KAKO FTV SMJEŠTA DRAGANU ČOVIĆU I ZAŠTO NIKO NE SMJEŠTA HUSEINU KAVAZOVIĆU?

PLUS SEDMICE

BHT1
Skupštinsko javljanje Danijela Lepira. Kratke i sadržajne rečenice u prezentaciji, po mjeri gledatelja.
FTV
Faruk Durmišević je pratio neformalni susret političara vladajuće koalicije na državnom nivou, izdvajajući zanimljive momente i provokativno postavljajući pitanja. Napokon je oživljen svijet domaće politike na TV ekranu.

MINUS SEDMICE

BHT1
Uporno nedostaju smjeliji i inovativnije pripremljeni prilozi, pod cijenu greške.
FTV
Još jedan prilog koji je stavio veo sumnje na profesionalnost FTV-a. U Dnevniku 2 Amre Zaklan, prosvjedi krajiških poljoprivrednika odmah su u najavi i naslovima povezani s politikom (šta god to značilo) i određenim strukturama, bez da se sporne strukture imenuju ili barem da naznaka o čemu se tačno radi. Konačni utisak je jednostrano prozivanje prosvjednika.

KAKO FTV SMJEŠTA DRAGANU ČOVIĆU I ZAŠTO NIKO NE SMJEŠTA HUSEINU KAVAZOVIĆU?
Photo: sarajevotimes.com

BHT1: JEDNA SASVIM PROSJEČNA SEDMICA

24. – 30. maj 2016.

ŠTA ZNAČI NOVO KREDITNO ZADUŽENJE? Komentatorski pasaži u dnevnicima nisu rijetkost, pa ni oni kojima se ukratko predočavaju mišljenja o ekonomskim prilikama i stanju javnih finansija. Otud je nejasno zašto se urednica  Svjetlana Vučetić nije odlučila produbiti vijest o novom kreditnom zaduženju kod MMF-a, kojem se nazire epilog jer povod je bio više nego očigledan. Fiskalni savjet usaglasio je pismo namjere, a delegacija kreditora izdvojila je aktivnosti koje su dio namjere, kao što su smanjenje poreskog opterećenja na rad ili smanjenje javne potrošnje. Prilog se mogao proširiti kratkim predstavljanjem političkog momenta, izdvajanjem najčešćih kritika aktuelnih reformskih zahvata, postavljanjem pitanja jesu li vodeći reformski procesi  u saglasju sa zahtjevima MMF-a, ili još smjelijim pokušajem da se javnosti predstavi šta će najavljeno pismo namjere značiti u praksi i nimalo ružičastoj političkoj-ekonomskoj realnosti, tj. koji će se dijelovi društva moguće protiviti najavljenim aktivnostima?

DNEVNIK UVREDA H.K.: Poglavar Islamske zajednice Husein Kavazović umiješao se u lokalne izbore u Srebrenici, i to na najprizemniji način, vrijeđajući pripadnike jednog naroda pozivanjem vjernika da “ne dozvole da Vlah vlada Srebrenicom”. BHT1 je izjavu prvo prenio videoinsertom uz kratku najavu gdje je izrečena, bez ikakvih ograda ili dodatnih pojašnjenja (utorak, urednica Svjetlana Vučetić). Drugi dan su u uredničkoj pripremi Svjetlane Topalić prikazali prilično kvalitetan osvrt u režiji novinarskog dvojca Vladimir Šušak Aida Fazlić. Kavazovićeva izjava pronosana je po medijima i izazvala je burne reakcije, što sve prilježno bilježi prilog, uz intonaciju dominantnih komentara inteligencije i političara. No, ostaje pitanje da li je spornu izjavu koja predstavlja notornu uvredu i izraz političke nekulture vjerskog lidera trebalo odmah pustiti u eter, bez da se prikažu, ili barem pretpostave, reakcije. Stvar je pristojnosti ne vrijeđati javno ljude i ne dopustiti to na javnom servisu. Istina, Vučetić je izjavu dijelom upakovala i kao da se radi o rubrici bez komentara, jer ton i poruka govorili su sami za sebe. To opet može biti samo interpretacija i učitavanje koje će se učiniti dijelu javnog mnijenja. Da ne bude zabune, ključno pitanje nije da li je trebalo cenzurisati vjerskog autoriteta, kako mu se često tepa, već da li je na javnom servisu (kojem je zakonska obaveza da promovira snošljivost) u prvoj objavi trebala uslijediti ograda u vidu najave koja problematizira sporni istup. Iako je stvar ispravljena odličnom pripremom dan poslije, ostaje utisak da je vinovnik zaslužio strožiji tretman. Moguće je da je razlog tome i  rasprostranjena snishodljivost koju naši javni mediji prakticiraju prema vodećim vjerskim zajednicama, kojima se automatski pripisuju afirmativni atributi i pozitivna politička uloga u izgradnji mira i suživota. Ali ovdje je stvar bila prilično jasna: izvjesni H.K., lice s nesumnjivim političkim ambicijama, koje je na čelu moćne i uticajne organizacije, direktno se umiješao u politički život vrijeđajući protivnike pogrdnim imenom. Uz to je njegovo obraćanje vrvjelo od osuda i prijekornog tona prema istomišljenicima koji iznevjere njegov savjet. Zamislite sada da je to u javnom prostoru izrekao bilo ko drugi. Naprimjer, neko koga se NE naziva vjerskim autoritetom. Da li bi ista osoba bila obilježena i kritikovana mnogo žešćim nazivima?

