Sjajna atmosfera

Pošto je Bosna i Hercegovina u dubokoj krizi, možda najvećoj i najdramatičnijoj od okončanja rata, vrijeme je da se postavi pitanje – kako smo dospjeli u ovakvu situaciju.

Jedan od mogućih odgovora je i ovaj: čorba koju sada kusamo rezultat je sjajne atmosfere tokom serije pregovora između sarajevskog bloka, HDZ-a i SNSD-a. Sjetit ćete se, svi učesnici su nakon brojnih sesija odgovarali: „Atmosfera je bila sjajna, ali pomaka nema“.

Što je atmosfera na pregovorima bila bolja, to je situacija  u društvu postajala mračnija.

E sad, suštinsko pitanje glasi: šta znači sjajna atmosfera. Vjerovatno da su se izvrsno zabavljali. I tu se krije zamka, predstavnici Trojke vodili su pregovore s političkim snagama čiji je glavni metodološki moto uspostavio još Radovan Karadžić: „unaprijed odbijanje još nedogovorenog“. Tada atmosfera postaje irelevantna i nelogična. Na stranu pitanje kako se možeš zabavljati s likom koji psuje Srebrenicu, činjenica je da je naporni rad na kreiranju sjajnog pregovaračkog ozračja zapravo svjedočanstvo visoke razine neprofesionalnosti koju su ostvarili učesnici jalovih i dominantno neuspjelih dogovora.

Da bi bilo lakše shvatiti princip o kojem je riječ, objasnit ćemo to na primjeru novinarskog intervjua. Kada god vidite (ili čujete) dva lika kako se u studiju, ispred kamere ili mikrofona zabavljaju, to je pouzdan indikator da je publici dosadno. Oni odjednom uspostave neku intimnu relaciju, neku šegu nama nepoznatu i crkavaju od smijeha dok ih mi prazno gledamo i pokušavamo shvatiti o čemu se radi. Ima tu još jedan element – onog trenutka kada novinar sagovornika počne oslovljavati s „ti“, umjesto s „vi“, intervju je otišao u pogrešnom, neprofesionalnom pravcu. Zlatno pravilo glasi – da s bratom rođenim pričaš, persiraj ga dok traje oficijelni razgovor. Distanca, uljudnost i uzdržanost, oprobani je  recept svakog dobrog medijskog razgovora.

Vratimo se onda na politiku. Šta bi to bila dobra pravila uspješnog pregovaranja? Iz navedenih primjera razvidno je da nas je ubila sjajna atmofera po kafanama u kojima se šenluči i usput odlučuje o sudbini države, građana i naroda. Čim si zašao u zonu ugodnog druženja, to znači da si prekršio postulate profesionalnosti i prešao na teren zbližavanja, nedoličan situaciji. Mi pregovore zamišljamo kao distancirani razgovor o tekućoj problematici, a oni se tamo – ništa ne izmišljamo, samo se vodimo njihovim izjavama – izvrsno zabavljaju. Pričaju se vicevi, jedni drugima tepaju, možda se i nutkaju dobrim mesom, baklavama, tufahijama. Da se pomenutom prilikom kuša najbolji burek u zemlji, to nam je davno dao naslututi Bakir Izetbegović kada ga je ono jednom Dragan Čović izdigao za sastanak.

Dakle, evo sada kratkog vodiča za sve buduće pregovarače: nemojte reći da vam nismo rekli i više nam na oči ne izlazite s izjavama o sjajnoj atmosferi:

Jedan: Nema sjajne atmosfere. SA (sjajna atmosfera) zauvijek se zabranjuje.

Dva: Nema uvodnih provala, viceva ni zanimljivih detalja iz svakodnevnog života. Evo oglednog primjera prve rečenice: „Dobar dan, drago nam je da ste svi tu i da ste došli na vrijeme. Danas na dnevnom redu imamo sljedeće tačke…“

Tri: Nema anegodota iz historije politike.

Četiri: Nikakvih nadimaka. („Mićko probaj ovaj krompirić, hrska u ustima“. Sjećate se Zlatka Lagumdžije? Kako prvi put javno onu nesreću oslovi s Mićko, tako Dodik zauvijek preuze sve poluge vlasti u zemlji. E, eto ti sad Mićko.) Niti smije biti drugih maskirnih oblika narušavanja distance.

Četiri: Nema krkanja, tj. masne, teške hrane, onih nezaboravnih bosanskih zijafeta i hercegovačkih slastica koje raskravljuju atmosferu i doprinose zbližavanju učesnika u pregovorima. Smrt bureku, tufahiji, sarajevskoj kahvi i mostarskim sokovima. Sloboda čaju, espressu i flaširanoj vodi. I nemojte nam na tv izvještajima prikazivati boce mineralne, pa da cijela nacija gleda kako pijete kiselu iz Hrvatske i Srbije, a ne iz rođene zemlje u čijem interesu navodno pregovarate.

