FBiH platila 800.000 vakcina, a dobila samo 218.510!

SVIJET MEDIJA: Hoće li se nakon respiratora na listu skandala upisati i vakcine? Zašto je sinjski gradonačelnik napravio ispad na Tripalovim danima? Ko su u Bosni i Hercegovini ljudi opasnih namjera?

FBiH platila 800.000 vakcina, a dobila samo 218.510!

Na redu su vakcine

Iako je prošlo dvije godine od avansnog plaćanja iz Ministarstva zdravstva naveli da će se ovim pozabaviti u narednom periodu. Građani zakinuti, FBiH u gubitku

Prošlo skoro dvije godine od kada putem Instrumenta za globalni pristup vakcina protiv bolesti COVID-19 (COVAX) kada je Ministarstvo zdravstva FBiH avansno uplatilo sredstva u iznosu od 13.722.042 KM za nabavku 800.000 doza vakcina, a Federaciji BiH od tada do danas isporučeno samo 218.510 doza. I niko ništa ne poduzima po ovom pitanju, budući da su građani zakinuti za više od 580.000 doza, dok je protraćen javni novac u iznosu većem od 10 miliona KM!

Riječ je o skandalu na pomolu kojem su ušli u trag federalni revizori češljajući dokumentaciju Ministarstva zdravstva FBiH. U izvještaju za 2021. godinu naveli su da se Federalno ministarstvo moralo obratiti Pravobranilaštvu BiH. Ministarstvo zdravstva je u odgovoru Uredu za reviziju institucija tek naveli da će poduzeti aktivnosti na rješavanja ovih pitanja u narednom periodu?!

Revizori podsjećaju da u skladu s članom 8. Sporazuma s COVAX-om, ukoliko se zaključi da se putem mehanizma COVAX ne mogu osigurati potrebne količine vakcine za COVID-19 ili vakcine zadovoljavajućeg kvaliteta i sigurnosti, razmotrit će se izlazak iz ugovorenog odnosa u vezi s COVAX-om u skladu sa ugovorenim uslovima i uobičajenom praksom ugovorenih odnosa slične vrste. Podršku u provođenju procedura pruža Pravobranilaštvo BiH, a za eventualne nesporazume nadležan je Sud BiH.

Kako dalje navode u ovom izvještaju za Ministarstvo zdravstva FBIH, transfer za nabavku vakcina protiv COVID-a 19 planiran je u iznosu od 12.000.000 KM.

redstva su preraspoređena Odlukom Vlade FBiH41 na Zavod za javno zdravstvo FBIH koji je zadužen za nabavku 500.000 doza vakcina. Vijeće ministara BiH i GAVI SAVEZ (neprofitna fondacija koja je registrovana u Ženevi (Švicarska) su 18. 9. 2020. godine potpisali Ugovor o preuzimanju obaveza (aranžman o obaveznoj kupovini) kojim je definisano da će učesnici u COVAX mehanizmu imati pristup vakcinama zbog mehanizma o avansnoj kupovini koji će GAVIzaključiti sa proizvođačima vakcina.

Potpisivanju ovog Ugovora prethodilo je zaključivanje Sporazuma o međusobnim pravima i obavezama u vezi nabavke vakcine putem Instrumenta za globalni pristup vakcini za sprečavanje COVID-a 19 (COVAX) kojisu 15. 9. 2020. godine potpisala entitetska ministarstva zdravstva, Odjel za zdravstvo Brčko distrikta BiH, kao i Ministarstvo civilnih poslova BiH koje je zaduženo za implementaciju. Sporazumom je predviđena nabavka potencijalne vakcine po cijeni od 10,55 USD za 20% populacije stanovništva ukupne vrijednosti od 12.997.600 USD, od čega Federacija BiH treba uplatiti 8.440.000 USD (800.000 doza za 400.000 stanovnika), Republika Srpska 4.220.000 USD (400.000 doza) i Brčko distrikt BiH 337.600 USD (32.000 doza).

Prema posljednjim zvaničnim podacima u posebnoj Informaciji koju je 24. 2. 2022. godine razmatrala i usvojila Vlada FBiH, za potrebe stanovništva Federaciji BiH je ukupno iz raznih izvora isporučeno 2.152.244 doza vakcina protiv COVID-a 19, od čega je kantonima distribuirano 1.800.728 KM doza. Od ovog broja utrošeno je 1.175.982 doza (551.093 osobe), dok je 624.746 doza neutrošeno (na zalihama). Konstatovani izvora prijema vakcina za potrebe stanovništva FBiH su: 1) COVAX mehanizam (218.510 doza); 2) Zavod za javno zdravstvo (Sinofarm 500.000 doza kupljene 2021. godine), 3) Projekat EU4Health (implementira Ministarstvo civilnih poslova BiH 97.110 doza) i 4) donacije (1.336.624 doze). (A. Dučić, Fokus)

Vapaj nepismenih protiv pismenih

KAD bi to imalo nekog smisla, kad bi moglo doprijeti do čitatelja, pa i onog koji se neće složiti, ali ni vrijeđati, nego polemizirati, onda bi tekst o jučerašnjem istupu sinjskog gradonačelnika Mira Bulja, koji je na sedmim Tripalovim danima napao organizatora, Centar “Miko Tripalo” zato što je dodijelio nagradu Borisu Dežuloviću, bio ispisan kao komentar o još jednoj hrvatskog tragikomediji zabune, jer ono što prosječni krkan – u daljnjem tekstu miro bulj – misli o Miki Tripalu ili misli da je Miko Tripalo bio, nema baš nikakve veze s Mikom Tripalom.

