Iako se američko-izraelski napad na Iran i iranski odgovor koji je uslijedio odvijaju nekoliko hiljada kilometara od Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije, njihovu političku, sigurnosnu i medijsku težinu regionalni mediji prepoznali su vrlo brzo.

U samo nekoliko dana objavljeno je stotine tekstova o razvoju sukoba, vojnim udarima, civilnim žrtvama, diplomatskim reakcijama i mogućim posljedicama po širu regiju. Istovremeno, ti tekstovi oblikovali su i način na koji publika razumije odgovornost, legitimnost nasilja i šire posljedice sukoba.

Klix.ba, Index.hr i Politika.rs izdvajaju se kao tri utjecajna medija iz BiH, Hrvatske i Srbije koji, zbog frekvencije objava, vidljivosti i kontinuiteta praćenja, nude dobar presjek regionalnog izvještavanja o ovom sukobu.

Kako je “otvorena” priča o sukobu

Razumljivo, najveći dio izvještavanja ovih medija oslanja se na sadržaje velikih svjetskih agencija i međunarodnih medija, uz povremene autorske, komentatorske i analitičke tekstove, te pokušaje da se priča smjesti i u domaći kontekst.

Već prvog dana sukoba, 28. februara, u prvim objavljenim tekstovima mogle su se uočiti razlike u načinu izvještavanja. One su se prije svega ogledale u izboru riječi u naslovnom bloku i leadu, odnosno u dijelovima teksta koji najdirektnije usmjeravaju čitateljevo razumijevanje događaja.

Klix je tako napad u naslovnom bloku opisao kao “otvorenu agresiju” Izraela na Iran, dok je tvrdnju Tel Aviva da je riječ o “preventivnom napadu” stavio pod navodnike, jasno se distancirajući od tog okvira.

Politika je, s druge strane, objavila vijest pod znatno suzdržanijim naslovom “Izrael napao Iran”, uz prenošenje izjave izraelskog ministra odbrane Israela Katza da je riječ o “preventivnom napadu”, te dodatni opis situacije u Teheranu i Izraelu kroz više naknadnih ažuriranja iste vijesti.

Za razliku od Klixa i Politike, koji su već u naslovu jasno imenovali jednog od glavnih aktera i njegovu ulogu u sukobu, Index je u prvom tekstu ostavio tu ključnu informaciju izvan naslovnog bloka. Naslov “Eksplozije u Teheranu, diže se gust dim. Pogledajte snimke” nije davao odgovor na osnovno novinarsko pitanje o tome ko je izveo napad, iako je u samom tekstu, slično kao kod Klixa i Politike, prenesena izjava ministra Katza.

U satima koji su uslijedili, sva tri medija prešla su na pretežno faktografsko praćenje sukoba, pa su objavljivane informacije da je zapravo riječ o zajedničkom napadu SAD-a i Izraela na Iran, prenošene su reakcije iz sve tri države, izjave drugih zvaničnika, podaci o žrtvama i drugim neposrednim posljedicama, kao i video-snimci i drugi vizuelni sadržaji koji su čitateljima nudili neposredniji uvid u razvoj događaja.

Razlika je ostala vidljiva u načinu organizacije izvještavanja – dok Klix i Politika to uglavnom čine kroz niz odvojenih vijesti, Index najveći dio sukoba prati kroz liveblog, koji iz dana u dan služi kao glavni format za kontinuirano ažuriranje događaja.

Ubijena djeca kao test uredničkog jezika

Nakon niza pretežno neutralnih vijesti, uslijedio je događaj koji je snažno testirao uredničke i jezičke izbore sva tri medija. U južnom dijelu Irana, tokom američko-izraelskih napada, bombardovana je osnovna škola, pri čemu je, prema medijskim izvještajima, ubijeno više od 170 osoba, većinom djevojčica.

Upravo na ovom primjeru razlike u izvještavanju ponovo su postale posebno vidljive. Klix je napad označio kao “zastrašujući zločin”, koristio termin “ubijeno” i jasno imenovao izraelski napad kao uzrok masakra. Politika je također već u naslovu navela da je riječ o izraelskom napadu, ali je posegnula za blažom formulacijom “poginulo”, dok je u podnaslovu prenijela ocjenu iranskih vlasti da je riječ o “brutalnoj agresiji”.