IZDVOJENO:

Javljanje Danijela Lepira ispred Narodne skupštine RS bilo je sadržajno (reporter se držao teme), ali i za naše TV prilike neobično tečno, jasno i razgovjetno. Skupštinske sjednice i trebaju imati posebno mjesto u dnevnicima i javnosti se trebaju dočarati kako atmosfera, tako i sadržaj.

OCJENA: 5

FTV: POBJEDA POLITIKANTSTVA NAD NOVINARSTVOM 

24. – 30. maj 2016.

“OBJEKTIVNI” POSMATRAČ GOVORA MRŽNJE: FTV je zauzeo nešto drugačiji pristup od BHT-a spram Kavazovićevog govora mržnje. Odlučili su se za poziciju nijemog promatrača, koji kao pažljivi kolekcionar skuplja komentare i reakcije (političara iz RS-a i stranaka iz FBiH), bez da se upušta u intoniranje ili pripremu s autorskim pečatom (srijeda, urednica Edina Šećerović). To je možda stvorilo utisak objektivnosti, ali nije li javni servis prije svega mjesto gdje se štite vrijednosti dijaloga i političke kulture koji su iznad principa političke neutralnosti?

KONAČNO REGION: Šta god da je razlog većeg i podrobnijeg interesovanja za sudbinu Tomislava Karamarka i hrvatske vladajuće koalicije koju potresa afera oko sukoba interesa (i ovdje smo isticali da bi se regionalne teme trebale opširnije obrađivati), uredničku odluku Edine Šećerović da se temi pristupi svestrano treba pozdraviti. Gledalac je mogao čuti mišljenje više aktera, a novinar je kao pouzdan narator kroz nekoliko preciznih rečenica istakao priču o korupcionaškoj aferi koja povezuje lidera HDZ-a s lobistom mađarskog MOL-a. U svakom slučaju, u pitanju je prvoklasna politička drama, vrijedna pažnje jer u stilu danske serije Borgen otkriva pikanterije iz političkog života susjeda.

IZDVOJENO:

Sve ono što je bilo dobro u federalnom Dnevniku 2 u sedmici iza nas (atraktivnija priprema vijesti, smjeliji naslovi, bogatiji sadržaj), ostalo je u debeloj sjenci izdanja koji je u četvrtak uredila Amra Zaklan. Kao ekskluziva u tabloidnom maniru plasirana je uznemirujuća vijest kako savjetnik Dragana Čovića, člana Predsjedništva BiH, otima i premlaćuje ljude, i to još koristeći službeni automobil. I šta je sporno? Sporno je što vijest nije pripremljena poštivanjem profesionalnih uzusa, i da bi se zadovoljio javni interes, već kako bi se izrekla presuda osobi koja je predmet priče. Ili Čovićevoj političkoj karijeri. Umjesto novinarstva, na djelu je bila politička agitacija. I šta je to otkrio FTV? Javni servis je iznimno teške optužbe iznosio bez ograda (kao što su “navodno”, ili “postoje osnovi sumnje”), a tek na kraju se dodaje beznačajnost kako je predmet proslijeđen Tužilaštvu (od koga? kada? šta je istraga pokazala?). Sve vrijeme do tog momenta koriste se konstrukcije koje ne objašnjavaju gledateljima koliki je stepen vjerovatnoće da se stvar zaista dogodila, a takav način izvještavanja prije upućuje na to da se radi o gotovo izvjesnoj činjenici. Korištene su formulacije: kako saznaje FTV, prema informacijama kojima raspolažemo… Ako se tome dodaju sočni izrazi, skrojeni s namjerom da se postigne odijum u javnosti (mračne tajne savjetnika Čovića), efekat osude lica koja se valjda nalaze pod istragom (ako i to?) je neizostavan.

OCJENA: 2

KOMPARATIVNA ANALIZA:

Ako je BHT1 bio prosječan (ocjena 5), uz primjedbu da je na govor mržnje Kavazovića trebalo oštrije odreagovati, onda je FTV dobio dvojku jer se u nekoliko navrata upustio u političku agitaciju gazeći sve profesionalne principe. Čak i da posrijedi nije namjerno pravljenje priče jednom od vodećih političara, i da novinari i urednica čvrsto vjeruju u krivicu osobe koju su prozvali da premlaćuje i otima ljude po Mostaru, postoje pravila profesionalnog izvještavanja. Ta pravila isključuju lična ubjeđanja urednice Amre Zaklan.  I, naravno, podrazumijeva se da se presumpcija nevinosti mora poštovati i uočljivo naglasiti. To dalje znači da mora biti istaknuto jasno i nedvosmisleno da se protiv prozvane osobe vodi istraga i da stvar nije u konačnici utvrđena. FTV ne samo da to nije učinio, već je nastavio prozivati lica koja su povezana s unaprijed osuđenom osobom. Ako je nekom za utjehu da je splačina napravljena političaru koji se povezuje sa brojnim aferama, loša mu je utjeha. Svaka zloupotreba medijske moći u osjetljivim stvarima kao što su sumnje u teška krivična djela može samo ostaviti gorak okus kod gledatelja jer mediji nisu sudovi da izriču osude prema uredničkoj volji.

About The Author