O ČEMU ŠUTI ZELENIKA: Zašto postoje glasovi Hrvata i glasovi obespravljenih građana?

IZDVAJAMO

Također, jedna od vrućih predizbornih tema bit će i odnos prema presudama Haškog tribunala, naročito odnos prema presudi Haškoj šestorci. Ako Zelenika računa sa podrškom građana izvan Čovićevog ideološkog kruga, onda joj zasigurno u tome neće pomoći činjenica da se predsjednik njene stranke Ilija Cvitanović, noć prije presude Haškoj šestorci, u Mostaru s nekolicinom poštovalaca tzv. “haških uznika”, ponizno molio za slobodu Prlića i ostalih zločinaca. Taj možda epizodni čin može pomoći u borbi za naklonost biračkog tijela koje ima običaj prisustvovati koncertima podrške za “haške uznike”, međutim, s priličnom sigurnošću se može ustvrditi da je to, uslovno rečeno, Čovićeva baza. Olakšavajuća okolnost za Zeleniku može biti to što je njen protukandidat Boriša Falatar u sarajevskoj javnosti na neki način uspio “dekriminalizirati delikt sjedenja“ sa isljednicima iz logora Heliodrom, pa bi, imajući to u vidu, bilo neukusno Zeleniki spočitavati eventualne izljeve sentimentalnosti prema Haškoj šestorci.

O ČEMU ŠUTI ZELENIKA: Zašto postoje glasovi Hrvata i glasovi obespravljenih građana?

Diana Zelenika bit će kandidatkinja HDZ-a 1990 za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda. Evo kakve su za sada reakcije i konsekvence te kandidature

Početkom ovog mjeseca, na sjednici Predsjedništva HDZ-a 1990 odlučeno je da kandidat ove stranke za člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda bude Diana Zelenika, zastupnica HDZ-a 1990 u Parlamentarnoj skupštini BiH. Ranije su kandidaturu istakli kandidat Demokratske fronte Željko Komšić, kandidat Naše stranke Boriša Falatar, te na kraju i predsjednik HDZ-a i aktuelni član Predsjedništva BiH Dragan Čović.

Kandidatkinja HDZ-a 1990 u prvom obraćanju nakon obznane kandidature istakla je da Hrvati biraju između “vlasti i ropstva”. “Ono što smo vidjeli je da trenutna politika dolazi na ishodište komunističkog stranačkog samopravnog vladanja zasnovanog na vlasništvu nekolicine. Imamo posla s najopasnijim neprijateljem koji je zaprijetio životu i slobodi svakog čovjeka u BiH”, kazala je tada Zelenika novinarima, obećavši aktuelnim politikama “sraman poraz”.

Šutnja svih o svima

Očekivano, kandidatura Diane Zelenike u političkoj i medijskoj javnosti izazvala je oprečne reakcije, ali i očekivanja. Od Zelenike se, barem sudeći po medijskim napisima, očekuje mnogo. Možda čak i previše. Kada je riječ o reakcijama protukandidata, njih je bilo manje negoli onih medijskih. Tradicionalno šutljiv, što je uostalom jedna od njegovih osnovnih političkih karakteristika kada je riječ o odnosu prema protukandidatima ili političkim protivnicima, bio je aktuelni član Predsjedništva BiH Dragan Čović, koji povodom Zelenikine kandidature nije kazao apsolutno ništa.

Ni kandidat Naše stranke Boriša Falatar nije do sada na bilo koji način komentarisao Zelenikinu kandidaturu. On se, uzgred rečeno, do sada samo osvrnuo na političku djelatnost Željka Komšića, blagim napadom na njega, prigovarajući mu što dvadeset godina nije bio u Širokom Brijegu. Čini se da u Našoj stranci pomalo gube živce jer su, po svemu sudeći, očekivali brutalne napade Komšića na Falatara. Dešava se upravo suprotno. Komšić je taj koji je pozdravio kandidaturu Boriše Falatara, ocjenjujući da ona doprinosi demokratizaciji izbornog procesa i široj ponudi kandidata, dok, s druge strane, u timu Naše stranke traže konflikt sa Komšićem.

I dok Čović i Falatar šute jedni o drugima, a obojica zajedno šute o kandidaturi Diane Zelenike, Komšić je jedini komentarisao Zelenikinu kandidaturu. Kandidat DF-a otvoreno je izrazio mišljenje da između HDZ-a i HDZ-a 1990 nema bitne razlike, jer su obje stranke članice HNS-a.

“I jedna i druga stranka, HDZ i HDZ ‘90, su članice HNS-a! Nema vam tu bitne razlike! Politički ciljevi su im isti i oni ih iskazuju kroz HNS. Tako da vam ne vidim bitnu razliku između njihovih kandidata. To je samo personalna razlika, političke nema!”

