Jesu li ratni zločinci domaći izdajnici ili nešto vrijedno 700 hiljada maraka?

Prošlo je više od 100 dana rada nove Vlade Kantona Sarajevo, ministri i neki čelnici stranaka koji čine parlamentarnu većinu rezimirali su svoj rad.

Jesu li ratni zločinci domaći izdajnici ili nešto vrijedno 700 hiljada maraka?
Foto: Tačno.net

Puno je dobrih stvari učinjeno od povećavanja socijanih naknada do umanjivanja honorara za poslanike u Skupštini Kantona. Uz ono što je učinjeno još više raduju najave onoga što će biti učinjeno – od kupovina novih trolejbusa do javnog obećanja ministra Kurića da će na platou Skenderije biti postavljena statua legendarnog Mirze Delibašića.

Bez obzira na neke nespretne izjave Premijera i nekih minstara nije pretenciozno reći da je ovo već sada najbolja kantonalna vlada u Federaciji.

Jasno je da treba sve  učiniti da se sačuva Vlada Kantona Sarajevo ne samo zbog građana kantona Sarajevo već zbog svih oni koji još razmišljaju da li da uzmu kartu u jednom smjeru i napuste Bosnu i Hercegovinu .

No prava priča je evaluacija rada koju je podnio predsjednik Skupštine Kantona Sarajevo Dino Konaković na svom facebook profilu:  „Novi trolejbusi, povećane socijalne naknade, registar javno uposlenih, utopljavanje objekata, brisanje četničkih udruženja iz registra, pomoć komandantima u odbrani od montiranih optužnica. Patriotizam, ekonomija, javna uprava…“

Ostaje nejasno kako je Konaković izbrisao četnička udruženja iz registra, jer ovlasti vlade kantona Sarajevo završavaju na Vracama ali to je manje bitno od informacije koju smo dobili od Premijera a to je da Vlada Kantona Sarajevo izdvojiti 700 hiljada KM za odbranu optuženih za ratne zločine.

Ukratko optuženih za ratne zločine će voljom Vlade Kantona Sarajevo biti branjeni novcem poreskih obveznika kantona Sarajevo.

Tako će od novca žrtava i njihovih porodica koji su stanovnici ovog kantona i redovno plaćaju porez biti branjeni ljudi koji su optuženi za zločine nad njima.

Teško je razumjeti ovu travestiju koju Konaković jasno označava kao patriotizam.

No ona je nastavak kontinuiteta podrške optuženih za ratne zločine od strane raznih nivoa vlasti. Vlade pod kontrolom SDA slijede Konakovićev princip, ustanovile su taj princip i nema dvojbe da dijele isto stajalište da je to patriotizam.

Više je ozbiljnih problema koji proizlaze iz ove odluke.

Nedopustivo je da sistem ima bilo kakav odnos prema ljudima koji su optuženi za ratne zločine.

Nedopustivo je da se novcem poreskih obveznika (što uključuje i novac žrtava i njihovih porodica kao što smo rekli) brane optuženih za ratne zločine.

No najozbiljnije pitanje je zašto im dajemo novac za odbranu?

Odgovor može biti samo jedan, zato  što su oni  to radili za državu.

Mnogo prije izricanje presude Haškoj šestorci Hrvatska se odredila prema svom učešću u ratu finansiranjem odbrane optuženim ratnim zločincima, isto to rade vlasti republike Srpske, a kako vidimo i kantoni sa bošnjačkom većinom.

Dajući novac za odbranu ratnih zločinaca vlasti šalju poruke da oni nisu bili nečasni pojedinci koji su radili na svoju ruku već komadanti koji su radili za državu..

Tako da suštinski historijski revizionizam ne rade „neprijatelji BiH“  niti „strani plaćenici“ – pravi hitorijski revizionizam rata u Bosni i Hercegovini rade bošnjačke političke elite bez obzira iz koje stranke dolaze.

Od Cacine dženaze do 700 hiljada maraka za optužene za ratne zločine ista je paridigma u kojoj je jedini gol koji postižemo – auto gol.

Finansiranje optuženih za ratne zločine mora hitno prestati i 700 hiljada maraka treba prusmjeriti za smislenije stvari, npr. za izgradnju  spomen obilježja Sarajlijama  nastradilm od strane domaćih izdajnika: Cace  i Juke ili možda će nedostatak obilježja sugerisati da nisu bili izdajnici?

Tekst, uz dozvolu,  prenosimo s portala tacno.net 

About The Author