Index je, nasuprot tome, jedan cijeli tekst konstruisao tako da je u potpunosti izostalo i posredno upućivanje na to ko bi mogao biti odgovoran za bombardovanje škole. Također je, umjesto termina “ubijene”, koristio neutralniji izraz “poginule”. Tek nekoliko dana kasnije, pozivajući se na zapadne medije i navode o istrazi masakra, Index će otvoriti pitanje ko je vjerovatno odgovoran za napad, uz formulaciju da je riječ o “ubijenim curicama” i izvještavanje o njihovom pogrebu.

Index: Formalna neutralnost kroz zapadnjački okvir

Naslov vijesti nije samo informativni sažetak vijesti, niti je izbor riječi u naslovu samo stilska odluka. To je prvi okvir interpretacije i značajno utječe na to kako publika raspoređuje odgovornost, prepoznaje aktere i razumije prirodu samog događaja.

U tom smislu, izvještavanje Indexa o masakru na jugu Irana nije bilo izuzetak. Iako nije otvoreno zauzimao stranu, sukob je češće posmatrao kroz zapadni informativni i geopolitički okvir.

Taj okvir posebno postaje vidljiv u jezičkom nesrazmjeru. Nasuprot izvještavanju o masakru na jugu Irana, u tekstu o napadu na sklonište kod Jerusalema Index odmah insistira na tome da je riječ o ubijenoj djeci i “najsmrtonosnijem napadu na Izrael od početka rata”, a već u prvom pasusu precizira da je sklonište pogodio iranski projektil.

Dalje, iako je broj civilnih žrtava u Iranu višestruko veći nego u svim drugim državama pogođenim ovim sukobom zajedno, Index je napad na Iran uglavnom označavao općom i relativno neutralnom sintagmom “američko-izraelski napad”, bez snažnijeg uokviravanja.

Nasuprot tome, kada su u fokusu bile iranske akcije, u više navrata korištene su izražajnije i emotivno snažnije formulacije poput “brutalne odmazde”, “žestokog napada na izraelski grad” ili “iranskih prijetnji”.

U narednim danima objavio je i prenio veći broj analitičkih tekstova, ali i reakcije drugih međunarodnih aktera, uključujući Kinu i Rusiju, iako su takve vijesti uglavnom bile naslovljene prilično blago.

To bi se moglo tumačiti i kao pokušaj zadržavanja formalne neutralnosti, no ipak je ostao vidljiv isti interpretativni okvir: Iran se opisuje kao “režim”, podijeljeno društvo i država “trula iznutra”, dok se za vlast u Izraelu ne koristi sličan rječnik. Istovremeno, kada se problematiziraju potezi SAD-a i Izraela, to se uglavnom radi kroz prizmu rizika, eskalacije i geopolitičke kocke, a mnogo rjeđe kroz jasno problematiziranje ubijanja civila, humanitarnih posljedica napada i stvarnog stanja u Iranu pod bombardovanjem.

Politika: Rusko-kineski ugao

Ako je kod Indexa dominantan bio zapadni informativni i geopolitički okvir, srbijanska Politika je češće birala naslove i izvore koji sukob šire i kao priču o osudi američko-izraelskih napada, regionalnoj eskalaciji i globalnoj prijetnji. To se vidi u većem prostoru datom reakcijama Rusije, Kine i drugih međunarodnih aktera, ali i u naslovima koji izdvajaju najcrnje procjene i najteže posljedice.

Već nakon nekoliko sati faktografskog praćenja sukoba, Politika prenosi izjave visokih evropskih zvaničnika kroz naslove poput “Kallas: Razvoj događaja na Bliskom istoku označava izuzetnu opasnost”, zatim ocjenu Ursule von der Leyen da je “razvoj događaja u Iranu zabrinjavajući”, upozorenje Emmanuela Macrona da “izbijanje rata ima ozbiljne posljedice po mir”, kao i izjavu finskog predsjednika Alexandera Stubba da je “rizik od totalnog rata na Bliskom istoku veoma realan”.

Takav okvir dodatno je pojačan prenošenjem saopćenja ruskog Ministarstva vanjskih poslova, u kojem se navodi da “Washington i Tel Aviv uvode svijet u vrtlog nasilja” i da je riječ o “agresiji na suverenu državu”. U narednim danima Politika će, u poređenju s Indexom i Klixom, objaviti znatno više vijesti o komunikaciji iranskih i ruskih zvaničnika, kao i o stavovima Dmitrija Medvedeva, Sergeja Lavrova, Vladimira Putina i drugih ruskih zvaničnika. Slično važi i za kineske reakcije, koje se također prenose kroz formulacije da su američko-izraelski napadi na Iran “drski”.

