FTV: Ko je sve pao na ispitu iz profesionalnosti?

17. – 23. novembar 2020.

HRONIKA JEDNE HAJKE: Sredinom sedmice FTV javlja da je na Ilidži ubijen mladić i da se sumnja da su počinioci migranti. Urednica Nevzeta Koljenović slučaj odmah izdvaja i generalizuje sve do bombastičnog naslova („Migrantska kriza van kontrole“). Sutradan (urednik Sanjin Bećiragić) saznajemo da je uhapšen Marokanac (navodi se i njegovo ime i prezime) koji se dovodi u vezu sa ubistvom, kao i da je isto lice hapšeno ranije zbog posjedovanja narkotika. U najavi je preko cijelog ekrana data i uvećana fotografija lica navodnog počinioca. U prilogu su prikazane uznemirujuće fotografije uhapšenog kako svezan i bespomoćan leži na podu. I onda u petak – preokret. Urednica Amra Zaklan napominje da je sarajevska policija pala na ispitu i uhapsila pogrešnog migranta. Sve vrijeme je intonacija takva da nema sumnje da je u pitanju migrant, pa čak i kada smo saznali da je policija ganjala pogrešnog čovjeka. Da li je na ispitu pala samo policija? Jesu li na ispitu pali i mediji? Da li je bilo pametno na slučaj ubistva pod još nerazjašnjenim okolnostima odmah skočiti s naslovom „Migrantska kriza van kontrole“? Posebno jer su građani, kako se izvještava, ogorčeni i zabrinuti za svoju sigurnost, a po izjavama se da naslutiti da se širi atmosfera nesnošljivosti. Na okupljenom skupu nezadovoljnih građana pojavio se i parlamentarac Saša Magazinović, koji je ljutito istakao da za migrante izgleda ne važe naši zakoni. Ako tako govori opozicionar iz partije lijevog centra, od koje se očekuju veći senzibilitet prema migrantima, onda je jasno koliko je napeta atmosfera.

SAD SHVATAMO VAŽNOST PREPORUKE DA SE OBJAVE SAMO INICIJALI: Greške koje je FTV napravio prateći događaj crne hronike samo pokazuju koliko je bitno da mediji budu profesionalni, odgovorni i sumnjičavi. Naročito kada se izvještava u napetom ambijentu, ili kada su predmet izvještavanja pripadnici ranjivih skupina. Urednička odluka da se objave ime i lik osumnjičenog pokazala se pogrešnom, te je očito uvijek bolje u (ranoj) fazi istrage objaviti samo inicijale sumnjivaca. Osim ako javni interes zaista ne nalaže drugačije, kao što je u situaciji kada je npr. osumnjičeni lice koje obavlja javne poslove. Pored toga, FTV je objavio slike uhapšenog koje narušavaju njegovo dostojanstvo. Sve zajedno je izgledalo kao bjesomučna hajka na nemoćnu osobu u kojoj su učestvovali policija, mediji i dio javnosti.

AFERE I ZAŠTO IH SE NERADO SJEĆAMO: Federalna je iskoristila Izvještaj OSCE-a o procesuiranju predmeta korupcije da nas podsjeti na neke od najvećih afera preko kojih lako pada prašina zaborava (ponedjeljak, Amra Zaklan). Za Dnevnik 2 su govorili novinari i zviždači koji su podsjetili da i dalje čekaju na sudske epiloge u pričama koje su pokrenuli.

OCJENA: 2

BHT1: Irinej u prvom, Mustafa Nadarević u drugom planu

17. – 23. novembar 2020.

JESMO LI POLOŽILI ISPIT HUMANOSTI? BHT1 je isto kao i FTV umjesto inicijala požurio objaviti ime pogrešno uhapšenog migranta za ubistvo na Ilidži. Objavili su i uznemirujuće fotografije na kojim se vidi da je uhapšeni svezan, a koje izgledaju sračunato kao da je policija nastojala prikazati svoj „trofej“ zadovoljavajući gnjev naroda. Mediji u tome nisu smjeli sudjelovati. Uostalom, na kraju smo vidjeli da je uhapšena pogrešna osoba. Za razliku od FTV-a, BHT1 jeste bio umjereniji u smislu da su u nekoliko navrata istakli da u većini slučajeva migranti ne prave probleme. Nisu donijeli bombastične naslove o migrantskoj krizi bez presedana. Dali su u srijedu (Blažica Krišto) i prilog koji prikazuje u koliko teškim uslovima žive ljudi koji se bez hrane skrivaju po šumama. Groteskno je jedino zvučao zaključak da smo kao javnost položili ispit humanosti, ali ne i sigurnosti. Rečenica je puštena tik nakon što smo od nekoliko građana Ilidže čuli da sve migrante treba zauvijek protjerati iz naše zemlje.

