U Republici Srpskoj sve je spremno za još jednu kratkoročnu predizbornu pobjedu, koja će izazvati dugoročne posljedice po društvo
Jedna od vijesti koja je obilježila protekli period i izazvala mnogo pažnje kako medija, tako i javnosti u Republici Srpskoj jeste najavljeno uvođenje vjeronauke u srednje škole.
Uz to, pojavila se i još jedna vijest koja se tiče izmjena u školstvu, a koja je istog časa zaintrigirala medije. Radi se o novim udžbenicima istorije za osnovce i srednjoškolce u tom entitetu.
Obje ove najave su došle u predizbornom periodu i rezultat su dobro planirane kampanje vladajućih snaga u RS-u. Naime, iako analize za uvođenje vjeronauke u srednje škole u Republici Srpskoj još nisu završene, sve je spremno da se početkom nove školske godine krene s izučavanjem ovog predmeta.
Nikog mi ne pratimo i Crkva kao država
Prema saznanjima medija, spremni su nastavni plan i program, kao i udžbenik za prvi razred srednje škole. Nakon toga, mnogi portali su pokrenuli priču o štetnosti uvođenja ovog predmeta u srednje škole.
U želji da opravdaju odluku, pojedini političari, pa i sam ministar prosvjete i kulture Dane Malešević, kazali su za RTRS kako se na ovaj način samo prati školski sistem u Srbiji. Naravno, o tome nema ni govora, jer je u Srbiji pored vjeronauke djeci omogućeno da za izborni predmet odaberu građansko vaspitanje.
S druge strane, iz Ministarstva prosvjete i kulture su kasnije pojasnili da su oni ponudili još dva predmeta koja bi uz vjeronauku u škole ušli kao izborni, a to su etika i kultura i umjetnost, pa da učenici imaju veću mogućnost izbora, ali to Crkva, iako obrazovanje u Republici Srpskoj nije u nadležnosti vjerskih zajednica, nije prihvatila. Ipak, u dijelu javnosti se i pored jasnog stava da ne postoji zamjenski predmet za vjeronauku, uspjela stvoriti slika o nekakvom “praćenju” Srbije prilikom uvođenja vjeronauke.
A o čemu se ovdje zapravo radi? Odgovor je jasan, jer sve je urađeno samo iz jednog razloga, odnosno radi se o klasičnom predizbornom potezu i podilaženju Crkvi jer u Republici Srpskoj sveštenstvo donosi veliki broj glasova.
Takođe, ovdje se može postaviti i još jedno logično pitanje: ko u Republici Srpskoj donosi odluke? Da li je to Crkva ili “država”? Naravno, u RS-u sve odluke donosi Milorad Dodik, pa tako i ovu, ali zanimljivo je kako su se sve institucije ogradile od uskraćivanja prava djeci na izbor pri uvođenju vjeronauke. Jer, kao što smo vidjeli iz saopštenja Ministarstva prosvjete i kulture koje su prenijeli mediji, predmeti poput etike i kulture i umjetnosti navodno nisu odobreni od Srpske pravoslavne crkve.
Na ovaj način politički akteri u RS-u, a prevashodno Milorad Dodik i ministar prosvjete i kulture Dane Malešević, koji su već preuzeli zasluge za uvođenje vjeronauke u škole, a time i simpatije dijela biračkog tijela koje podržava ovu odluku, u isto vrijeme su uspjeli da skinu sa sebe breme neuvođenja zamjenskih predmeta. Taj problem su pripisali Crkvi i putem medija pokušali da stvore privid o sopstvenoj nemoći da omoguće izbor onima koji ne žele da uče vjeronauku, znajući da je takvih u RS-u veoma malo.
Istorija na naš način
Druga stvar koja se direktno tiče Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske, te obrazovanja u ovom entitetu jeste najava uvođenja novih udžbenika istorije za osnovce i srednjoškolce. Naime, od naredne školske godine u srednjim i osnovnim školama će se izučavati lekcije o nastanku Republike Srpske, odnosno ratu u BiH, ali i postdejtonskoj RS. Već od septembra u osnovne škole stiže novi udžbenik istorije za deveti, a od naredne školske godine i novi udžbenik za 3. i 4. razred gimnazije s lekcijama o Odbrambeno-otadžbinskom ratu, naveli su iz Ministarstva prosvjete.
“Mi želimo da svoju istinu ili naše viđenje proteklog rata prenesemo na učenike u Republici Srpskoj, jer u ovoj državi postoje minimalno četiri istine”, rekao je Dane Malešević, ministar prosvjete i kulture u Vladi RS.
Inače, predstavnici ministarstva, političari i saradnici u izradi novih udžbenika istorije, svoje poteze su pokušali opravdati pojašnjenjima da se u Federaciji BiH navodno satanizuju Srbi u knjigama istorije. Ovo bi prema njihovim riječima trebao da bude odgovor na udžbenike sa sadržajima o opsadi Sarajeva, genocidu u Srebrenici, agresiji na BiH…
Takođe, konstantnim opravdavanjem ovog poteza putem medija bliskih vlasti pokušalo se, i to igrajući na patriotizam, pokazati koliko je važno da djeca u RS-u uče o svojoj bliskoj prošlosti, a posebno o onoj iz svog zavičaja. Ipak, posrijedi je nešto sasvim drugo, odnosno namjera da se, kao što se to omaklo ministru Maleševiću, donese neka nova istorija i na taj način indoktrinišu mladi umovi u RS-u.
Pored toga, očigledan spin svojim izvještavanjem o ovom slučaju i posvećivanjem pažnje u predstavljanju i potrebi uvođenja novih lekcija radi Radio Televizija Republike Srpske. Tako je na ovoj televiziji u nekoliko emisija govoreno o potrebi da se pokaže druga istina, da se napokon i Republika Srpska okrene svojim interesima, da se govori o opsadi Sarajeva, ali ne onoj pravoj, već opsadi Istočnog Sarajeva, da se govori o protjerivanju Srba iz Hrvatske, bombardovanju Srbije i Crne Gore, akcijama Vojske RS, zločinima nad Srbima… Ali i u isto vrijeme da se opravdaju postupci srpskog ratnog rukovodstva potpunim brisanjem iz istorije Republike Srpske svega onog što se dešavalo nesrpskom stanovništvu.
Ovim potezima, institucije i političari uspjeli su pokazati da je i školstvo u Republici Srpskoj došlo na red da se pretvori u predmet za potkusurivanje i sredstvo za političke igre.