To ne znači da Politika nije prenosila i izjave Donalda Trumpa, izraelskih zvaničnika i drugih zapadnih aktera, ali je u poređenju s Indexom i Klixom češće gradila narativ u kojem su američko-izraelski napadi smješteni u širi okvir osude i eskalacije.

Da Politika ovaj sukob ne smješta u dominantno zapadni sigurnosni okvir, nego u interpretaciju bližu rusko-kineskom pogledu na međunarodne odnose, pokazuje i tekst u kojem se američko-izraelski napad na Iran prikazuje kao šira geopolitička operacija protiv Rusije i Kine.

Klix: Umjerenost kroz ublažavanje narativa

U poređenju s izvještavanjem Indexa i Politike, Klix je u cjelini djelovao umjerenije i neutralnije. To se prije svega vidjelo u nastojanju da, uz brze vijesti o vojnim udarima i diplomatskim reakcijama, zadrži i humanitarni fokus.

Ta se neutralnost najbolje vidi u tome da je svakodnevno, s jedne strane, prenosio izjave, stavove i najave američkog predsjednika Donalda Trumpa, zvaničnika Izraela i okolnih arapskih zemalja, dok je s druge strane davao prostor i Trumpovim kritičarima, te je objavio intervju s iranskim ambasadorom u BiH Abuzarom Torkamanom.

Među objavljenim sadržajima izdvajaju se i analitički tekstovi koji nisu samo sumirali ono što je dotad učinjeno, nego su pokušavali sagledati i moguće naredne poteze i posljedice sukoba u Iranu, SAD-u i Izraelu.

Međutim, iako je u početnoj fazi izvještavanja Klix koristio jasniji i moralno eksplicitniji okvir – poput nazivanja američko-izraelskog napada “otvorenom agresijom” – kasnije je taj ton postepeno ublažen, pa su takve kvalifikacije uglavnom ustupile mjesto neutralnijim formulacijama poput “rata u Iranu”, “sukoba” ili “napada”, uz veći fokus na diplomatske reakcije i vojne posljedice.

Ipak, kada je riječ o izvještavanju o masakru u školi na jugu Irana, Klix je zadržao sličan moralni okvir. Nakon što je napad prvobitno označen kao “zastrašujući zločin”, kasnije je okarakterisan i kao “stravičan zločin i masakr”, dok su izjave republikanskog lobiste Matta Schlappa, u kojima je opravdavao ubistva iranskih djevojčica, opisane kao “užasni komentari” i “sramotni stavovi”.

Kada je riječ o mogućim posljedicama po građane BiH, Klix je objavio izjavu ambasadora BiH u Iranu, koji je govorio o bh. državljanima u ovoj državi, te je izvještavao i o snabdijevanju gasom u BiH, poremećajima u aviosaobraćaju, ali i o rastu cijena goriva.

Hiperprodukcija sadržaja

Na kraju, uprkos velikom broju objava i intenzitetu praćenja, zajednički nedostatak sva tri medija ostaje to što hiperprodukcija sadržaja nije nužno donijela i više kritičkog novinarstva. Razlike u narativima, jeziku i izboru izvora jesu bile vidljive, ali su Klix, Index i Politika, svaki na svoj način, uglavnom ostali “zarobljeni” u ritmu brzog praćenja rata.

Tako su vojna dinamika, izjave zvaničnika, diplomatske reakcije i geopolitičke posljedice potiskivale dublje bavljenje humanitarnim aspektom sukoba te položajem civila i pogođenog stanovništva.

To se najjasnije vidi upravo na primjeru masakra u školi na jugu Irana. Iako su ubijene djevojčice postale jedan od najupečatljivijih simbola ovog sukoba, regionalni mediji toj temi nisu dali onoliko prostora koliko je zasluživala.

Ovaj sukob se, dakle, prati gotovo neprekidno, ali se znatno rjeđe dovoljno objašnjava, kako kroz uzroke, tako i kroz posljedice, a u moru vijesti o ratu, premalo je ostalo prostora za njegovo stvarno razumijevanje.