BHT1: Zašto je teško (is)pratiti američke izbore?
3. – 9. novembar 2020.
KAKO PRATITI IZBORE BEZ DOPISNIKA? Američki predsjednički izbori medijski su događaj broj jedan širom svijeta. Prvo su svi s napetošću pratili neizvjesnu trku kojoj se kraj nije nazirao, a kada smo konačno dobili novog predsjednika, mediji su i dalje pojačano pratili dešavanja. Glavno pitanje je bilo hoće li Donald Trump priznati poraz. BHT1 jeste držao stvar u fokusu, ali osjeti se da nedostaje javljanje dopisnika sa terena koji prati dešavanja isključivo za našu državnu televiziju. To ne mogu nadomjestiti uključenja analitičara ili novinara drugih kuća. U danu (subota) kada je već bilo izvjesno da je Joe Biden novi predsjednik, urednik Dejan Petrović donosi samo kratki agencijski presjek. Dan prije, isti urednik o izborima nas izvještava tek u 18. minuti. Ništa bolje nije bilo ni u četvrtak (Milan Đurović) kada su najpraćeniji izbori na svijetu dospjeli u 14. minutu. Nakon što smo čuli o novom izvještaju Valentina Inzka.
ODGOVORNO O EPIDEMIJI: Za razliku od izbora u SAD-u, epidemija koronavirusa i dalje se prati posvećeno i tematski. Od imunologa Jasenka Karamehića saznali smo da su naše vlasti upozorene na jesenji scenario, a BHT1 se u ponedjeljak (Željana Mehmedika) pita zašto je kod nas smrtnost veća nego u regionu. Nekoliko dana u protekloj sedmici zabilježili smo crni rekord po dnevnom broju umrlih. BHT1 je to svaki put uredno istakao, pozivajući vlasti na odgovornost.
MINI ŠENGEN: Biljana Pekušić nam javlja da su Albanija, Srbija i Sjeverna Makedonija postigle dogovor o zajedničkoj borbi protiv Covida-19. Mini Šengen dobija svoje obrise u borbi protiv zdravstvene krize bez presedana, a građani će, prema onome što saznajemo, od svega imati praktične koristi. Na primjer, građani ovih zemalja će imati pravo na zdravstvenu zaštitu od Covida-19 ako se nađu na teritoriji jedne od tri zemlje. Troškove liječenja će preuzeti zemlja u kojoj se građanin zatekao. I gdje je u svemu tome BiH? Zašto nismo dio ovog sporazuma? Šteta što BHT1 nije iskoristio trenutak i otvorio temu.
OCJENA: 3
FTV: Slavlje umjesto izvještavanja
3. – 9. novembar 2020.
TV RAZGOVOR NIJE PRIJATELJSKO ĆASKANJE: Slično kao i BHT1, FTV je nastojao popuniti prazninu ili nedostatak dopisnika iz SAD-a javljanjima novinara i analitičara. U program se dva puta javio Erol Avdović, a razgovore je vodila Aida Mujan. Prvi put je to bilo sredinom sedmice, a drugi put u subotu, kada smo već znali pobjednika. Voditeljica Mujan je dopustila sebi da gosta u jednom navratu ne persira, a intimiziranja između komentatora i nje bila su česta. Vrhunac je bio po proglašenju pobjednika, kada se Avdović u jednom momentu zaustavio i napravio dramsku pauzu, na šta je Mujan veselo rekla da su emocije dozvoljene. Gost je oduševljeno ponavljao da je Biden ujedinitelj, prenoseći svoje slavljeničke impresije. To je izgledalo neprofesionalno i neukusno. Mujan i Avdović su se često dozivali ličnim imenima, pa smo imali dojam da dvoje prijatelja u opuštenom ćaškanju slave pobjedu svog favorita. Ako već nemamo dopisnike, onda očekujemo da se sa gostima-komentatorima razgovara ozbiljno i sa povodom. A ne u maniru proslave pobjede. U subotu (urednica Nevzeta Koljenović) sve je još bilo začinjeno komentarima Harisa Silajdžića kojem je data prilika da dva puta kaže da je Biden dobronamjeran čovjek.
KONAČNO PORTRET: Da sve ne ostane na emotivnom ćaskanju i podjeli impresija bivšeg šefa diplomatije, potrudio se Haris Šertović, koji nam u vikend-izdanju donosi i portret novog američkog predsjednika. Šertović podsjeća na Bidenovu dugu političku karijeru, njegove izjave, odnos prema regionu, kontroverze koje su ga pratile… On podsjeća javnost da je kandidat demokrata svojevremeno podržao invaziju Iraka. Solidan osvrt koji je nedostajao u pripremi BHT1.
PRIHODI U PADU, POTROŠNJA ISTA: Sanjin Bećiragić je urednik koji zna donijeti ekonomske teme. U nedjelju saznajemo da su prihodi od indirektnih poreza u padu, ali da to ne sprečava institucije da nabavljaju luksuznu i nepotrebnu robu. Bećiragić zna naglasiti priču upoređujući stvari koje samo naizgled nisu u direktnoj vezi.
OCJENA: 4
KOMPARATIVNA ANALIZA: Američki izbori su se pokazali kao prevelik zalogaj za obje televizije. FTV jeste imao veću minutažu, ali su na mahove izgledali tendenciozno, provincijalno i neprofesionalno. Posebno dok se vodio razgovor koji je više ličio na razmjenu mišljenja dva znanca koji slave pobjedu nego na davanje ozbiljnog TV komentara. Ključni nedostatak je taj što naše javne televizije nemaju spoljne dopisnike ili svoje novinare na licu mjesta u SAD-u. Istovremeno, urednici se nisu potrudili da donesu ozbiljne tematske priloge, poput članaka koje smo mogli čitati u štampanim medijima. I zašto bi se onda neko informisao i o američkim izborima putem TV dnevnika? U eri novih brzih medija i društvenih mreža konvencionalni mediji moraju pronaći način da ostanu relevantni u obradi velikih događaja. Oni teško mogu biti prvi, ali gledatelji tu zato očekuju studiozniji pristup i informaciju više. Ništa od toga nismo gledali u pripremama BHT1 i FTV.
