Banjalučka televizija posvetila je gotovo trećinu vijesti incidentu na beogradskoj utakmici, dajući mu dodatnu tenziju. Ispravnijom se čini odluka Hayatovog uredništva da izmjesti ovu vijest na kraj, ne dopuštajući si podlijeganje najnižim strastima
ATV 15. oktobar 2014.
Urednica: Milijana Kos
(O)dron u vijestima
Incident koji se dogodio na fudbalskoj utakmici Srbija-Albanija u vidu lebdećeg drona jeste neobičan i u doba sveopšteg senzacionalizma mogli smo očekivati njegovu medijsku eksploataciju, ali posvetiti ovoj bizarnosti više od deset minuta previše je čak i za banjalučku ATV. Vijest je pretvorena u svojevrsni omaž podizanju regionalnih tenzija. Jezik je sveden na frazeološke tvrdnje poput “svi se slažu da se dogodilo mnogo više od sporta”, “događaj je izazvao pometnju u ionako krhkim odnosima Srbije i Albanije”. Posebno je otrovna izabrana metodologija u stvaranju postfestum tenzija. S terena nam se direktno javlja reporterka Đurđijana Vujović s namjerom da se održi dramatičnost, ali je njena interpretacija nemušta, i kako je bez valjane intonacije izdeklamovala trenutno stanje u Beogradu, gledalac je sigurno izgubio interesovanje. Sve vrijeme dok saznajemo o ovoj vijesti, ponavljaju se snimci incidenta, navijačke, tačnije huliganske izjave se citiraju, prikazuju se ostrašćeni albanski navijači… Ukratko, vizuelnim efektima svesrdno se kreira propagandna slika dva nepomirljiva neprijatelja i utisak je da je ideološka pobuda ovjeravanja nacionalizama nadvladala i senzacionalistički poriv uredničke politike.
Ostatak vijesti protiče u najnovijem saopštavanju CIK-ovih rezultata, čemu se ne pridaje dovoljan značaj, iako je javnost danima žudjela za tačnim rezultatima, a prije toga smo čak iscrpno obaviješteni o Putinovoj posjeti Beogradu, posebice o gastronomskoj ponudi i bezbjednosnim detaljima. Opet u nerazgovijetnom izvješću Đurđijane Vujović koja je tako susjedskim bizarnostima ispunila jednu trećinu vijesti.
Kako smo u postizbornim danima sumiranja rezultata, prilog Rade Kokošar kojim se pokušava istražiti stanje u redovima najjače opozicione stranke pohvalno je prepoznavanje političke teme od javnog interesa. Postavljeno je poželjno pitanje odgovornosti stranačkih funkcionera u izbornom porazu. Prilogu nedostaje hrabrost izdašnijeg kritičkog osvrta.
Naziru se kriterijumi u rangiranju priloga prema važnosti u ATV vijestima. Regionalne, svjetske i popularne vijesti imaju prednost nad vijestima od javnog političkog značaja, te je tako moguće da o odluci Apelacionog vijeća Suda BiH, koji je Slavku Vučureviću vratio mandat u Narodnoj Skupštini (što je danima bila top tema), saznajemo prije sportskog pregleda. Ovo je ujedno i primjer nekvalitetne obrade vijesti jer nismo obaviješteni čime se vodio sud odlučujući po žalbi novog poslanika.
PLUS DANA:
Prilog posvećen Međunarodnom danu bijelog štapa i o poteškoćama sa kojima se susreću slijepe i slabovide osobe. Široj javnosti predočene su najveće poteškoće skupine koja zaslužuje veću pažnju, tematske emisije, kao i duže i sadržajnije priloge u vijestima.
MINUS DANA:
Gostovanje vlastitog novinara Marina Marinkovića i njegova reklamna najava dokumentarca Vojvoda od Haga o navodnoj haškoj nepravdi prema Vojislavu Šešelju. Odvajanjem sredstava za dokumentarce što doprinose teorijama zavjere, informativna politika ATV-a više liči na programske ciljeve ekstremističkih organizacija, a ekskluzivitet sa kojim je gost počašćen pojavljivanjem u centralnim vijestima potvrđuje reakcionarni ideološki sunovrat banjalučke televizije.
Hayat 15. oktobar 2014.
Urednica: Lejla Skenderagić
Pravo na (za)rad(u), kako to tužno zvuči!
Vijesti u 7 Hayat televizije karakteriše upadljivo odsustvo informacija o tekućim političkim događajima. Tako je uredništvo popriličnu pažnju poklonilo opasnosti od virusa ebole u našoj zemlji, provjeravajući aktivnosti nadležnih organa u pogledu prevencije, ali prilog je nedovoljno informativan. Zaključak da se na prevenciji malo uradilo nije propraćen istraživačkim potkrepljenjem.