Zelenika između dvije medijske vatre

Ako nije bilo naročitih političkih osvrta od strane njenih oponenata, onda se za Zelenikinu kandidaturu to isto ne može reći ako govorimo o medijskim osvrtima. U takozvanoj “sarajevskoj javnosti”, kandidatura Zelenike dočekana je s priličnim oduševljenjem. Slobodna Bosna donijela je intervju sa Zelenikom pod naslovom “Sarajevo je i moj grad; vratit ću ugled i dostojanstvo Predsjedništvu BiH, Čović je nakon gubitka svoje domovine JUGOSLAVIJE, našao…”. U pomenutom intervjuu, Zelenika obasipa ljubavlju Sarajevo i državu Bosnu i Hercegovinu, spočitavajući Draganu Čoviću više politički i svaki drugi nemoral nego političke ciljeve. U intervjuu za Klix.ba Zelenika nastavlja u sličnom ritmu optužujući Čovića da je privatizirao HNS, te navodeći da je to privatna udruga građana prvog kod Hrvata i drugog u katolika. Sličnu tvrdnju ponovit će, doduše u intervjuu za mostarski Dnevni list, s tim što ovaj put Zelenika poručuje da Čoviću neće dopustiti da iz HNS-a protjera HDZ 1990. Ako se analizira ton intervjua, i medijskih napisa u “sarajevskim medijima”, teško se oteti dojmu da se u Sarajevu na kandidaturu Zelenike u najmanju ruku ne gleda blagonaklono.

Stoga je u prvi mah kandidatura Zelenike, u medijima koji su se, kako se to danas popularno kaže, izborili za naklonost Dragana Čovića, naišla na suprotan prijem. Kao ilustrativan primjer može poslužiti tekst sa portala Dnevnik.ba pod naslovom “Što je sve problematično sa kandidaturom Diane Zelenika?“. Autor teksta direktno poziva Zeleniku da odustane od kandidature jer je, kako navodi, bjelodano da Zelenika ne može pobijediti Čovića unutar hrvatskog biračkog tijela, te jedino može smanjiti ukupan broj glasova koje će osvojiti pobjednik u trci za, kako autor teksta navodi, hrvatskog člana Predsjedništva (premda trka za to ne postoji, jer ne postoji hrvatski član Predsjedništva, nego član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda). K tomu autor teksta dodaje da Zelenika radi za velikobošnjačku politiku koja sebe naziva građanskom, a koja, po autoru, ima za cilj pokoriti Hrvate.

Ukoliko bi se napravio mini rezime takvih medijskih pristupa Zelenikinoj kandidaturi, došlo bi se do apsurdnog zaključka. Zelenika će naime, sudeći po medijskim analizama i izvješćima, koristeći se probosanskom retorikom i animozitetom prema Draganu Čoviću, otkinuti glasove Čoviću.

O čemu šuti Zelenika?

Neovisno o tome kome će Zelenika otkinuti glasove, da li Draganu Čoviću ili možda Željku Komšiću, valja primijetiti da nju tek čekaju pravi izazovi i odgovori na nezgodna pitanja u daljnjem toku predizborne kampanje. U tome smislu neće biti dovoljna samo personalizacija sukoba sa Čovićem. Sukoba koji maltene potiče iz iste kuće jer je Zelenika još u martu ove godine, kada još nije bila poznata njena kandidatura, u intervjuu sa Senadom Hadžifejzovićem za FACE TV taj sukob ilustrovala riječima kako je prohodala u kući Dragana Čovića jer su njeni roditelji bili podstanari kod Čovićevih.

Za oca aktuelnog predsjednika HDZ-a BiH je rekla da je bio častan čovjek. Ispričala je da je njegova porodica spavala u jednoj sobi, dok su druge sobe izdavali podstanarima, među kojima je bila i porodica Zelenika. Čovićev otac je vozio kamion i vrijedno radio, navela je.

“Nije mi jasno kako sada može imati šest miliona maraka. Ili punac Čovića, koji je, kako sam čula, bio rudar, ili zet koji je tek zinuo na svijet”, rekla je Zelenika, aludirajući na višemilionsku imovinu koja se danas vodi u vlasništvu Čovićeve porodice.

Sve što je tad navela Zelenika, kao ni pokušaj da dio javnosti iz nekog razloga uvjeri da Bosnu i Hercegovinu voli, neće biti dovoljno u onome trenutku kada se HDZ 1990 i ona konačno budu morali decidnije izjasniti o pitanjima koja će se sigurno naći na dnevnom redu tokom predizborne kampanje. Jer potpuno je nejasan i nepoznat stav HDZ-a 1990, a samim time i stav Zelenike, primjera radi, o bespravnoj gradnji Pelješkog mosta koju je Hrvatska poduzela kršeći Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravu mora, odnosno teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine. Nije poznato ni to šta u HDZ-u 1990 misle o pljački imovine Bosne i Hercegovine u Hrvatskoj, koja se procjenjuje na nekoliko milijardi konvertibilnih maraka. Kandidat DF-a Željko Komšić naveo je da Bosna i Hercegovina s tim u vezi treba tužiti Republiku Hrvatsku pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu. Pitanje je da li će i Zelenika zauzeti takav stav. To je uistinu malo vjerovatno, jer i HDZ 1990 kao i HDZ svog političkog tutora traže u Zagrebu.

