Izbacivanje nepoželjnog jezika
Kada je pak Hrvatska krenula u osvajanje teritorija Bosne, a HTV se pretvorila u propagandnu ispostavu nacionalističke, kriminalne vlasti, sama sam dala otkaz, nakon prethodne, iscrpljujuće zabrane rada.
Prisjetila sam se te epizode ovih dana dok traje zapadnjačko, ujedinjeno otkazivanje rada umjetnicima iz Rusije kojima se time otvoreno nameće kolektivna krivnja za Putinovu agresiju na Ukrajinu. Kultura otkazivanja, zabrana rada, jest cinično, autokratsko prokazivanje nečijeg nacionalnog porijekla, iako se radi o velikim imenima ruske kulture, čak i onima davno mrtvima, od skladatelja do kultnih pisaca, a koja se pokazala uvlas ista i u nas, „balkanskih“ barbara i gospode sa Zapada. Potpuno je isti nemilosrdni propagandni rat kojim Zapad pokušava obuzdati ruskog vođu, izbacujući na primjer ruski jezik iz nastavnog programa u jednoj njemačkoj školi, kao i zabrana ćirilice i srpskih riječi u Hrvatskoj 90-tih.
Ali kulturna je Evropa tada s prezrivim negodovanjem gledala kako Hrvati, dok im JNA ruši gradove, iz ustanova, redakcija i stanova izbacuju Srbe u koje potom ulaze etnički „domoljubi“, nije se tim profinjenim Evropljanima sviđalo što su u Hrvatskoj iz biblioteka u smeće bačene stotine tisuća knjiga srpskih autora, što se iz nacionalnih kazališta izbacuju glumci srpskog porijekla, pa su razni amnesti internešneli i PEN centri upozoravali da je to barbarstvo, moguće eto samo na Balkanu. A onda je ovih dana u zapadnjačkom smrtnom strahu od probuđenog ruskog medvjeda talijanski književnik Paolo Nori trebao držati predavanja o Dostojevskom na sveučilištu u Milanu, ali nije, „kako bi se izbjegle kontroverze u vrijeme jakih tenzija“. Eh, Fjodor Mihajlovič. Taj omiljeni Putinov oligarh!
Ima li onda razlike između tekućeg evropskog šovinizma i onoga ratnog hrvatskog kada su odavde prognani svi koji nisu pristajali na tezu kako je najbolje pogonsko gorivo rata upravo vlastiti nacionalizam? Zato je režiseru Lordanu Zafranoviću u Hrvatskoj zabranjen rad, pa je otišao u Češku, a njegov film o ustaškom konclogoru Jasenovac završio u bunkeru, zato je, ne pristajući na iracionalnu etničku mržnju, otišla književnica Dubravka Ugrešić, zato je visoku cijenu „neprilagođenosti“ na šovinizam platila glumica Mira Furlan, zato je i danas plaća glumac Rade Šerbedžija. Zgražala su se tada fina gospoda iz evropskih metropola nad neciviliziranim Balkancima, upozoravali da je umjetnost uvijek iznad rata, da je paljenje knjiga, a palio se javno i tjednik Feral Tribune, i progon umjetnika dio kulture nacizma, a onda je, gle čuda, ovih dana s filmskog festivala u Glasgowu izbačen film ruskog režisera Ladoa Kvatanija iako se autor jasno odredio protiv ruske invazije na Ukrajinu, u Varšavi je „prognana“ opera Musogorskog, Boris Godunov, a filharmonija u Cardiffu s programa je izbacila Čajkovskog jer da je izvedba velikana „neprikladna u ovom trenutku“. Eh, Petar Iljič! Još jedan ruski oligarh. (Heni Erceg, Mladina, Tačno.net)
Eko bomba na ulazu u Mostar
Umjesto sanacije postojećeg odlagališta, sada se na Uborku pripremaju nove plohe, što je neprihvatljivo. Inicijativa „Jer nas se tiče“ Kantonalnom sudu u Sarajevu, zbog nepovjerenja u lokalno pravosuđe, predala je tužbu kojom osporavaju okolišnu dozvolu
Desetine hiljada najlonskih vrećica, koje se sa svakim vjetrom dignu u zrak, nepodnošljiv smrad koji se širi kilometrima unaokolo bez obzira na doba godine, jata ptica koja se u potrazi za hranom pretvaraju u strvinare te nerijetko ugibaju od trovanja otpacima, svakodnevnica je za 10.000 stanovnika Mostara iz naselja koja gravitiraju deponiji otpada Uborak.
Otpad krajolik deponije pretvara u apokaliptičnu zemlju, no Uborak ugrožava i sam grad Mostar a, kako kažu aktivisti okupljeni u građansku inicijativu Jer nas se tiče, i cijelo područje nizvodno Neretvom do samog Jadranskog mora.