Pet: Čovjek ponekad ima utisak da ste sve vrijeme radili samo na raspoloženju pregovarača, a ne boljitku građanki i građana. Potpuno ste fulili poentu. Ako vam ni nakon svih ovih neoborivih argumenata nije jasno kakva onda atmosfera treba da vlada…

…evo crno na bijelo:

Uljudna i suzdržana, puna uvažavanja druge strane i njenih argumenata. Pomalo i ukočena ako treba. Nikad ne preći granicu vrhunske diplomatije i zaći u zonu bliskosti.

Šest: Kad smo već kod uvažavanja, evo jedan kardinalan primjer iz bliske prošlosti. Dodik opsuje Srebrenicu. To je način na koji on vlada budalama. Zukan skoči i opsuje mu majku, hoće da se tuče s njim. I to je bio prvi i posljednji put da se davač kredita sinu nekome izvinio. Golemo. I kakav je onda bio rezultat konjičkog ekscesa koji je poremetio sjajnu atmosferu? Helez zauvijek odstranjen iz pregovora, Milorad ostao. Pa kako vam nije jasno, na sirovinu ideš sirovinom. Kad ti neko na mejdan izađe sa šjekirom, nećeš mu se suprotstaviti priručnikom za bonton, nego isučeš dvaput veću sabljetinu. Ako mislite da bljedunjavi Forto može i u čemu parirati rumenom, na siru, mlaćenici i kajmaku uzgajanom baji, onda ste, vjerujte na riječ, sve pogrešno shvatili.

Sedam: Ko se od sada ne bude pridržavao ovih naputaka, dabogda mu u kući, braku i ljubavničkoj vezi zauvijek vladala… Šta?

Zna se, sjajna atmosfera…

Osam: Ko je ono rekao: Možda ne umijemo napraviti državu, ali što znamo stvoriti atmosferu, to je čudo jedno?

Naš skromni jubilej

Obavještavamo rodbinu i mnogobrojne prijatelje da smo tekuće hefte nabrali puna tri mjeseca kako je najpoznatiji bh. bjegunac od zakona još na nezasluženoj slobodi.

Veliki jubilej obilježiti ćemo skromno, svečano i radno, u krugu porodice, a polaganje vijenca političkom Sarajevu, ispred Vječne vatre, još je na čekanju, jer ga Borjana Krišto uvjetuje usvajanjem Izbornog zakona.

Isto tako i o hatma dovi državi Bosni i Hercegovini bit ćete naknadno obaviješteni.

Molimo vas da, umjesto čestitki i izraza podrške, uplatite humanitarni prilog za obnovu javnog mnijenja u Federaciji BiH, Republici Srpskoj, Distriktu Brčko i jedanaestom kantonu.

Od procesa obnove oslobađaju se kladionice i Kazalište 1990. u Distriktu Mostar, jer ne pripadaju državnoj teritoriji.

I odmah se nameće pitanje što je to državna teritorija.

Odgovor: samo onaj prostor na kojem se SIPA, Schmidt i inspekcije smiju kretati nesmetano, bez prethodne najave i bez opasnosti po osobnu sigurnost.

Sve ostalo je paradržavno zemljište, a ono se u ovom trenutku prostire na 75 posto dejtonske Bosne i Hercegovine. Po izričitoj želji Gordana Jandrokovića i Željane Zovko, bivša be i ha ubuduće će se zvati zalogajnica “Tri države pod jednom krovom”. Iz političkog Sarajeva nijesu imali primjedbi, osim ponekog romansiranog prijedloga da se nadležnim organima općinske uprave dostave prijedlozi svih građana koji zaslužuju spomen-ploču.

Oronula dama

U naletu ničim izazvanog nadahnuća, politički Milorad Dodik neki dan bubnu da je Velika Britanija, citiramo – „oronula dama“. Ovakva izjava kao da dolazi s pozicije svjetskih velesila kakve su, na primjer, Kina, Indija ili Japan, a ne s  prijestolja najjadnije teritorije u Evropi, entiteta koji nema da vrati sumnjivo spiskanih sto miliona nego svoj dug svaljuje na državu. Govorimo o političkoj tvorevini koja grca u dugovima, čija je policija pred očima javnosti ubila Davida Dragičevića, čiji gradovi nemaju ni za kifle… I takav se hairlija našao izrugivati Britaniji, Francuskoj, Americi, Austriji, Njemačkoj…

Ako je Velika Britanija oronula dama, onda je, po toj logici Republika Srpska, bezbeli, mlada, jedra, svježa, prosperitetna maturantkinja. Mreže zaista trpe svašta, ali ni jedna kao Twitter.