Svake godine fondacija Fridrih Ebert provodi istraživanje u Bosni i Hercegovini o tome kako njeni stanovnici opažaju medije ili, preciznije rečeno, koliko im vjeruju, koliko su mediji objektivni, profesionalni, slobodni, uticajni, podložni pritiscima i sl.
Važno je naglasiti da je svake godine veličina uzorka ista, kao i metodologija, što nam daje mogućnost da pratimo neke trendove dugi niz godina i vidimo u kom pravcu se kreće medijska scena u BiH.
To vam je magija longitudinalnih istraživanja, koja skoro pa ne postoje na našim prostorima.
Elem, u okviru tog istraživanja postoji i pitanje koje glasi „Koji je od navedenih medija vaš prvi izvor informacija?“, da pojednostavimo pitanje – koji je to medij koji prvo gledate, čitate i slušate kada želite da se informišete? Ponuđeni odgovori su televizija, radio, internet, društvene mreže, dnevne novine, sedmičnici i magazini.
U grafikonu su prikazana dva najčešća načina informisanja, televizija i internet, u proteklih šest godina, od 2020. godine do danas.
Ako pogledate zelene stubiće koji predstavljaju televiziju, vidjećete da je prije šest godina za nešto više od polovine stanovnika Bosne i Hercegovine televizija bila najvažniji izvor informisanja. I to je trajalo sve do 2022. godine, da bi 2023. godine njezin uticaj počeo evidentno da slabi i 2025. godine on iznosi 28.3%.
Istovremeno, internet (crveni stubići) dobija na važnosti i raste i ove godine je prešišao televiziju.
Šta nam ovo govori?
Prije svega nam govori da je televizija izgubila trku s internetom i možemo očekivati da će se ta razlika i dalje povećavati. Naravno to nije ništa novo, ako uzmemo u obzir svjetske trendove, čak možemo reći da se domaće televizije još uvijek dobro drže u odnosu na konkurenciju.
Naravno, ovdje postoji jedna terminološka nedoumica koju bi u narednom periodu trebalo razjasniti, a to je šta se tačno podrazumijeva pod internetom tj. trebalo bi istražiti gdje se to tačno ispitanici informišu na internetu?
Ipak, tradicionalni mediji su ipak veoma važni, a evo i zašto?
Sasvim je jasno da najveći broj portala u Bosni i Hercegovini se zasniva na copy paste novinarstvu i bilo bi zanimljivo vidjeti koliko oni sami proizvode informacije, a koliko ih „posuđuju“ od drugih medija i kojih? Koliko se informacija „ukrade“ od novinskih agencija, koliko sa javnih servisa, koliko iz medija koji imaju printana izdanja, a koliko s drugih portala, sličnih njima?
Zašto je ovo važno?
Jasno je da su se navike stanovnika BiH promijenile i dalje će se mijenjati kada se radi o kanalima informisanja, ali „proizvodnja“ informacija nije.
Danas se permanentno informišemo preko računara ili telefona i nemamo kada da čekamo vijesti na svakih sat vremena ili kao nekada centralne vijesti od 19 do 20 časova, ali osim brzine važna je i pouzdanost i tačnost vijesti.
Pogledamo li domaće portale vidjećemo da su oni barem što se tiče osnovnih vijesti koje objavljuju skoro identični i sasvim je jasno da te informacije dolaze iz veoma malog broja izvora, ali koji su to izvori?
Pa tradicionalni mediji (televizija, radio, dnevne novine) koji još uvijek imaju velike novinarske redakcije i koji su generatori najvećeg broja vijesti, koje drugi portali preuzimaju i objavljuju. Tek mali je broj portala koji imaju ozbiljne novinarske resurse (ljudske i materijalne) za proizvodnju svojih vijesti.
Sasvim je jasno da novinarstvo koje čitamo na telefonima ne bi postojalo bez klasičnih medija koji ih „hrane“ kvalitetnim informacijama i to treba cijeniti bez obzira na njihovu sporost u emitovanju.