PUŠTEN, ALI FOTOGRAFIJA OSTAJE: U slučaju BHT1, vjerovatno najgori trenutak u praćenju ubistva na Ilidži zbio se u petak (Željana Mehmedika) kada je otkriveno da je uhapšeno lice koje nema veze sa zločinom. BHT1 donosi kratko vijest, ali dok je daje, na ekranu se pojavljuju mučne slike uhapšenog kako leži na podu nemoćan i svezan. Zamislimo sada samo da li bi neko ko je naš državljanin, ili ko nije iz skupine migranata, imao takav tretman? Da li bi se ponovo objavile njegove fotografije u kojima je tretiran kao kriminalac, i nakon što je saopšteno da je greškom uhapšen?

IRINEJ NA POČETKU, MUSTAFA NA KRAJU DNEVNIKA 2: Smrt poglavara Srpske pravoslavne crkve očekivano je bila udarna vijest, ali da li je baš bilo neophodno da i smrt i sahrana vjerskog lidera otvaraju Dnevnik 2? Zar to već nije previše? U nedjelju (Dejan Petrović) nas je napustio Mustafa Nadarević, doajen bosanskohercegovačkog i jugoslovenskog glumišta. Nadarević je odigrao neke od najsloženijih uloga na filmu i u pozorištu. Spomenimo samo njegovu maestralnu izvedbu Leonea Glembaya, za šta je dobio pulsku Zlatnu arenu za glavnu mušku ulogu davne 1988. godine. HRT je u nedjelju Vijesti iz kulture posvetio našem proslavljenom glumcu, a isječke iz te emisije smo čuli u ponedjeljak. U podužem omažu je bilo mjesta i za filmske kritičare koji su nadahnuto pričali o čovjeku koji je glumio u filmu („Ničija zemlja“) nagrađenom američkim Oscarom. Istinski velikan kojim bi se ponosile veće kulture od naše u danu svog odlaska dobio je manje od tri minuta na državnoj televiziji zemlje u kojoj je rođen. Patrijarh Irinej, primjera radi, dobio je svoje drugo otvaranje Dnevnika 2. Zanimljivo, Irinej je u nedjelju na početku, a Nadarević na samom kraju emisije sa svoje skromne jedva tri minute. Zašto su nam kultura i njeni velikani uvijek na kraju? Možda baš to dosta govori o nama.

INFORMATIVNI ILI POLITIČKO-PROMIDŽBENI PROGRAM: Dok se u petak čitala vijest o smrti Irineja i posljednjim pozdravima Milorada Dodika i drugih, na ekranu se tri puta pojavila slika Dodika koji ljubi ruke Irineju. Bio je to već prizemni politički marketing u režiji javne televizije.

OCJENA: 2

KOMPARATIVNA ANALIZA: Ubistvo na Ilidži je pokazalo da javne televizije nisu dorasle praćenju crne hronike. Čim je glavni akter pripadnik nezaštićene i u javnosti satanizovane skupine, njegove ime i lik se razvlače kao u najgorim tabloidima. BHT1 i FTV ne samo da su podijelili odijum većeg dijela javnosti prema migrantima već su i podgrijavali atmosferu. Obje televizije su objavile ime i lik osumnjičenog, a nisu marile za dostojanstvo uhapšenog, objavljujući fotografije na kojima je svezan i ponižen. BHT1 je to učinio i nakon što smo saznali da to lice nema veze sa ubistvom. FTV je žurio sa zaključcima i bombastičnim naslovima vodeći računa da sve vrijeme kriminalizuje ne samo pojedinca već i cijelu skupinu. Tako su se u prvi plan izdvajali policijski podaci o broju počinjenih djela migranata. Lista profesionalnih i etičkih propusta je dugačka, a sve je ličilo na hajku bez kraja. I možda najtužniji trenutak je bio onaj kada mediji nisu pokazali ni trunku pokajanja ili obzirnosti u danu kada su saznali da je uhapšen čovjek koji nema veze sa ubistvom, a čije su ime i lik oni dijelili bez ustezanja.