“Dva maloljetnika u toku ove godine oduzeli su sebi život u selu Jardol kod Viteza. Prije toga, u 2021. i 2022. godini, saomoubistvo su počinila još dva maloljetnika. Sve to u mjestu koje, prema posljednjem popisu stanovništva broji manje od 600 ljudi. Porodice su uznemirene i zabrinute za svoju djecu. O nizu tragedija ekipa N1 je danas razgovarala i sa lokalnim svećenikom, fra Velimirom Bavrkom.”

Ovako počinje tekst pod naslovom “Svećenik o samoubistvima maloljetnika: Taktika đavla je da zaposli oba roditelja” na portalu N1.

Pokušavam da razumijem zašto je kao sagovornik za ovaj prilog odabran svećenik, a ne recimo konobar u lokalnoj kafani, prodavačica u seoskoj prodavnici ili šumar?

Svi su oni jednako (ne)kompetentni za temu maloljetničkih samoubistava i sve troje vjerovatno barataju istim informacijama o svemu što se dešava u selu.

“Samoubojstvo je akt, čin, aktivnost ili radnja kojom jedna osoba samoubojica vlastitom voljom, željom i odlukom svjesno, namjerno i planski sama sebe usmrćuje.”

Iza ove jednostavne definicije stoji veliki broj nedoumica koja se tiču samoubistva, pa nije Kami bezveze kazao da je samoubistvo jedini ozbiljan filozofski problem.

Ipak, sudeći po riječima fra Velimira Bavrke, to nije neka misterija. Evo kako on tumači ta samoubistva:.

“Situacija u svijetu je u rasulu, svijet je u kaosu. To se dešava iz jednog jedinog razloga – jer smo se udaljili od Stvoritelja. Kad dijete ode od majke i oca, ono je u opasnosti. Udaljili smo se od vrijednosti, danas se promovira grijeh. Više ne primjećujemo grijeh, odobravamo ga.”

Vidite kako je sve jednostavno: zbog kaotičnog svijeta mladi u selu Jardol se ubijaju; ali rješenje je još jednostavnije: vratite se Stvoritelju, tj. Isusu, i sve će biti dobro.

Kada se govori o uzrocima zašto mladi ljudi dižu ruku na sebe, nauka navodi mnogo razloga, kao na primjer: samoća, osjećaj odbačenosti ili napuštenosti (prekid veze, drugačija seksualna orijentacija, gubitak ili smrt dragih osoba, preseljenje u drugi grad ili državu); manjak samopouzdanja, osoba se osjeća kao gubitnik (nezaposlenost, slabi rezultati u aktivnostima, sportu, školi, fakultetu ili na radnom mjestu); sramota; razni pritisci u školi, društvu ili u kući; ovisnosti (droga, alkohol); depresija; strah od nečega ili od nekoga; porodični problemi (svađe, nasilje, zlostavljanje, razvod roditelja, loša finansijska situacija, dugovi); bolesti i razne povrede; činjenje kaznenog djela, ozljeđivanje drugih osoba.

Ali nauka je vrlo često komplikovana i ne daje brza i jednostavna rješenja.

Onda svećenik dodaje: “Mi pričamo o posljedicama, ali treba naći uzrok. Uzrok je to što smo se udaljili od dobrih stvari. Pogledajte priče u Bosni i Hercegovini, kakve su? Svako svakoga napada, nikada nismo rekli da nešto ne znamo.”

Ako sam dobro shvatio fra Velimira Bavrku, uzroci samoubistava mladih u Jardolu više nije haos u svijetu, već haos u BiH. Što se mi u BiH međusobno svađamo i što smo se udaljili od dobra, šta god to značilo u ovoj državi.

 Slušajući šta fratar govori, nameće se jednostavan zaključak: problemi izvana utiču na samoubistva mladih u Jardolu.

Pitanje se samo nameće, da li su ovo primijetili hodže i popovi u drugim bosanskohercegovačkim mjestima?

Ipak, sagovornik N1 nudi i rješenje, a to je zatvaranje žene u kuću i “talibanizacija” bosanskohercegovačkog društva.

“Država je napravila da majke moraju raditi. Ja smatram da žena ne treba raditi, majka mora biti kod kuće. Da bi majka bila kod kuće, država mora ocu obezbijediti veću platu. To je sve taktika đavla – neka oboje rade, pa neka djeca nemaju razgovora, nema molitve u kući, nema dijaloga. Kad nema dijaloga, djeca su prepuštena raznim utjecajima.”

Uz male modifikacije, pokrivanje kose maramom, zabranu šminkanja i obavezne duge suknje, ovu ideju bi prihvatili i pravi muslimani i pravoslavci, i eto sloge u BiH.

Vidite kako je jednostavno. Vratimo se u 15. vijek i đavo ode negdje drugo, vjerovatno kao i drugi stanovnici ove države, u Evropsku uniju.

Ovdje dolazimo do pitanja za sve medije: na osnovu čega oni biraju svoje sagovornike i koliko su ti sagovornici kompetentni da govore o nekoj temi, pogotovo kada je ona vrlo osjetljiva, kao što je pitanje samoubistva mladih ljudi?

Zapitajmo se da li mediji ovakvim izvještavanjem postaju saučesnici u tim tragedijama?

Na kraju, evo preporuka za medije o tome kako se treba izvještavati o samoubistvima:

ŠTA TREBA RADITI 

• Sarađujte sa zdravstvenim službama u predstavljanju činjenica.
• Samoubistvo prikazujte kao izvršeno, a ne kao uspješno djelo.
• Prikazujte isključivo pouzdane podatke, na unutrašnjim stranicama novina, uvijek kao sporednu vijest.
• Ističite alternative samoubistvu.
• Pružite obavijesti o teleapelima i drugim oblicima pomoći u zajednici.
• Dajte publicitet pokazateljima rizika i znacima upozorenja.

ŠTA NE  TREBA RADITI

• Ne objavljujte fotografije i oproštajna pisma.
• Ne izvještavajte o specifičnim detaljima načina samoubistva.
• Nemojte davati pojednostavnjena objašnjenja.
• Nemojte veličati samoubistvo ili praviti senzaciju od njega.
• Nemojte se koristiti religijskim ili kulturnim stereotipima.
• Nemojte okrivljavati ikoga.

P.S. Zanimljivo je da su istog dana skoro identičan tekst na portalima objavili N1 BiH i srpskainfo.com te da su i jedni i drugi potpisali sebe kao autore.