Nekoliko dana prije izbora druga strana se nije mogla čuti, a činjenice su ustuknule pred monolitnim komentarima
Piše: Vladimir Matijanić
Da je Hrvatska radio-televizija uoči izbora u Bosni i Hercegovini barem pokušala napraviti profesionalnu emisiju, vijest o tome valjalo bi plasirati pod senzacionalističkom egidom s riječima poput “nevjerojatno”, “čudesno”, “nezamislivo”, “šokantno” ili, možda, “konačno”.
No, stari i loši propagandistički stroj svih režima ponovno je izvrnuo poznato pravilo po kojem su činjenice svete, a komentar slobodan, pa je u emisiji Otvoreno, autora Damir Smrtića, četvrtog oktobra navečer, činjenicama preporučeno da zavežu, ili budu selektivne, dok se izgovaraju monolitni komentari o izbornoj majorizaciji Hrvata u Bosni i Hercegovini.
Gostovali su Zoran Tomić, rektor mostarskog Sveučilišta, Ivan Vukoja, sociolog na mostarskom Institutu za društveno-politička istraživanja, Boris Havel, profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti, Marijan Knezović, analitičar, i Armin Hodžić, iz hrvatske filijale Stranke demokratske akcije, premda je na početku naglašeno da mu dio stranačkih kolega osporava valjanost članstva. Kao član bošnjačke nacionalne stranke, trebao je tumačiti ulogu “druge strane”, nekakvog oponenta ostalim gostima, kad je već HRT-ovim urednicima bio prevelik napor pozvati predstavnike građanske opcije, najozloglašenije u emisiji.
Onaj kome su HRT i ovakve emisije glavni izvor informacija o političkoj situaciji u BiH, vjerojatno je uvjeren kako se čitav svijet urotio protiv prava bosanskohercegovačkih Hrvata na izbor Dragana Čovića. Kao, ako nema Čovića u državnom Predsjedništvu, Hrvati postaju inferiorni i prijeti im opstanak u BiH.
A da se hrvatska javna televizija, umjesto ugošćavanja loše prikrivenih propagandista, poželi baviti novinarstvom, gledateljima bi servirala priču o štetama koje su Čović i HDZ napravili Hrvatima i ostalim narodima u BiH: od ratnog sudjelovanja u udruženom zločinačkom pothvatu režima Franje Tuđmana, do gotovo potpunog upropaštavanja ekonomije gdje god su imali priliku.
Ali takav HRT je fikcija. Stvarnost je ono što se neku večer, nažalost, vidjelo i čulo na ekranima.