To je toliko groteskno, ali i toliko karakteristično za medijsko-propagandni projekt iz kojeg potiče da je prošlo skoro nezapaženo. Rijetki mediji zabilježili su ono što bi u normalnom okruženju moralo biti vijest dana: ministar vanjskih poslova i trgovine Mađarske Peter Szijjarto u Banjoj Luci je na pres-konferenciji, govoreći o stanju na zapadnom Balkanu, dva puta spomenuo Bosnu i Hercegovinu, a novinarima je tokom nadahnutog umjetničkog prevoda rečeno da je on zapravo mislio na – Republiku Srpsku.

Da se to desilo jednom, ni po jada, akteri bi se mogli vaditi na zbunjenost, stres, pritisak. Ali nije jednom. Niti je ovo prvi put. Koliko je samo puta u informativnim i političkim emisijama RTRS-a – zahvaljujući nevjerovatnim alhemijskim zahvatima – Bosna i Hercegovina naprasno pretvorena u Republiku Srpsku.

Čini se ipak da je najpotresniji primjer novinske agencije SRNA. Priča je stara nekoliko godina. Više niko ne zna kojim povodom, ministar spoljnih poslova Rusije Sergej Lavrov uputio je poruku građanima i narodima Bosne i Hercegovine. Tom prilikom je poručio da Rusija poštuje integritet i ustavnu konstrukciju Bosne i Hercegovine te uvažava interese svih njenih građana. Rusija je ozbiljna država i ono što radi njena propagandna mašinerija nikad neće uraditi Lavrov. Ali, u osebujnom tumačenju pomenute agencije, on je zapravo rekao da poštuje integritet i interese Republike Srpske i srpskog naroda. I to su prenijeli svi mediji iz Banje Luke, Sarajeva i pokojeg Mostara.

Evidentno je da se radi o ozbiljnom projektu. Stvarnost nije ono što se dešava, stvarnost je ono što mi kažemo da se desilo. U tom propagandnom ozračju treba posmatrati i one opskurne komisije za istinu o Sarajevu i Srebrenici – mi ćemo vam reći šta je bilo i to je od sada tako.

Jedina brana protiv proizvoljnog tumačenja stvarnosti su slobodni mediji. Koliko njih uspije preživjeti i oduprijeti se ovom političkom virusu, toliko će izgleda istine doprijeti do građana. Oko istine ne bi smjelo biti pregovora. Ona bi trebala da se zasniva na činjenicama, ne na tumačenju. Ako kamera zabilježi da neko, recimo, puši sarajevsku Drinu, ne postoji taj tumač koji će nas ubijediti da se tu zapravo radi o Ronhillu.