Juni je, obično, mjesec kada revijalni magazini (ako takvi još i postoje) i light web portali nude preporuke „knjiga za plažu“, odnosno literature kojom vrijedi okupirati ono malo jedva dočekanih slobodnih dana zvanih godišnji odmor. Iako osobno smatram da nema razlike u knjigama koje se čitaju između svakodnevnih obaveza i onih koje se čitaju na odmoru, vjerujem da dani bez obaveza nude nešto više vremena za pisanu riječ. Posebno to vrijedi za one koji žive od riječi, odnosno novinare. Profesija je to bez klasičnog radnog vremena, koja se živi 24 sata dnevno, sedam dana u sedmici i to zaista nisu tek floskule, posvjedočit će tome svi koji su čak i veoma kratko vrijeme proveli radeći u redakcijama. Oni koji tek žele postati novinari, pa su izabrali studije žurnalistike, ili su na početku svoje novinarske karijere trebali bi, pored klasične literature iz koje uče postulate profesije, kontinuirano čitati i knjige koje se na indirektan način tiču novinarstva, bilo da su publicističke, (auto)biografske ili fikcija.
Evo, dakle, sasvim lične i subjektivne liste od deset knjiga koje bi mladi novinari trebali pročitati na odmoru.
Knjige iz kojih se uči o kompleksnim novinarskim žanrovima
1. Viktor Ivančić „Poštena inteligencija: novinarstvo i duh kapitalipse“ (Ex Libris, 2025.)
O najnovijoj knjizi Viktora Ivančića već je bilo riječi na ovom portalu u opsežnom prikazu (Slobodno tržište, novinarstvo i druge bajke – Analiziraj.ba), no ovdje je ponovo svrstava na must read listu, najprije iz uvjerenja da se radi o izuzetnom primjeru eseja o društvenoj stvarnosti, kroz koje autor progovara i o novinarskoj profesiji, njenoj društvenoj ulozi, etičkim standardima i, možda najvažnije, razlozima zbog kojih postaje gotovo nemoguće biti profesionalac u ozračju pljačkaškog kapitalizma na području koje nazivamo Zapadnim Balkanom. Ivančić u knjizi, koristeći se ironijom, sarkazmom, alegorijama, pokazuje ne samo da je velemajstor riječi, nego i da se kompleksni novinarski žanrovi, poput kolumni i eseja, mogu maestralno (is)koristiti ne samo za osvrt na društvo i današnjicu, nego i za introspekciju profesije. Stoga je ovo vrlo važna knjiga iz koje mladi novinari i studenti novinarstva mogu učiti, ne samo kroz poruke koje ona nosi, nego i kroz način na koji Viktor Ivančić piše, a koji pokazuje raskoš talenta, obilje znanja i snagu posvećenosti. Neka za sada knjiga stoji na listi preporuka za ljeto, u nadi da će od jeseni ući u u cirriculume na studijima novinarstva.
2. Ante Tomić i Draža Petrović „Jesi li video ovo“ (Laguna i Nedeljnik, 2024.)
„Dražesni Tomiću“, „Dragoljube, junače“, „Prijatelju Ante“, „Dragoljube moj, dobri i pošteni“… ovo su samo neki od načina uzajamnog oslovljavanja dvaju kolumnista Nedeljnika, u prepisci na 250 stranica, objavljenoj prošle godine. Riječ je o tekstovima koji su objavljivani na portalu Velike priče, a u kojima autori komentarišu politička i društvena zbivanja u Srbiji i Hrvatskoj, pišući, tobože, jedan drugome pisma „odavde“ i „otamo“ i tako uočavajući sve sličnosti i zakonomjernosti društva na Istoku i Zapadu Balkana. Ovo je, kako navodi Veljko Lalić, glavni urednik Nedeljnika i Velikih priča, testament jednom vremenu, ali je, dodajmo i to, i sjajan primjer kako se nešablonski, netipično pišu društveno odgovorne, a opet duhovite kolumne. Stoga je ova knjiga izvrsna za studente novinarstva, koji od najboljih mogu učiti kako biti kolumnista.
3. Edin Zubčević „Čekajući Azraila“ (Nomad, 2025.)
Ovo, zapravo, uopće nije knjiga o novinarstvu. Edin Zubčević, direktor Jazz Festivala, odgovorni urednik portala Nomad.ba i društveni hroničar, napisao je hroniku ratnih dana na prvim linijama fronta u opkoljenom Sarajevu i u njegovoj okolini, u formi lične priče i na način koji je preozbiljan i preduhovit istovremeno. Opisujući svoje iskustvo tokom rata, ali i sve ono što su preživljavali građani Sarajeva pod opsadom, autor u knjizi bespošteno, ali argumentovano propituje i događaje i njihove aktere. Osim što nije knjiga o novinarstvu, ovo, zapravo, nije ni knjiga za ljeto. Teška je, ozbiljna, na momente strašna i napeta. Kako se i iz kog razloga onda uopće našla na ovoj listi? Iz ličnog uvjerenja njene sastavljačice da se iz ovakvih knjiga uči o etici, o tome kako se može (i mora) direktno i bez uvijanja, nazivajući stvari pravim imenom, a opet bez patetike, ali i bez manipulacije i propagande, govoriti o najtežim ličnim iskustvima i najstrašnijim društvenim zbivanjima. Ovako pišu ozbiljni novinari koji su bili svjedoci ozbiljnih događaja i to od Edina Zubčevića i iz ove knjige mogu učiti budući novinari, uz nadu da nikada neće imati ni priliku ni potrebu da sami pišu ovakve knjige.
