Kada je Ljubov Sitak izašla na scenu u Briselu, oči su joj zasuzile dok je govorila o svom poslu ratne reporterke u sjeveroistočnoj Ukrajini.
– Kod kuće nikada ne plačem. Tek ovdje, daleko od doma, shvatim pod kolikim sam pritiskom i kako moja svakodnevica nije normalna nigdje drugdje u Evropi – rekla je za DW u ekskluzivnom intervjuu nakon medijskog događaja DW Akademija.
Sa samo 20 godina, Ljubov Sitak vidjela je više nego što će većina novinara ikada doživjeti. Iz pogranične oblasti Sumi izvještava za Kordon.Media što na ukrajinskom znači granica. To je mali nezavisni medij kojem se pridružila prije dvije godine.
Njen posao vodi je u razrušena sela i zone evakuacije, gdje dokumentira razaranja, razgovara sa preživjelima i potvrđuje broj žrtava ruskih napada.
Mlada novinarka bila je među deset Ukrajinaca koji su predstavili svoj rad na događaju „Ukrajinski medijski razgovori Priče s prve linije“. DW Akademie je okupio evropske donosioce odluka, medijske stručnjake i partnere kako bi razgovarali o tome kako održati ukrajinske nezavisne medije u životu dok ruska dezinformacija buja, a finansijska sredstva postaju sve više ograničena.
Više puta, Sitak je pomislila da bi neki zadatak mogao biti njen posljednji. Ovog proljeća, za dlaku je izbjegla smrt kada su dvije ruske rakete pale manje od 200 metara od mjesta gdje je snimala volontere Crvenog križa koji su pomagali civilima da pobjegnu.
– Pomislila sam da je kraj, ali sam nastavila snimati. Moj instinkt da izvještavam bio je jači od instinkta da preživim – prisjeća se.
Od početka ruske invazije na Ukrajinu, ubijeno je 116 novinara od kojih 18 tokom izvještavanja.
– Sa svakim ubijenim novinarom, gubimo jedan glas i dio naše demokratije i slobode – izjavila je Barbara Massing, generalna direktorica Deutsche Wellea.
Tokom svog govora, Massing je naglasila da je u ratnim vremenima slobodan protok informacija rijedak, a mogućnost ljudi da samostalno donose odluke ugrožena. Zato DW, kao njemački međunarodni emiter, podržava ukrajinske medije da se njihov glas čuje.
Saradnja sa ukrajinskim medijima traje još od 1990-ih. Jedan od ključnih projekata bio je razvoj javnog servisa „Suspilne“ 2014. godine. U periodu od 2024. do 2026. godine, Evropska unija izdvaja 3,7 miliona eura za projekte razvoja medija DW Akademie u Ukrajini.
Za Sitak, ta podrška nije apstraktna. Bez tih grantova, njen rad bi jedva bio moguć. Nakon što je USAID smanjio pomoć, partnerstva s DW-om i EU-finansiranim programima postala su presudna, omogućavajući njenoj redakciji da isplaćuje plate i ostane aktivna.
– Svakog mjeseca ruski dronovi dolaze sve bliže. Treba nam oklopno vozilo da bismo se mogli kretati uz liniju fronta. Oznaka ‘press’ ne znači ništa, Rusi će vas bombardovati bez obzira – kazala je.
Diskusija održana u predstavništvu Sjeverne Rajne-Vestfalije jasno je pokazala da ljudi poput Ljubov Sitak ne rade samo da bi informirali javnost – oni brane opstanak slobodnog novinarstva.
– Podrška ukrajinskim nezavisnim medijima znači borbu protiv dezinformacija i očuvanje demokratije u Ukrajini i širom Evrope. Ti mediji djeluju tamo gdje rat bukti i na internetu i ispred njihovih vrata. Bez evropske podrške, oni ne mogu nastaviti svoj ključni posao – rekla je Massing, naglašavajući da je u toku informacijski rat.
Na pitanje šta bi poručila međunarodnoj publici, Sitak bez oklijevanja kaže: „Ljudi u inostranstvu moraju znati da se u Sumiju vodi rat. Vrlo malo stranih novinara dolazi ovdje. Ako mi prestanemo izvještavati, ili svijet prestane gledati, Sumi će jednostavno nestati“.
Njena odlučnost odražava duh nove generacije ukrajinskih novinara – mladih, hrabrih i predanih pričanju priče o svojoj zemlji, čak i kad svjetska pažnja izblijedi.
Poput mnogih svojih kolega, Sitak sanja o danu kada će izvještavati o miru umjesto o ratu. To bi možda značilo kraj njenog posla ratne reporterke, ali ne i kraj njenog novinarstva.
– Želim nastaviti svoj posao, izvještavati o Ukrajini. Ali želim da ljudi u Evropi upoznaju moj dom i mimo rata kao zemlju punu života, kreativnosti i nade – zaključila je.
Izvor: DW
