FTV Mreža: Ozbiljno novinarstvo i osjetljive teme

POLITIČKE EMISIJE: Zašto je bitno da li je Benjamina Karić udata, a Skaku niko nije pitao je li oženjen? Kako je Stanivuković nadigrao ATV? Zašto je Nikšić podrugljiv prema novinarima?

FTV Mreža: Ozbiljno novinarstvo i osjetljive teme

FTV: „Mreža“, 13. i 20. aprila

HAOS NA KCUS-u I CRNA STATISTIKA: O svemu što ima veze sa KCUS-om, većina televizija izvještava ili iz perspektive ljekara-političara koji vode lične ratove s direktoricom ove zdravstvene ustanove Sebijom Izetbegović ili pak emituju promotivne priče u službi predstavljanja direktorice kao odlučne borkinje protiv javašluka u ustanovi kojom upravlja. Nasuprot tome, u fokusu priloga o političkim obračunima oko KCUS-a između SDA i „Trojke“ konačno su građani. Oni koji su u ovom političkom ratu postali sporedni, ne samo političarima nego i ljekarima-političarima, čak i u sedmici s najvećim brojem umrlih od koronavirusa. Uvijek je efektno kada novinari ukažu na kontradikcije i apsurde, a njih je u ovoj priči dosta. Novinarka Mirela Mahmutović podsjeća na to kako su respiratori od „samog vrha ponude u ovoj branši“, kako ih je premijer Fadil Novalić predstavio kada su stigli u BiH, postali uređaji kojima se danas više bave istražitelji nego ljekari. Nastojeći potpunije predstaviti problem, novinarka gradi priču na velikom broju izvora: od uzajamnih optužbi Sebije Izetbegović i ministra zdravstva, kao i kantonalnog premijera, preko sadržaja pisma sarajevskih anesteziologa, direktora relevantnih klinika, direktora Instituta za mjeriteljstvo BiH i advokata optuženih, pa do sociologa. Nedostaje, međutim, svjedočenje pacijenata ili članova njihovih porodica o nemarnom odnosu prema oboljelim od Covida-19.

Nejasna je znatna zastupljenost rediteljice Nejre Latić Hulusić kao sagovornice u prilogu. Ako se pojavljuje u svojstvu građanske aktivistice ili zbog objava na društvenim mrežama, onda to treba reći gledaocima. U suprotnom, ostaju zbunjeni zašto je rediteljica izvor informacija u priči. Apsurdnost političkih obračuna na štetu građana potcrtana je i informacijskom zatvorenošću Kliničkog centra te kantonalnog i federalnog ministarstva zdravlja. Saznajemo da su njihovi odgovori na pitanja novinara i građana vrlo šturi i kontradiktorni, ali zato pljušte međusobne optužbe. Kad da se od silnih saopćenja, medijskih obračuna i iskaza koje daju istražiteljima uopće bave pacijentima? Zato je opravdan zaključak da je u tretiranju hospitalizovanih pacijenata od Covida-19 malo struke i etike, a mnogo politike.

PODRUGLJIVI NIKŠIĆ: Na pitanja Nevzete Koljenović koja mu se ne sviđaju, iako potpuno utemeljena, Nermin Nikšić reaguje kao uvrijeđena mlada. Kada novinarka pita koliko je „Trojka“ odgovorna za neizbor Bogićevića zbog Konakovićevog kuma, odnosno da li to on nije bio genetski predodređen za tu funkciju, za Nikšića je to provokacija. Zato „ne želi govoriti na takav način“. Nije kriv Konaković za „pomalo nespretnu“ izjavu o genetskoj predodređenosti Jasmina Ademovića za vlast, nego novinarka što na to podsjeća. Zbog propitivanja utjecaja NiP-a na SDP, Nikšić postaje podrugljiv: možda tako smatraju na FTV-u. U odgovorima na pitanja o promjenama Izbornog zakona, bio je, međutim, eksplicitan. SDP, obećava njegov predsjednik, nikad neće podržati zakon po kojem bi konstitutivni narodi imali poseban status.

NON-PAPER: Novinari „Mreže“ su informaciju više o tzv. „non-paperu“ potražili od bivšeg slovenačkog predsjednika Danila Türka. Predstavljaju je u kontekstu licemjerne evropske politike prema BiH. Iako ga naziva političkim fantazijama, dokument s kartama o novim podjelama na Balkanu Türk smatra vrlo štetnim za BiH. Iako bi se slovenački i srbijanski predsjednici trebali jasno ograditi od „non-papera“, to ne čine. Zato je Meliha Škrijelj opravdano sumnjičava zbog njihove šutnje. Na mjestu je i pitanje o tome kako bi Türk postupio da je sada predsjednik Slovenije. O tome kako se Slovenija našla u priči o prekrajanju granica, nismo mnogo saznali iz odmjerenih i suzdržanih odgovora gosta. Zato novinarima ostaje da odgovor potraže na drugim mjestima i provjere podatke o povezanosti slovenačkog kapitala i fiktivnih kompanija u RS-u.

