RTRS: „Pečat“, 4. marta

DODIKOV MEGAFON: Milorad Dodik opet najavljuje referendum, i to obavezujući. Ovaj put o promjeni Ustava RS-a. Nada Veletić u najavi i prilogu uvjerava gledaoce u nužnost onoga što Dodik traži. Koliko puta je dosad Dodik najavljivao referendume različitim povodom? Kako su te najave završile? Koji su motivi priče o referendumu? Urednica emisije ne bavi se nijednim od ovih pitanja. Iako i sagovornici u prilogu – pravni stručnjaci iz Istočnog Sarajeva i Banje Luke – ukazuju na nevjerovatnost usvajanja novog entitetskog Ustava, Veletić ne propituje zašto onda lider SNSD-a uopće pokreće ovu temu. U jednom momentu spominje da su dosadašnji pokušaji promjene entitetskog Ustava propali, ali samo da bi upozorila na zavjeru visokih predstavnika koji su se okomili na RS blokirajući njen razvoj. Nije činjenično objašnjena ni procedura izmjene entitetskog Ustava. Ne propituje ni zašto bi se provodio referendum kada se o promjeni Ustava odlučuje u NSRS-u, a potom u Vijeću naroda. Šta o tome kaže opozicija? A šta predstavnici Bošnjaka i Hrvata u RS-u? Ništa od toga ne saznajemo jer u prilogu nema ni predstavnika opozicije, a ni drugih naroda.

BNTV: „Crno na bijelo“, 7. marta

OPOZICIJA O DODIKOVOM „BLEFU“: O Dodikovoj najavi da će promijeniti Ustav RS-a, Tijana Milinković (urednica Suzana Rađen Todorić) izvještava mnogo skeptičnije. Iz priloga u kojem je pojašnjeno da takva promjena podrazumijeva ne samo dvotrećinsku većinu u NSRS-u nego i natpolovičnu većinu u Vijeću naroda BiH, jasno je i zašto takvu promjenu naziva političkom iluzijom. Sagovornici su joj profesor ustavnog prava iz Banje Luke Milan Blagojević i predstavnici opozicije Mladen Ivanić i Mirko Šarović. Da bi entitetske nadležnosti bile vraćene s državnog na entitetski nivo, što Dodik obećava, faktički je potrebna i podrška predstavnika Bošnjaka ustavnim promjenama, što je nerealno. A nije izvjesna ni dvotrećinska podrška u entitetskoj skupštini, koju Dodik više nema. Lider SNSD-a izlaz vidi u referendumu kojim bi NSRS doveo pred svršen čin, kaže Šarović. Prenesen je Ivanićev stav da nema velike potrebe za promjenom Ustava, a onda i Šarovićev da je Dodik sklon blefiranju.

RTRS: „Telering“, 3. marta

PREDSJEDNIK ZNA NAJBOLJE: Za Matu Đakovića, uzoran primjer intelektualca kojeg trebaju slijediti predstavnici i Srba i Bošnjaka i Hrvata u BiH jest Radomir Lukić. Čovjek čijem se intelektualnom i moralnom habitusu, te društvenom angažmanu urednik „Teleringa“ divi. Đaković konstatuje da u njegovom govoru „nema mržnje“ pitajući zašto drugi intelektualci šute, jer i u drugim narodima ima tako otvorenih i kooperativnih sagovornika. To što Lukić tokom emisije upozorava kako Srbi trebaju strahovati od agresivne bošnjačke politike, po Đakovićevim kriterijima izgleda spada u ohrabrujući i kooperativan diskurs. Đakovićev gost je bivši savjetnik Radovana Karadžića i jedan od kreatora Ustava RS-a, a danas proponent Dodikove politike i profesor Pravnog fakulteta u Istočnom Sarajevu koji osporava odluke Ustavnog suda BiH. Za Đakovića je to irelevantno, ali zato traži komentar izjave Aleksandra Vučića o tome da vrijeme pritiska na RS tek dolazi. Univerzitetski profesor odgovara da ako Vučić tako kaže, onda je sigurno tako. Dakle, kada predsjednik nešto kaže, to se ne dovodi u pitanje jer on zna najbolje. Razgovor Đakovića i Lukića obilovao je neutemeljenim tvrdnjama, frazama i iskrivljenim interpretacijama pri čemu je nekad teško odlučiti šta je promašenije – pitanje ili odgovor. Evo primjera:

