Imam nekog dragog prijatelja u Beogradu, pa me sa porodicom stavio na spisak za vakcinaciju tamo kod njih, a nakon što je Srbija vakcinisala desetke hiljada naših ljudi za jedan vikend. Srbija se potrudila nabaviti vakcine na vrijeme za svoje građane, pa eto usput i za nas koji smo građani trećeg reda u sopstvenoj zemlji i čekamo nekakvog Godoa da nam ih donese.

Stigavši tamo, nismo bili vješti za snaći se u beogradaskim ulicama i tablama sa znakovima, ali uz nevjerovatno strpljiva i ljubazna objašnjavanja Beograđana koje smo pitali, stigosmo na zakazano mjesto, odnosno tamo gdje su naša imena bila stavljena za vakcinaciju za taj dan.

A tamo šok i nevjerica kad smo vidjeli koliko su ljudi organizovani. Pet pultova, pet velikih kontejnera i gomila ljubaznog osoblja.

1. Zaustave te na info pultu i potraže tvoje ime na spisku, registruju da si došao i proslijede te na drugi.
2. Tamo dobiješ sve potrebne formulare o ličnim podacima i podacima o vakcini koje popuniš pa ideš na treći
3. Ljekarski pregled i razgovor
4. Vakcinacija
5. Soba za čekanje gdje pacjent provede petnaestak minuta čekajući da bude siguran da neće biti neželjenih nuss pojava

Na sve to, ljekari i sestre još i izađu malo vani sa pacijentom da „proćaskaju“ o vremenu, o Sarajevu, o Beogradu, o ljudima, pandemiji, želji i htjenju da pomognu.

Upozorenje ljekara

U ovom procesu moj suprug je vakcinisan ali ja ne. Jer u mojoj zemlji, tamo gdje sam ja građanin trećeg reda niko ne govori o bitnom i krucijalno važnom. Niko nas ne informiše o procesu i kako što bezbrižnije proći kroz njega. Naime, kao dijete sam preživjela anafilktički šok,  zbog pencilina. No bigg deal, rekli bi, ali pri razgovoru sa ljekarom u Beogradu sam upozorena da moram reći ako imam neke alergije i reakcije i da je to jako bitno. Rekoh ljekaru kako je to bilo, a on stručno, ljubazno i nadasve smireno mi kaže „pa nije problem, samo znate onda ima priprema da se rizik svede na minimum“, a to je neka terapija koju mi je i službeno zapisao na nalazu sa kojim se trebam javiti kod svog ljekara prije vakcinacije Pfizerovom vakcinom, jer eto baš ona od svih, može izazvati anafilaktički kao nuss pojavu. Vrlo rijetko, ali može se desiti. A i ako se desi, oni su apsolutno opremljeni i temeljno obučeni da provedu pravovremenu i efikasnu inttervenciju. Ipak, postoji i prevencija koja je uvijek lakši i efikasniji put za pacijenta.

Nakon svega, zahvalimo se divnim ljudima i krećemo nazad.

Samo da se zna istinski je horror ići iz Sarajeva za Beograd, pa ponovno u Sarajevo, a za jedan dan po cestama koje mi imamo. Tugo naša akcizerska, gdje su pare?!? Rupa na rupu, neosvjetljene ceste, potpuni mrak po kanjonima, kamenje i drveće zbog nevremena, sav jad i bijeda nas trećerazrednih i opljačkanih građana. „Glava u torbi“ – doslovno. Nabrajam sebi u glavi načelnike i gradonačelnike Tuzle, Živinica, Olova, petog i desetog grada i gradića koji sjede u svojim foteljama već desetke godina i mislim kako zaista nismo normalan narod jer eto ovi pobrojani su nam „uspjeh“. Mogu samo konstatovati da ni predgrađe Mumbaija ne izgleda tako jadno i zapušteno, te se samo još jednom s grčem u stomaku samoupitati kad smo pustili da nam je sve ovo normalno.

Ponovo u Sarajevu

Nakon nekih 15tak sati mrtvi iscrpljeni stižemo do Sarajeva, ali već kasnimo jer je policijski krenuo pa se još brinemo hoće li nas policija zaustaviti i napisati nam kaznu. Po glavi motam scenarije, bojeći se sopstvene reakcije jer sam već na rubu „normalnog“, iscrpljena i ojađena da moram sve ovo podnositi s porodicom da bismo došli do vakcine i zamišljam se kako sam već u pritvoru zbog incidenta kojeg bih napravila da me iko samo i pogleda, a posebno moje najmilije.

Taman kad smo stigli kući i samo odgovorili na par poruka najbližih, porodice i prijatelja, da smo zdravo i da je sve u redu, čim pokušaš vidjeti neku vijest kod nas „ispada“ opet neka užasna afera od koje ti se razum naprosto zaledi.

Neki ljekari su navodno pisali pismo nekome kako nam umiru sugrađani jer „malina“ respiratori ne rade kako treba i ne valja kisik… Ako su ga napisali, nisu se potpisali. Kakav si ljekar ako je to istina a ti ne smiješ staviti svoj potpis na pismo? Kako onda staviš potpis na smrtni list? Kako obavijestite rodbinu? Kako onda možete?

Ako ovo nije istina i ako je neko izmislio sve zajedno, a da bi opet sluđivali ljude koji i dalje NEMAJU VAKCINU i elementarne informacije o vakcinaciji, da bi OPET skretali pažnju javnosti sa BITNOG i životno važnog, jedino što mi pada na pamet je jedna rečenica jedne žene koju sam jako voljela: „DaBogda obješeni lajali“ – i to svi zajedno u paketu.

Ljudi, ako svi zajedno ne podignemo glas da se vrisak čuje do neba, ako svi ne ustanemo protiv ove nepravde, jada i bijede koji nas okružuje, mi smo mrtav narod, a u tom slučaju nismo bolje ni zaslužili. U međuvremenu, najpatriotskiji čin koji nam ostaje je snađi se kako znaš i umiješ za vakcinu, idi gdje god možeš i spašavaj se. Ovim „opozicionarima“ jedino mogu reći da se ne prave naivni i samo po Fejsbuku pišu ko se gdje uhljebio ili se (ne)treba uhljebiti, nego vadite NAŠE pare, makar ljudima refundirajte novac za put. Da se razumijemo mnogo nas građana ni to ne može sebi priuštiti. Dok isplaćamo vaše plate, naknade, uhljebljenja, akcize, namete, fiskalne, parafiskalne, kakve god, nama ne ostane ni to.

Makar prepišite sve ovo od onih koji znaju kako se organizovati, ako ništa drugo. Ne izmišljajte nam toplu vodu, ne treba nam to. Nama treba život, pravo na zdravlje, pravo na medicinsku skrb.

Dragi Beograđani, hvala vam, istinski i od srca od ove Sarajke, znam da ni vama nije lako, znam da vam sto budala visi na vratu kao i kod nas, ipak, ljudski pomoći je najviše što se može i najveći je iskorak u ovom vremenu.