Knjige o novinarskim iskustvima
1. Brankica Stanković „Insajder: moja priča“ (Samizdat B92, 2013.)
Knjiga Brankice Stanković „napunila je“ 12 godina. Autorica je u međuvremenu osnovala svoju TV stanicu, koja je zasovana na konceptu ifactual journalisma (FACTUAL JOURNALISM: Brankica Stanković pokrenula Insajder TV – Analiziraj.ba), ali „Insajder: moja priča“, unatoč protoku vremena, ostaje nezaobilazno štivo za mlade novinare koji žele saznati koja je cijena bavljenja istraživačkim novinarstvom u regionu, posebno u Srbiji, u kojoj su podzemlje i tabloidi produžena ruka politike (ili obrnuto). Ova knjiga dokaz je da najbolje trilere katkad režira stvarnost. Brankica Stanković žena je koja je preživjela porođaj pod policijskom pratnjom, za čije je ubistvo naručena snajperska puška i koja je dobila toliko prijetnji da je i prestala da ih broji. Ova knjiga iz njenog pera opisuje kako se živi (i preživi) opasnost koju donosi bavljenje temama o kojima drugi ne žele ili ne smiju da pišu, ali i zašto veliki novinari, ni u takvim opasnostima, ne pristaju da šute. Ovo je, čini se, najviše knjiga o hrabrosti i neodustajanju i zato je tako važna i dvanaest godina poslije. Okolnosti se, nažalost nisu puno promijenile (štaviše, ta je promjena, zapravo, na gore), ali će iz Brankicine knjige mladi novinari naučiti zašto je (i dalje) važno istraživačko novinarstvo.
2. Aleksandar Stanković „Sto faca i Aca“ (VBZ, 2013.)
I ovo je knjiga koja među čitalačkom publikom živi već dvanaest godina. Emisija na osnovu koje je nastala, ove godine bilježi 25 godina postojanja i promijenila je koncept jer je, kako sam kaže, Aleksandar Stanković shvatio da od političara koje je intervjuisao četvrt stoljeća nema više šta čuti. No, u knjizi „Sto faca i Aca“ autor je od 550 osoba, koje je do trenutka njenog nastajanja intervjuisao nedjeljom u dva, odabrao njih stotinu i prenio atmosferu „iza kamera“, opisujući anegdote prije i poslije razgovora u programu. „Ponekad razmišljam ko je koga našao: Stanković emisiju ili ona njega,“ kazao je u povodu izlaska knjige Zoran Predin, slovenski kantautor. Između emisije i njenog autora već godinama stoji znak jednakosti i u percepciji javnosti Aleksandar Stanković i Nedjeljom u dva su sinonimi. Kakvi su, pak, u njegovoj percepciji sagovornici, kako ih je pripremao i kako se pripremao za intervjue, šta se sve, predviđeno i nepredviđeo, dešavalo u studiju HRT opisuje ova knjiga. Za sve mlade novinare kojima je forma intervjua bliska i zanimljiva, ovo je nezaobilazna knjiga.
3. Damir Šehanović „Biti celebrity“ (MyBook, 2016.)
Ova knjiga, možda ponajviše od svih nabrojanih, spada u red „ljetnih knjiga“, budući da donosi prikaz osam karijera najvećih muzičkih zvijezda Balkana, pa se na prvi pogled i za nju može učiniti da se, zapravo, i ne bavi novinarstvom. No, u ovom je kontekstu uvrštavamo na listu preporuka za čitanje, jer je nastala na osnovu emisije Damar, koja je bila autorski projekat Damira Šehanovića dugi niz godina, pa donosi dijelove intervjua, fotografije sa snimanja i, kao takva, obiluje nizom primjera kako se radi ozbiljan intervju i onda kada su sagovornici iz revijalne sfere. Također, vrlo zanimljiva knjiga iz koje mladi novinari mogu učiti o profesionalnom vođenju intervjua.