Deponija Uborak je izgrađena šezdesetih godina prošlog vijeka. Bila je namijenjena za odlaganje komunalnog otpada s područja Grada Mostara, no zbog porasta broja stanovnika, te činjenice da je vremenom prerasla u regionalno odlagalište i nebrige vlasti o adekvatnom zbirnjavanju otpada, pretvorila se u pravu ekološku bombu.
Stoga je, ističu građani inicijative Jer nas se tiče, stanje deponije svakim danom sve gore, odnosno već apokaliptično.
“Situacija je katastrofalna i nikada i nije bila lošija, a za to najveću krivicu snose nove upravljačke strukture deponije. Jednako kao i nova vlast u Mostaru koja uopšte nema sluha ni interesa za rješavanje ovog problema, kao i sam kanton i Federacija. Uborak je dobio okolišnu dozvolu, što je krajnje neprihvatljivo“, kaže Nijaz Hodžić, aktivista inicijative Jer nas se tiče.
Pojašnjava da, umjesto sanacije postojećeg odlagališta, sada se na Uborku pripremaju nove plohe, što je neprihvatljivo. Inicijativa Jer nas se tiče Kantonalnom sudu u Sarajevu, zbog nepovjerenja u lokalno pravosuđe, predala je tužbu kojom osporavaju okolišnu dozvolu.
„Mi ne možemo stati. Ako sud uvaži našu tužbu, biće u redu. Ako ne, nastavit ćemo sa protestima i svim oblicima građanskih akcija, jer nema drugog načina da se borimo“, ističe Hodžić. (Gordana Katana, Inforadar)
Rusija podržava pozive na formiranje Herceg-Bosne
Na ruski uticaj u BiH u proteklih mesec dana intezivno upozoravaju najviši zvaničnici EU, SAD-a i NATO navodeći da se to ne može ignorisati i da se mora brže delovati.
Kao glavnog eksponenta prokremljenske politike označili su Milorada Dodika, ali i Dragana Čovića od koga se u Evropskom parlamentu nedavno tražilo da se distancira od Dodika sve dok on jasno ne osudi rusku agresiju na Ukranijinu, ukazuju vijesti.ba, dodajući da Čović to ipak nije uradio.
To bi, kako pišu, trebalo da “otvori oči” međunarodnoj zajednici da jasno vidi da osim projekta samostalnosti RS-a, Rusija hrani i ohrabruje težnje HDZ-HNS da krene putem pravljenje svoje teritorijalne jedinice na onim područjima gde žive većinski Hrvati.
Portal podseća da su pre nekoliko mjeseci Dodik i Čović prizivali Rusiju „da se snažnije uključi u pregovore oko BiH“. Radilo se o predlogu medijacije u koju bi osim Rusije, bile uključene još i Srbija i Hrvatska, te Turska kojoj je bila namenjena uloga “starijeg brata” u odnosu prema Bošnjacima.
Takva ideja odbijena je u startu od probosanskih snaga, odnosno lidera SDA Bakira Izetbegovića jer je, ukazuju, bilo jasno da bi takav vid razgovora nesumnjivo vodio BiH u zagrljaj ruske geopolitičke interesne fere.
A HDZ je zapravo pravi primer šta to znači. Naime, Čovićeva stranka i Rusija imale su identičan stav po pitanju (ne)slanja Prvog godišnjeg nacionalnog programa (ANP) u Brisel, potom protivljenju HDZ-a inicijativi za dinamiziranje aktivnosti Bosne i Hercegovine na putu prema punopravnom članstvu u NATO savezu te protivljenje vetu na odluku NSRS po pitanju Rezolucije o vojnoj neutralnosti RS-a.
S druge strane Rusija je bila snažni zagovornik izmena Izbornog zakona na principu konstitutivnosti.
S toga i ne čudi, ukazuje se, što se u diplomatskim krugovima može čuti da ruska ambasada u BiH podržava sve one koji u javnosti zagovaraju dalju eskalaciju krize kroz pozivanje na formiranje Herceg-Bosne, kako je to danas uradila Udruženje hrvatskih vojnih invalida (HVIDRA).
Rusi bi, navodno, podržali formiranje Herceg – Bosne u okviru Bosne i Hercegovine sa Mostarom kao glavnim gradom.
Za očekivati je, zaključuje se, skori radikalni potezi HNS-a koji će za cilj imati eskalaciju krize u BiH, a koraci bi mogli ili su već sve brži i snažniji kako se zaoštravaju odnosi između Rusije i NATO-a zbog ruske agresije na Ukrajinu. (Danas.rs)