Stvarni Miko Tripalo, partizan, komunist, ljevičar, intelektualac, pa i jedan od najvažnijih ljudi Sorosevog Otvorenog društva u Hrvatskoj, nije imao baš nikakve veze s onim što miro bulj misli o Tripalu, čak i ono što miro bulj misli da Dežulović jest ima više veze s onim što je Tripalo zaista bio od onog što miro bulj misli da je Tripalo bio.

Kada bi bilo razloga, moglo bi se pisati i kako je Buljev krik protiv Dežulovića posljedica nesposobnosti sinjskog gradonačelnika da pročita i shvati ono o čemu govori i čega se užasava: “Neprihvatljivo mi je da se na ‘Tripalu’ danas dijele nagrade i da se inzistira na dijeljenju. Zar je moguće da se u Mikino ime dodijeli nagrada nekome tko je napisao Jebo vas Vukovar? To je sramotno, to je ponižavajuće za taj simbol hrvatski, temelj Hrvatske. Tamo su ginuli sinovi partizana i ustaša, tamo su ginuli i ljudi srpske nacionalnosti. To je za mene sramota, to je ljaga. Vukovar i svetinje da bilo tko spomene, ne ulazeći u novinarske slobode… Miko Tripalo bi se, uvaženi organizatori, stidio toga da je netko rekao ‘Jebo vas Vukovar’ i dobio nagradu u njegovo ime. Zbog toga i samo zbog toga ne želim sudjelovati u ovome”, galamio je Bulj, jer ili dalje od naslova Dežulovićeva teksta “Jebo vas Vukovar” nije uspio otići ili, ako je otišao, nije shvatio poantu.

Kada bi se imalo zašto i kome, moglo bi se pisati i o tome kako Bulj možda namjerno odbija razumjeti Dežulovićev tekst, jer bez Vukovara kao grada-utvare ili grada-spomen-groblja, grada bez života, a sa zastavama i bez stotina sličnih gradova i spomenika, Buljev politički angažman gubi smisao. Moglo bi se pritom podsjetiti i da je Bulj nekidan s lokalnim, sinjskim vođom branitelja Dražanom Pavlovićem supotpisao poziv na zajedničko gradsko i braniteljsko obilježavanje Dana državnosti u kojem se spominje lijepa nam Nezavisna Država Hrvatska pa bi se dalo upitati jesu li Bulj i Pavlović u protokolarnom aktu podvalili posvetu najmračnijem dijelu nacionalne povijesti te je li Buljeva galama zbog Dežulovića u stvari vrisak glasnika smrti protiv života.

Kad bi se nekome dalo, napisao bi cijeli satirični tekst o tome kako je prošle godine Bulj dotrčao na Festival bespravne gradnje na Vruji, nekad divnoj uvali koju je bespravnom gradnjom devastirao jedan pajdo Zorana Milanovića i tamo pokušavao biti koristan organizatorima. Među njima i Dežuloviću. Vrag zna bi li Bulj jučer bio onako ogorčen da je Dežulović lani imao više razumijevanja za njegov pokušaj da svoju nezgrapnu figuru ugura u borbu protiv bespravnog graditelja. (Vladimir Matijanić, Index)

Zemlja kojoj su nacionalisti iskopali grob

Dejan Jović, profesor na Fakultetu političkih nauka u Zagrebu, koji među desničarskim hrvatskim intelektualcima važi za “podnošljivog” Srbina, ima jednostavnu teoriju o ulozi Zapada u postkomunističkoj Bosni i Hercegovini. Jović, naime, smatra da je početkom devedesetih BiH bila neuspjeh Zapada, a da je u Daytonu završila kao uspjeh Zapada. Neodlučnost, pa i ravnodušnost Evrope podsticale su rat protiv naše zemlje, vođen i spolja i iznutra, sa posljedicama koje su svima poznate. I kad se svima činilo, veli Jović, da Bošnjaci, Srbi i Hrvati više nikada neće živjeti u zajedničkoj državi, američka diplomatija je u Daytonu uspjela ponovo sastaviti raskomadanu zemlju razorenog društva, uništene infrastrukture i nepostojećeg političkog sistema.

Vlast je ostala u rukama vladara rata i sukobljenih nacionalističkih stranaka, teritorijalne podjele izvršene brutalnim ratom protiv civila ovjerene su, kolektivna prava etničkih zajednica su toliko naglašena da su ugušila svaku individualnost i njena ljudska prava, ogroman novac iz međunarodnih donacija skršen je završivši u privatnim džepovima, povratak izbjeglica je opstruiran i svaka mjesna zajednica je počela da piše svoju istoriju. Umjesto slobode, demokratije i civilnog društva dobili smo carstvo korupcije, organizovanog kriminala i nasilja. Razvijeno, politički i civilizacijski osviješteno društvo ne postoji, jer je sve rađeno protiv njega.

I gdje smo danas, nakon što su prije više od 26 godina u Daytonu i Parizu ispijane čaše šampanjca u slavu Richarda Holbrookea i američke diplomatije, a valjda i u slavu mira u Bosni? Pa eto, u najtežoj smo krizi u kojoj smo ikada bili nakon tog istorijskog slavlja. Ovu zemlju vode ljudi opasnih namjera, a najgori i najopasniji među njima, Milorad Dodik, ide okolo i telali o njenoj smrti iako zna da još uvijek nije umrla i da se ne zna ka’ će. “Bosanskohercegovački nacionalisti rade na uništenju države, s izgledom na uspjeh. Kremlj ih podržava, Zapad im dopušta”, piše ovih dana Süddeutsche Zeitung i postavlja pitanje: “Što, zapravo, radi visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt?” (Gojko Berić, Oslobođenje)

About The Author