kad može u Egiptu, “gdje se slavi uz napade”, što ne bi moglo i u Bosni i Hercegovini?

Potom su 17. aprila (urednik Jasenko Todorović) priču o proslavi Hrama Vaskrsenja Hristovog u Prebilovcima iskoristili da prezentuju broj Srba povratnika. To je drugo bilježenje vezanja vjere i nacije, i identifikovanje Srba imanentno pravoslavcima.

Vjerskim praznicima pristupalo se i senzacionalistički. Najzanimljiviji je izvještaj reportera Miloša Ernauta o “čudu u banjalučkom naselju Rebrovac” (RTRS, Dnevnik 2, 16. aprila, urednik Jasenko Todorović).

“U sobi pobožnog i tihog petnaestogodišnjaka Nikole Vojvodića počela je da mirotoči ikona Presvete Bogorodice Trojeručice. Vladimir Klincov, banjalučki sveštenik, inače ikonopisac”, kako je izvijestio Ernaut, “i sam se uvjerio da je zaista riječ o čudu koje nas sve poziva na pokajanje i jačanje vjere”.

Ernaut prenosi izjavu Nikoline majka Senke koja kaže da je bila teško bolesna, i da su molitve njenog sina bile presudne za njeno ozdravljenje. “Smatra da je ovaj Božji znak sin Nikolinog molitvenog života”, izvještava Ernaut. Čudo je za Ernauta veće jer je riječ o ištampanoj ikoni zalijepljenoj na komad drveta. Kako zaključuje Ernaut, “u njihovom stanu sve (će) mirisati na miro koje još teče iz ruku Svete Bogorodice Trojeručice”.

Senzacionalna priča

Interesantan je izvještaj iz Kuprešana reporterke Sanele Sojtarić u Dnevniku 2 Federalne televizije od 15. aprila (urednica Edina Šečerović). “Porodica Pavlović ove godine neće morati ulagati novac i vrijeme u bojanje uskršnjih jaja, jer njihove kokoške nose zelena jaja”. Za Sojtarić, to ipak nije čudo – nego interesantna i senzacionalna priča.

RTRS bilježi, s druge strane, dva upliva političara u vjerske praznike i vjerske zajednice. U Dnevniku 2, 15. aprila (urednik Jasenko Todorović), prenosi informaciju da je premijerka RS-a povodom najvećeg hrišćanskog praznika posjetila Dom za djecu bez roditeljskog staranja “Rada Vranješević” u Banjaluci. Poručila je da ta institucija “dobro funkcioniše”.

Potom je emitovala prilog o Mladim socijaldemokratima, podmlatku SNSD-a, koji “po petnaesti put” organizuje manifestaciju “U susret Vaskrsu”, kada obilazi višečlane porodice i priprema program za djecu. U prilogu se našao i Ranko Karapetrović, načelnik opštine Laktaši, koji je akciju prikazao kao opštinsku i stranačku brigu za ugrožene povodom praznika.

Podij za pokazivanje pristrasnosti i neprofesionalnosti u tom periodu bila je i polemika predsjednika RS-a Milorada Dodika i biskupa banjalučkog Franje Komarice. Nakon uskršnjeg intervjua koji je Komarica dao agenciji Anadolija, i Dodikove reakcije, prilog su pripremili i RTRS i FTV.

U prilogu RTRS-ovog reportera Anđelka Jandrića (Dnevnik 2, 18. april, urednica Marijana Đurđević), prostora nije bilo ni za isječke Komaricinog intervjua, ni za konferenciju za štampu koju je Komarica održao prije emitovanja priloga. U prilogu Miše Vidovića, reportera FTV-a, (Dnevnik 2, 19. april, urednik Darjan Babić), polemika je prikazana uravnoteženo, te su uključene izjave svih koji su se javno oglasili o ovoj polemici.

Kamo dalje?

Sveukupno, slika vjerskih zajednica na javnim servisima tokom Vaskrsa/Uskrsa je neprikladna, neuravnotežena i neautentična. Direktno pokazuje nedemokratičnost javnih servisa u raspodjeli publiciteta i članovima i vjerskim liderima. Takođe i njihovu nesposobnost da “nevjerujuću javnost” zaštite od kvalifikovanja “nedostojnom i izgubljenom”.

Trenutno je pitanje treba li više čekati da vjerski lideri ublaže, upristoje i demokratizuju svoju retoriku, ili da se javni servisi “vrate” programskim principima, zakonskim okvirima, etici i argumentima ispred senzacionalizma.

Budu li javni servisi čekali da ih na to pozovu patrijarh srpski Irinej i nadbiskup vrhbosanski Vinko Puljić – načekaćemo se. Ukoliko pod medijskom silom i kardinalovom voljom ne poklekne dotad i sama demokratija.

Predstavnika drugih vjerskih zajednica nije bilo. Izgleda da za javne servise u doba hrišćanskih vjerskih praznika, islamske i jevrejske vjerske zajednice nemaju šta reći.