Na pitanje zašto međunarodna zajednica ni 25 godina nakon Dejtona ne vjeruje Srbima, gost odgovara zavjerom zapadnih sila protiv Istočne Evrope. Kritikujući gaf ministrice Bisere Turković o tome da su poklonjene vakcine iz Srbije namijenjene siromašnim državama, Lukić argumentira sa „nomen est omen“. Aludiranje na prezime uz pežorativne konotacije ne samo da je neprimjereno i uvredljivo za pojedinca nego je u ovom slučaju i odraz predrasuda univerzitetskog profesora prema cijelom narodu. Da li time hoće reći da su svi Turci nezahvalni lažljivci? Uredniku ne pada na pamet ukazati na ovakvu kvaziargumentaciju.

FACE TV: „Centralni dnevnik sa Senadom Hadžifejzovićem“, 5. marta

DRAMATIČNA NAJAVA I MLAK RAZGOVOR: Ako je uredniku emisije cilj bio ne naljutiti Aleksandra Vučića da ne bi napustio kratki razgovor, onda je uspio. Vučić je ostao ne samo obećanih deset nego i duplo više minuta. Ali, ako je cilj bio dobiti konkretne odgovore na neprijatna pitanja, ili bar „unezgoditi“ sagovornika, razgovor nije uspio. Vučić ne samo da nije suočen s činjenicama, niti pritisnut teškim pitanjima, nego je iz razgovora izašao kao verbalni pobjednik. Ni u jednom momentu nije bio pobijen u svojim odgovorima, još manje zbunjen ili uznemiren. Ostavio je utisak odmjerenog, racionalnog i kooperativnog lidera fokusiranog na budućnost. Puna mu usta suživota i saradnje. Priča koliko je Srbiji u interesu funkcionalna i prosperitetna BiH. Hadžifejzović izražava određenu skepsu, ali bez navođenja konkretnih činjenica i primjera kojim bi osporio Vučićeve tvrdnje, te sumnje djeluju neuvjerljivo.

Novinar u uvodu intervjua napominje da se nije pripremio za intervju. Bez papira i pripremljenih pitanja. Zašto? Priprema okvirnih pitanja i podataka kojima se može kontraargumentirati sagovorniku nije znak nestručnosti niti nesnalaženja novinara. Naprotiv. Znak je ozbiljnog i temeljitog pristupa poslu i poštovanja publike. Pogotovo s elokventnim političarem kakav je srbijanski predsjednik.

DA SE PREDSJEDNIK NE NALJUTI: Novinar ga jeste pitao zašto nije čestitao Dan nezavisnosti BiH, zašto šuti kada Dodik u njegovom prisustvu najavljuje pripajanje RS-a Srbiji i je li pucao na Sarajevo. Ali, preko njegovih odgovora olako prelazi. Gledaoci koji su očekivali „hard talk“, sigurno su se razočarali. Istina, Vučić je samim tim što je obećao samo deset minuta za razgovor uspostavio kontrolu nad njegovim smjerom i stilom. To je značilo da ako pitanja postanu nezgodna, može u svakom momentu napustiti razgovor obrazlažući to žurbom. Hadžifejzović spominje i to da su ga kontaktirali mnogi novinari pitajući kako je mogao ili smio pitati Vučića je li pucao na Sarajevo. Zašto je tabu pitati Vučića o tome šta je radio na Palama tokom rata u BiH kada postoje podaci o tome, a i videosnimak njegovog boravka na Palama u društvu Vojislava Šešelja? Prilika za popravni je uskoro, jer je Vučić obećao „pravi“ novinarski intervju do 15. aprila. Od njega gledaoci očekuju mnogo više od priče o beogradskim projektima na koje je predsjednik ponosan i koje želi pokazati. Inače, koja je svrha intervjua u kojima se novinari ustručavaju ne samo pitati nego i ponoviti pitanja koja bi mogla naljutiti političara?

ZAKLJUČAK: U emisijama „Pečat“ i „Telering“ RTRS nastavlja dosljednu uređivačku politiku režimskog medija. Kada Dodik najavi referendum po ko zna koji put, ne propituju se motivi njegovih nevjerovatnih obećanja, nego se ona glorifikuju kao borba za interese RS-a. Gledaoci koji su od razgovora Senada Hadžifejzovića s Aleksandrom Vučićem očekivali „hard talk“, sigurno su ostali razočarani. Vučić je nakon političkog trijumfa zbog doniranja vakcina BiH postigao i medijsku pobjedu.