Još jedni izbori u Bosni i Hercegovini prošli su u znaku Milorada Dodika. Nekada je pobjeđivao glatko, brzo i bezbolno; ovaj put sve je drukčije. Optužbe opozicije za krađu glasova imale su jake temelje, stotine je dokaza koji ukazuju da pobjeda nije ni čista ni legalna.

Također je jasno da je kompletan aparat takozvanih javnih službi u jednoj krajnje nepoštenoj utakmici radio za njega. Od opozicionih žalbi teško da može nešto biti, a preventivna proslava pobjede Jelene Trivić samo govori koliko su tanjušni i nemoćni njegovi politički protivnici.

Kako god da bilo, Dodik je nastavio po svom: prva mjera koju je donio, tačnije – koju su donijeli u njegovo ime, odnosi se na povećanje predsjedničkog budžeta s 11 na skoro 60 miliona maraka. To je slučaj sa svim dugovječnim političarima: Vladimir Putin, Aleksandar Vučić, Dodik – uvijek je isti model posrijedi. Dok su predsjednici, moć je u predsjedničkoj palači, kad zbog ustavnih ograničenja malo prekinu kontinuitet pa presele u neku od vlada, zajedno s njima seli se i kompletna politička moć, a kada se vrate tamo gdje su bili, i sve ostale poluge vladanja vraćaju se na početne pozicije. A iza moći uvijek kaska njena najvjernija pratilja, financijska potpora. E, to je bio slučaj i s ovim povećanjem budžeta.

Dva jarana, malo jača

Na internacionalnom planu, Dodik je odavno prepoznat kao neuračunjiva politička jedinka i ozbiljna regionalna prijetnja. Jedna uzgredna tvrdnja, napisana u formi apozicije u Jutarnjem listu, da je drug Milorad neko kome se ne može vjerovati, više od svega drugog govori koliko mu je nizak međunarodni kredibilitet. Izuzimajući izvjesne krugove u Rusiji, Srbiji i Mađarskoj, gotovo da i ne postoji. Nedavno smo na ovom mjestu napisali da je Dodik u neuporedivo boljim odnosima sa Zoranom  Milanovićem nego s Aleksandrom Vučićem. (Isto bi se moglo reći i za samog predsjednika Hrvatske: bliži mu je predsjednik Republike Srpske od Andreja Plenkovića, što ionako složene hrvatsko-srpske odnose svodi na tragikomičnu dimenziju.) Skorašnji post sarajevskog novinara Bore Kontića to objašnjava na slikovit način: „Zalud Dodikova snishodljivost spram ‘prijestonice svih Srba’. Naslov na portalu Politika poentira: ‘Na mitingu u Banjaluci pred 30.000 ljudi govorio Kusturica’. Tek na kraju teksta skoro pa uzgred: ‘prisustvovao Dodik’“.

Glavno oružje novog entitetskog predsjednika sadržano je u primitivnoj sklonosti da kompleksne političke pojave reducira na najprostije obrasce, obogaćene ličnim interesom, i eto formule koja omogućava višedecenijsku vladavinu. Istina je da njegova metoda neće nahraniti 900 hiljada ili manje ljudi, koliko danas živi u RS-u, ali koga briga. Bitna je efikasnost: pronađi arhineprijatelja, u ovom slučaju to su „muslimani“ i „političko Sarajevo“, i onda po njima opleti na sav glas. Ako i ne zna da nahrani ni svoj ni obližnje narode, Milorad umije nešto drugo, neuporedivo bitnije za opstanak i dugogodišnji prosperitet: on savršeno vlada mehanizmom vladanja, a  to je ovdašnjoj političkoj postavi važnije od umijeća politike.

Vječni i opasni

Kao najbolji od svih raspoloživih političkih okvira, demokratija je uspostavila sistem rotacije i izbora kako moć ne bi dugo bila koncentrirana kod jedne osobe. Oteti se tom pametno smišljenom mehanizmu mogu samo likovi koji koketiraju s diktaturom kao formom vladanja. Biti više decenija na vlasti, u svakoj je pristojnoj zemlji predmet sprdačine, tukne na jednopartijske manire i samo se antipolitičke pojave hvale sopstvenom dugovječnošću. Pošto je Bosna i Hercegovina sve samo ne pristojna zemlja, Dodik kao vječnik uopće nije usamljen, nego se iza njega vuče respektabilna svita karijerista u sva tri korpusa. I svi oni misle da su nezamjenjivi, a sudbina tek ponekom, kao Bakiru Izetbegoviću ili Mirku Šaroviću, dodijeli čak ne ni crveni, nego tek žuti karton. Smjena generacija ovdje ide tako sporo i uz takve otpore da i oni što dolaze, kad jednom dođu, već su dobro zašli u godine i vrijeme im je za odlazak.
Milorad Dodik sve ovo predobro razumije, pa nakon izbora koji su bili ogledni primjer neregularnosti i evidentne krađe na svakom koraku, hladno izjavi: „Pokazali smo da je Republika Srpska demokratsko društvo s visokim standardima“.

Aferim i sretne ti nove četiri godine, junače.