FTV: TV KOLUMNE I ŽUTA CRNA HRONIKA
28. juni – 4. juli 2016.
ULOGA KOMŠIJA U CRNOJ HRONICI: Vijest da je u Srbiji muškarac ubio suprugu i još četiri lica, a ranio dvadeset ljudi, otvorila je subotnji Dnevnik 2 (urednica Edina Šečerović). Prilozi iz crne hronike u kojima pojedinac naizgled iznenada počini nezapamćen zločin praćeni su medijskom racionalizacijom koja “urazumljuje” zločin, približujući ga publici iz vizure počinitelja. Naravno, nauštrb žrtava koje se dodatno viktimiziraju. Džoker kojim se to postiže su famozne komšije, jer se uvijek nađe neko rad da progovori i potvrdi bajku o “tihom, povučenom i skromnom čovjeku”, kako je i sada opisan ubica.
ON TO NIJE MOGAO DA PODNESE: Tehnika portretisanja zločinca kao uzornog građanina skrojena je s namjerom da se postigne efekat čuđenja i straha (poruka je: svi smo potencijalni monstrumi), koji doprinose atraktivnosti za kojom mediji poslovično vape. Još problematičnije je što je pričljivi komšija zašao u motiv zločina, odnosno što su prenijete rečenice kojima se faktički iznalazi opravdanje za ono što je učinjeno (“Ljubomora, on to nije mogao da podnese.”). Ako se tome doda da FTV-ov prilog nije bio eksplicitno senzacionalistički u maniru najgnusnijih tabloidnih prikaza, onda tek postaje jasno koliko su duboke i neetične matrice po kojima funkcioniše izvještavanje o crnoj hronici. Susjedi koji se pronalaze kako bi izrekli mnogo više od utisaka, a sve kako bi priču obojili protivrječnostima ili izrekli moralni sud i olaku ocjenu o motivaciji, redovno su u središtu medijskog interesovanja. I to kao porota brzopoteznih presuda. To je po ukusu gledateljstva koje istinu traži u očiglednim lažima bulevarskog štiva, a čini se da i ozbiljnijii mediji nisu imuni na to.
JOŠ RIJEČ-DVIJE O CRNOJ HRONICI: Ovdje istaknimo da je kraj vijesti praćen još jednim trikom ili igrom riječima koja dosta toga odaje. Na kraju saznajemo kako je Srbiju potresao i zločin u kojem je muž zaklao suprugu, i to “pred njihovim sinčićem”, kako potcrtava FTV. Umanjenica koja se koristi kako bi se naglasila dramatičnost kojoj nisu potrebni pojačivači otkriva prirodu medijske empatije čiji je cilj sračunata igra ljudskim emocijama.
TV KOLUMNE O BH. POLITICI: Sad je već izvjesno, Zerina Ćosić Vrabac upisuje se u najvještije novinare FTV-a. Ona umije napraviti kolaž od političkih izjava/ocjena kojima izvanredno opisuje aktuelne procese ili politički momenat. Kratko, precizno i svestrano, njene kompilacije opisuju kakve je prirode zastoj u evropskim integracijama, kakvi su odjeci berlinske posjete članova Predsjedništva, a posjeduje i dar da javnosti predstavi upečatljive nelogičnosti. Političke vijesti se lako mogu odraditi opštim mjestima, ponavljanjem tlapnji kako su svi političari isti, ali rijetki su prilozi i novinari koji prepoznaju razlike, bitnost i poseban kvalitet određenih pojava i događaja. Zerina Ćosić Vrabac ne samo da spada među rijetke, već ispisuje TV kolumne suptilnom, a opet uzbudljivom dramaturgijom.
IZDVOJENO:
Nađa Ridžić je u subotu sve vrijeme bila na vezi, dajući prve nezvanične informacije o rudarskoj nesreći u Han Biloj. Novinarka je biranim riječima, uprkos razumljivoj uzbuđenosti, javnosti saopštila prve vijesti o broju povrijeđenih i o tome da li ima stradalih. FTV je od početka do kraja Dnevnika 2 držala Nađu Ridžić na vezi, igrajući sigurno veliku ulogu u domovima mnogih porodica.
OCJENA: 7
BHT1: EVROPSKE INTEGRACIJE U FOKUSU
28. juni – 4. juli 2016.
POSTBERLINSKA REALNOST: Poslije posjete članova Predsjedništva BiH njemačkoj kancelarki Angeli Merkel, Vladimir Šušak priredio je mini istraživanje ponukan izjavom Mladena Ivanića o reviziji popisa. Novinar kombinuje izjave dva člana Predsjedništva s opozicionim, provodeći nas kroz zamršeni lavirint iz kojeg se jasno vidi da i dalje ne postoji jedinstven stav u odnosu na Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP).
UOČI BERLINSKE POSJETE: Amina Ahmetović u utorak je obradila pitanje kako se SSP odražava na pretpristupne fondove, ali i kakvi su stavovi naših zvaničnika pred berlinski put. U posljednje vrijeme evidentan je porast priloga koji se bave evropskim integracijama naše zemlje, pa i sasvim konkretnim izazovima na tom putu. To je možda i očekivano kako se prisustvo EU intenziviralo u političkom životu, ali i kako je, makar deklarativno, politička elita postavila evropski kurs kao svoje opredjeljenje. Istina, opet uz guranje Bruxellesa, ali i Londona i Pariza kroz tzv. Britansko-njemačku inicijativu. Prilozi BHT1 uglavnom su korektni, ali kako je naša TV publika mahom neobaviještena, ili su joj strane kovanice svojstvene evrointegracijama, možda nije loša ideja da javni servisi posvete pažnju objašnjavanju pojedinih pojmova. Kao što su, naprimjer, pretpristupni fondovi. Ili šta to tačno znači predati aplikaciju za članstvo?
IZDVOJENO:
Tragedija koja je zadesila Srbiju i koju smo naprijed detaljnije opisali povodom FTV-a, u izvještaju Blažice Krišto data je intonacijom koja je oslobođena senzacionalizma ili bilo kakvog koketiranja s emocijama. Uoči emitovanja, gledateljstvo je upozoreno da će uslijediti uznemirujući prizori, a to je FTV propustila učiniti. Možda je i najispravnije rješenje što je navedeno kako motivi ubistva nisu poznati, jer je to i najtačnija informacija koja se može dati dan poslije, a time se i ne osnažuje suludo vjerovanje da nasilje čine mirni susjedi mekog srca.
OCJENA: 7
KOMPARATIVNA ANALIZA:
Način na koji su se dva medija ponijela prema događaju sedmice iz crne hronike u susjednoj Srbiji pokazao je da je BHT1 odmjerenija i da ne podliježe jeftinom senzacionalizmu nauštrb profesionalizma. Nažalost, FTV je sudjelovala u podražavanju toliko puta njegovane laži da su masovne ubice uzoriti i mirni građani koji naprasno puknu. A da je motiv ili okidač nešto tako ljudsko kao što je ljubomora. S druge strane, FTV-ova politička izdanja su u protekloj sedmici bila gledljivija i atraktivnija. Naprimjer, berlinsko javljanje Aleksandra Markovića ne samo da je bilo elokventno i gotovo bez greške već i sadržajno i zahvalno za praćenje. Tokom cijele sedmice Federalna je uspijevala domaće političke teme upakovati u privlačnije najave, dok bi se državnom javnom servisu moglo prigovoriti da su korektni, ali dosadnjikavi.