Knjige o novinarstvu koje su fikcija
1. Umberto Eco „Nulti broj“ (Vulkan, 2016)
Ako bi mladom novinaru trebalo peporučiti samo jednu fikcionalnu knjigu o novinarstvu iz koje može dobiti vrhunsku parodiju i kritiku novinarstva i novinara, bila bi to ova knjiga jednog od najvažnijih mislilaca našeg doba Umberta Eca. „Nulti broj“ je svojevrstan triler, koji pripovijeda priču o novinama koje nikad neće izaći, a koje služe kao oruđe i oružje moći. Knjiga kroz fikciju otkriva kako je novinarstvo pokleklo pred tabloidizacijom, a novinari postali izvršioci zadataka koji donose korist vlasnicima medija. Moglo bi se, zapravo, reći da ono što Eco situira u izmišljenu priču, Viktor Ivančić pokazuje na primjeru hrvatskih medija, a Brankica Stanković na primjeru podzemlja i politike u Srbiji. „Novinarska redakcija kao jazbina iz koje se lansiraju spinovi. Novine pokrenute ne radi informiranja nego radi manipuliranja i diskreditiranja i, najvažnije, zato da bi vlasnik imao idealno oružje za ucjenjivanje moćnijih od sebe i ulaznicu za povlašteni krug gdje se izvrsno zarađuje.“ – ovo je opis Ecove knjige, ali, nažalost, i brojnih medija danas. Pored izuzetno osmišljenog sadržaja i vrhunskog stila pisanja, ovu knjigu je potrebno čitati naprosto i zbog toga jer ju je napisao jedan od najvećih – Umberto Eco.
2. Drago Hedl Trilogija Šutnja (Naklada Ljevak, 2023.)
Knjige inspirisane stvarnim događajima jednog od vodećih hrvatskih novinara poslužile su i kao predložak za izuzetno gledanu seriju, koja se bavi pitanjem dječije prostitucije i trgovine ljudima. Priča prati istragu novinara Stribora Kralja i policijskog inspektora Vladimira Kovača, koji sarađuju na slučaju. Ova trilogija na izuzetan način prikazuje privatni i profesionalni odnos novinara prema slučajevima koje prati. Napete knjige pune neočekivanih obrata izuzetan su prikaz ne samo korumpiranoog društva i cvjetajućeg kriminala u njemu, nego i uloge novinara u njihovom ogoljavanju i razotkrivanju. Iako je serija vrhunski urađena, na ovom mjestu preporučujemo baš knjigu, smatrajući kako mladi novinari kroz nju od Drage Hedla mogu naučiti i kako se vrhunski piše.
3. Vladan Matijević „Sloboda govora“ (Laguna, 2020.)
Knjiga dobitnika Ninove nagrade govori o sprezi novinarskog posla sa političkim interesima. Radnja prati misteriozni nestanak novinara Čomskog i njegovog kolegu Vladimira F. Pored izuzetnog zapleta, napetih opisa koji drže pažnju, ova knjiga posebno je zanimljiva jer progovara o eroziji društvenih i novinarskih vrijednosti u srbijanskom društvu. Ona je jedno od „štiva za plažu“ koje se čita brzo i lako, ali o kojem se može i dubinski i suštinski promišljati.
4. Hideo Yokoyama „Sedamnaest“ (Znanje, 2023.)
Knjiga „Sedamnaest“ japanskog autora Hidea Yokoyame također je nastala na osnovu stvarnih događaja, ali je, suštinski, fikcionalni triler. Priča se gradi oko stvarnog pada aviona na letu 123 Japan Airlinesa, kada je poginulo 524 putnika. No, knjiga se ne bavi samo tim događajem, ona govori o načinu na koji se jedan novinar nosi sa tom breaking news, istovremeno preživljavajući i svoje lične probleme i traume. Dešavanja u redakciji u vrijeme nepredviđenih događaja, etičke dileme koje oni otvaraju, uređivačka politika sve je to u fokusu ove knjige. Njen autor, jedan od najvažnijih japanskih pisaca novijeg vremena, dugo se bavio istraživačkim novinarstvom, što se vidi iz njegovog poznavanja prilika u savremenom novinarstvu. Ovo je nepretenciozna knjiga, ali dobar povod za razmišljanje o dilemama u novinarstvu u situacijama breaking newsa.
Neka istraživanja pokazuju da u vremenu vizualne kulture i digitalnih medija, prosječna osoba čita tek manje od 7 minuta dnevno. Novinari se nipošto ne bi smjeli voditi takvim prosjekom, naprotiv: čini se važnim primijeniti i na novinare tezu Danila Kiša da je piscu mjesto u biblioteci. U ubrzanom dobu prepunom distrakcija u kojem živimo danas, naučnici su došli do zaključka da je za mlade ljude dobar prosjek čitanja oko 25 knjiga godišnje, odnosno barem dvije mjesečno. Ova lista sadrži izbor tek nekih knjiga koje mladim novinarima mogu pomoći da i slobodno vrijeme obogate novim saznanjima o profesiji koju su izabrali. Nisu, naravno, ovo jedine, a moguće da nisu ni najbolje knjige o novinarstvu i novinarima, nisu sve ni (naj)novijeg datuma, ali su svakako vrijedne vremena i pažnje budućih kreatora javnog mnijenja. Stoga, ako bar neke od njih stave na popis za ljeto budući i sadašnji novinari zasigurno neće pogriješiti.