 ATV: „1 na 1“, 8. aprila

MARINKOVIĆEVO NESNALAŽENJE SA STANIVUKOVIĆEM: Iz intervjua s Draškom Stanivukovićem, Marin Marinković izašao je kao potpuni gubitnik. Od samog početka namjera je bila očita – raskrinkati gradonačelnika, prikazati ga kao populistu, bez konkretnih rješenja za poboljšanje kvaliteta života građana. Namjera je ostala na pokušaju. Stanivuković se za intervju pripremio mnogo bolje od voditelja, pa je na njegova pitanja odgovarao konkretnim primjerima i brojevima. Svjestan činjenice da rijetko dobija priliku govoriti za ATV, Stanivuković ju je dobro iskoristio. Najdramatičniji dio intervjua bio je onaj u kojem Stanivuković nabraja nazive mnogih od ukupno 60 kompanija u vlasništvu tri porodice u kumskim odnosima: Dodik, Radišić i Zeljković. Marinković je svoju očiglednu nelagodu pokušao prevazići prelaskom na drugu temu. Ali, Stanivuković se nije dao zaustaviti u dokazivanju „koliko su ove firme isisale novca iz budžeta“. Loše je prošao i Marinkovićev pokušaj predstavljanja gradonačelnika kao protivnika novčanog dodatka za zdravstvene radnike. Da bi se izdvojilo šest ili sedam miliona konvertibilnih maraka iz gradskog budžeta za nagrađivanje ljekara, moralo bi se umanjiti budžetske stavke bez kojih grad ne može funkcionisati, poput rasvjete i komunalnih usluga. Novinarsko pitanje „Zar zdravstveni radnici nisu važniji od rasvjete?“ nije samo maliciozno nego je i logički nevaljano. Pretpostavlja da je u vrijeme pandemije opravdano povećavati plate budžetskim korisnicima na račun elementarnih potreba građana.

Novinar se nije snašao ni onda kada je Stanivuković pročitao tendenciozne naslove s portala ATV-a u kojima je predstavljen izrazito negativno, spočitavajući im da negativne vijesti o Dodiku prešućuju. Marinković je opet zatečen.

FACE TV: „Face to face“, 9. aprila

NEUMJESNA PITANJA ZA GRADONAČELNICU: Iz intervjua s donedavnim gradonačelnikom Sarajeva Abdulahom Skakom nismo saznali ni ko je njegova supruga, ni gdje radi, ni da li i koliko djece ima. Pitanja o tome nisu postavljena ni drugim gradonačelnicima koje je ugostio Senad Hadžifejzović, recimo, tuzlanskom gradonačelniku Jasminu Imamoviću. A i zašto bi? Pitanja iz privatnog života su u javnom prostoru neumjesna, osim ako se sumnja na moguće zloupotrebe ili ako utječu na obavljanje javne funkcije. Zašto onda Hadžifejzović pita gradonačelnicu Sarajeva Benjaminu Karić da li je udata, ko joj je muž, gdje on radi, kako joj se zove sin. Naizgled benigna pitanja impliciraju da sposobnost gradonačelnice zavisi od njenog bračnog statusa i socijalnog statusa njenog supruga. Ili da se, budući da je „ostala“, preko imena njenog sina ili supruga pobliže odrediti njena etnička kategorija. Ovakvih seksističkih pitanja, na sreću, nije bilo tokom gostovanja gradonačelnice u „Dnevniku D“ FTV-a i „Danu uživo“ N1.

POTRESNA SVJEDOČENJA: Od porodica pacijenata preminulih od Covida-19 na KCUS-u čuli smo strašna iskustva iz ove zdravstvene ustanove. Uskraćivanje informacija, višednevno čekanje da saznaju bilo šta o zdravstvenom stanju pacijenta, a potom i o načinu na koji su umrli članovi njihove porodice, nedozvoljavanje obdukcije – identične su priče porodica koje smo čuli iz prve ruke. Novinara zanima kako će „izganjati“ pravdu, pa porodice najavljuju tužbe protiv KCUS-a. Zbog bavljenja državnog i kantonalnog tužilaštva istragom o spornim respiratorima, novinar izražava sumnju u nepristran ishod istrage. Otuda i pitanje o povjerenju u tužilaštva.

ZAKLJUČAK: U istraživanju osjetljivih tema u bh. društvu, među TV emisijama, bez obzira na nedostatke, ipak najdalje ide „Mreža“ FTV-a. Priču o KCUS-u utemeljenu na različitim izvorima upotpunila bi svjedočanstva pacijenata koji su bili hospitalizovani u ovoj zdravstvenoj ustanovi ili njihovih porodica. Neka od potresnih svjedočenja čuli smo na „Faceu“, što znači da ima porodica spremnih javno govoriti o tome. Iz intervjua „1 na 1“, voditelj Marinković izašao je kao gubitnik. Nije se niti pripremio niti snašao sa Stanivukovićem u razgovoru koji je bio zamišljen kao razotkrivanje populiste.

About The Author