Prostor u vijestima ustupljen je i radnicima tuzlanske Dite koji su blokirali ulice, što je sada već redovno stanje u ovom gradu. Sindikalni predstavnici dobili su priliku očitovanja koristeći je uglavnom da istaknu svoje zahtjeve/potraživanja, kako ih mediji isključivo definišu, iako se ne radi o zahtjevima, već o najosnovnijem socijalnom pravu – pravu na zaradu po obavljenom radu. Na ovom mjestu uputno je osvrnuti se na medijski jezik i njegovu očiglednu ideološku srž, jer spomenuto socijalno pravo, definisano Ustavom i najvažnijim međunarodnim aktima, nikada se ne stilizuje izuzetnošću, niti se ističe da je to ustavna kategorija kao u slučaju drugih kršenja osnovnih ljudskih prava. Kao i u Hayatovom prilogu, najgrublje kršenje radničkih i ljudskih prava imenuje se “potraživanjima radnika”, a mogući krivci su zagubljeni u novinarkinom tumačenju “krivi su im svi”, čime se jedan akutni problem rasplinjava u dosadnu radničku baladu. Socijalni problemi uporno se svode na prikaz umornih tijela ili rezignirano mrmljanje lične muke čime im se oduzima dramatičnost i potencijalna opasnost, kao, naprimjer, u prilogu o defektologinji koja štrajkuje glađu zbog nepravilnosti na konkursu. Fokus je stavljen na bezizlaznost prosvjednika, a ne na ozbiljnost nepravilnosti na koje se upozorava.
Vijesti su ispunjene nizom afirmativnih priloga o aktivnostima civilnog sektora i građanskih inicijativa širom zemlje. Jedina primjedba se odnosi na to da bi ove vijesti trebalo problematizirati i staviti u širi kontekst, a ne svesti ih na kratka saopštenja organizacija. Izdvaja se prilog o zadrugama žena koje se bave poljoprivrednom proizvodnjom, ali opet nedostaje sveobuhvatniji zahvat u pogledu pruženih informacija. Ko im pruža podršku? Kako je proizvodnja pokrenuta? Kakvi su dosadašnji rezultati?
PLUS DANA:
Izvještavanje o Međunarodnom danu bijelog štapa i pažnja koja je pružena problemima slijepih i slabovidih osoba upoznavanjem sa kulturnim djelatnostima i naporima ove grupe u našoj zemlji. Vidljivost ove grupe ljudi i njihovih problema ne bi se smjela svesti na jedan dan u godini.
MINUS DANA:
Rječnik i intonacija upotrijebljena u prelazu sa jedne vijesti na drugu kada je voditelj iznio konstataciju da predizborna kampanja nije prošla u Republici Srpskoj jer je podignut nekakav krst na privatnom zemljištu u blizini Memorijalnog centra Potočari. U nastavku ništa ne saznajemo o ovoj vijesti, te je ona ubačena samo kao izolovano vezivno tkivo prema jedinoj čisto političkoj vijesti, sa isključivo stigmatizirajućim učinikom po jedan dio Bosne i Hercegovine. Ovakvi medijski pasaži služe stereotipizaciji, tj. njima se ponavlja naučeno gradivo o uvriježenim negativnim slikama, čak i kada ne postoje povod ili volja da se on obradi.
KOMPARATIVNA ANALIZA:
ATV i Hayat televizija pridaju potpuno različit značaj vijestima iz regiona, pa je tako banjalučka televizija posvetila gotovo trećinu vijesti incidentu na beogradskoj utakmici dajući mu dodatnu tenziju. Mnogo je ispravnija odluka Hayatovog uredništva da izmjesti ovu vijest na sam kraj, ne dopuštajući si podlijeganje najnižim strastima. Prizemna spektakularnost ove vijesti ostala bi u unutarnavijačkim i, još više, unutarhuliganskim krugovima da joj mediji olako ne ustupaju prostor. Obje televizije su odlučile prikazati snimak tučnjave igrača i u tom smislu bi trebalo razmisliti šta se postiže bjesomučno ponovljenim prikazima nasilja osim glorifikacije. Odluka Hayatovog uredništva da zanemari dnevne političke aktuelnosti čini se kao propust jer javnost BiH ima pojačani interes za političke vijesti u poslijeizbornim danima. U tom pogledu, prilog ATV-a o stanju u najvećoj opozicionoj stranci Republike Srpske i njenom izbornom porazu poželjan je pristup.
Tuzlanski socijalni protesti ne postoje za Republiku Srpsku, pa tako i za ATV, dok su u pristupu televizije Hayat svakidašnja jadikovka kojoj je svaki smisao oduzet upornom eksploatacijom ličnih muka.
(U ponedjeljak, 20. oktobra, čitajte analizu Dragana Markovine: FTV i RTRS)