Vidimo se na Kipru
Ako se na sastanku američkog državnog sekretara Antonyja Blinkena i ministrice vanjskih poslova Njemačke Annalene Baerbock kraj ovolikih planetarnih problema mnogo govorilo o Bosni Hercegovini, onda se izjava Nermina Nikšića da će Trojka tvrdoglavo nastaviti da radi na podizanju životnog standarda čini malo anahronom. I neadekvatnom. Životni standard da, to je najvažnija moguća tema za građane, ali tek nakon golog opstanka.
Kada se vratio iz Brisela Elmedin Konaković, ne bez euforije, izjavljuje da EU razmatra kako pomoći samo Federaciji BiH. Ta se verzija može višestruko tumačiti, ali čini nam se da su zabrinutost i oprez najpoželjnije polazne tačke. Pretpostavljamo da će se na bošnjačko-građanskoj twitterskoj sceni razbuktati novi ideološki rat, i to oko pitanja ko je glavni krivac, Trojka ili SDA i DF, mada je ovo nešto dublje u sistemu, proces na koji ukupna sarajevska politika može tek djelimično da utiče. Bolji poznavatelji prilika tvrde da je među strancima involviranim u naš slučaj najfrekventnija ona vizija budućnosti u kojoj Bosna i Hercegovina podsjeća na Kipar – Republika Srpska Srbiji, Rusiji i Kini, Federacija Hrvatskoj i Evropskoj uniji, a između njih, na entitetskoj liniji, ovi Mađari što su već stacionirani kao snage efektivnog razdvajanja. Šta će biti s povratnicima u Republiku Srpsku koji su i do sada učestalo napadani i kakva perspektiva u tom slučaju čeka zajednicu bošnjačkih općina ( Sarajevo, Tuzla, Zenica i eventualno Bihać), e o tome se još ništa ne zna.
Kratka napomena – ništa ne tvrdimo, još manje zagovaramo, nego prenosimo zabrinutost dobronamjernih elemenata među stranim faktorima.
Pismo iz 2024. godine
Drugarice i drugovi,
može biti da ste se privremeno zaštitili tim nakvim zakonom o kleveti. Može također biti i da trenutno likujete zbog prekršajnih i krivičnih prijava. Može biti i da će mnogo tekstova ostati nenapisano, a oni napisani – ublaženi i razvodnjeni zbog predostrožnosti i straha od vaše moćne osvete. Ali ne berite brige, ono što danas propuste tekstovi, sutra će obilato nadoknaditi filmovi i knjige o vašem liku i djelu. Niste tu dovijeka, znamo iz povijesti, jednog dana kada odete kreće opći pičvajz. Javnost je korektiv svake politike. Nekada politika uspijeva prigušiti glas te javnosti. Nekad! Ne uvijek i ne zauvijek.
Najbolji krojač u gradu
Subota je. Pošto nam je sadašnjost tmurna, a za budućnost niko neće da izda garanciju, u potrazi za vedrijim pričama vratimo se u daleku prošlost. Evo jedne navodno sarajevske zgode iz sredine devetnaestog stoljeća. Bila u nekoj prometnoj džadi tri krojača. Radnje im se nalazile jedna do druge. U takvoj konkurenciji valjalo je smisliti dobar marketinški štos koji će privući publiku, pa jedan od trojice takmaca bez najave iznenadi konkurenciju novom tablom ponad ulaznih vrata: NAJBOLJI KROJAČ GRADU.
Vide ova dvojica da je đavo odnio šalu, zbog čega sljedećeg jutra uslijedi oštar odgovor: iznad druge krojačnice zablistao je natpis NAJBOLJI KROJAČ NA DUNJALUKU. E sad se već nije moglo nazad. Sve su opcije iscrpljene, za odgovor je ostalo malo manevarskog prostora jer malo je vjerovatno da u svemiru ima ikakvih zanata, pa treći majstor u granicama skromnih preostalih mogućnosti postavi iznad svoje radnje reklamu koja je riješila sve dileme: NAJBOLJI KROJAČ U ULICI.