Također, jedna od vrućih predizbornih tema bit će i odnos prema presudama Haškog tribunala, naročito odnos prema presudi Haškoj šestorci. Ako Zelenika računa sa podrškom građana izvan Čovićevog ideološkog kruga, onda joj zasigurno u tome neće pomoći činjenica da se predsjednik njene stranke Ilija Cvitanović, noć prije presude Haškoj šestorci, u Mostaru s nekolicinom poštovalaca tzv. “haških uznika”, ponizno molio za slobodu Prlića i ostalih zločinaca. Taj možda epizodni čin može pomoći u borbi za naklonost biračkog tijela koje ima običaj prisustvovati koncertima podrške za “haške uznike”, međutim, s priličnom sigurnošću se može ustvrditi da je to, uslovno rečeno, Čovićeva baza. Olakšavajuća okolnost za Zeleniku može biti to što je njen protukandidat Boriša Falatar u sarajevskoj javnosti na neki način uspio “dekriminalizirati delikt sjedenja“ sa isljednicima iz logora Heliodrom, pa bi, imajući to u vidu, bilo neukusno Zeleniki spočitavati eventualne izljeve sentimentalnosti prema Haškoj šestorci.

U prilog kristalizaciji stavova HDZ-a 1990 i Diane Zelenike ipak ide njen decidiran stav kada je riječ o rješavanju problematike vezane za izmjene Izbornog zakona. Zelenika je, komentarišući prijedlog pet stranaka, SDA, DF-a, NS-a, SBB-a i SDP-a, o izmjenama Zakona o izbornim jedinicama i broju mandata u Parlamentu FBiH, za Vijesti.ba kazala da prijedlog pet stranaka ne mijenja ništa osim što otvoreno onemogućava izbor hrvatskih legitimnih predstavnika i, kako je navela, izigrava posljedično hrvatsku izbornu volju. Takav stav u potpunosti je na liniji političkih promišljanja i zahtjeva HDZ-a i Dragana Čovića.

“Presuda po apelaciji Bože Ljubića se odnosi na Izborni Zakon BiH i Parlamentarna skupština BiH je jedino moguće mjesto za njegovu izmjenu. Smatram da je prijedlog pet stranaka o izbornim jedinicama apsolutno neustavan i ne mijenja ništa osim što otvoreno onemogućava izbor hrvatskih legitimnih predstavnika i izigrava posljedično hrvatsku izbornu volju, odnosno politički je ustrojen tako da izigrava načelo legitimnog predstavljanja konstitutivnih naroda”, kazala je Zelenika.

Glasovi Hrvata i glasovi obespravljenih građana

Zelenika u pogledu pridobijanja podrške ima još jedan stanovit problem koji se sastoji u tome što se HDZ 1990 stidi podrške građana nehrvatske nacionalnosti. Potpuno je legitimno da Diana Zelenika računa na glasove svih građana. Međutim, iz elementarne pristojnosti, Zelenika ih se ne bi smjela stidjeti. Iako su u samom početku iz HDZ-a 1990 kazali da Zelenika ne računa na “bošnjačke“ glasove, jasno da računa, samo što glasovi nehrvata u Zelenikinom eufemiziranom političkom diskursu nisu glasovi Bošnjaka, Srba i drugih nehrvata, nego glasovi potlačenog i osiromašenog naroda. Dakle, za Zeleniku postoje, zasebno, glasovi Hrvata i glasovi potlačenog i osiromašenog naroda (Bošnjaka, Srba i drugih nehrvata). U intervjuu za Slobodnu Bosnu kaže:
“Već radimo na mobilizaciji hrvatskog glasačkog tijela jer ovo stanje koje imamo danas je faktički dugoročno neizdrživo te nas sve vodi u egzistencijalnu i svaku drugu propast. Mi računamo na glasove potlačenog i osiromašenog naroda koji nema nikakvu perspektivu za sebe i svoju djecu pod ovakvom mafijaškom vlašću. Računamo na glasove svih onih koji su nezadovoljni, koji su gladni i koji su zakinuti za svoja prava.”

Nakon izbora Mladena Ivanića za člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda, građani su bili u prilici vidjeti kako izgleda kada kandidat kome su dali podršku, te se podrške stidi ili je negira, što je uvreda za glasača. Zelenika bi to trebala imati na umu, osobito kada se zna da već postoji kandidat koji se podrške svih građana, bez obzira na nacionalnost, ne stidi, nego se njome ponosi.

About The Author