TV1 i FACE TV ponašaju se kao da nema stvarnosti izvan političkog života. Tako su kultura, znanost i umjetnost potpuno potisnuti iz njihovih dnevnika, što je u konačnici dovelo do gubitka edukativne uloge medija
TV1: Ako je hronika, ne mora biti crna
17. – 21. novembar 2014.
ADIO POPULIZMU: Dnevnici TV1 konačno su napravili važan sadržajni iskorak na način da su se riješili vijesti iz crne kronike i značajno smanjili količinu populizma, koji ipak još uvijek nije potpuno nestao iz ove informativne emisije. Profesionalna razina priloga je na taj način dodatno naglašena, čime kao gledatelji postajemo sve sigurniji u objektivno medijsko informiranje ove kuće, koja barem za sada ne daje naznake da bi mogla napustiti profesionalne standarde.
IDENTIČNA ŠPRANCA: No, pravi problem s kojim se dnevnik TV1 sada suočava ne leži u onome čega u dnevniku ima, nego u onome čega u njemu nema. Naime, nakon gledanja svih pet dnevnika, emitiranih od ponedjeljka do petka, možemo jasno uočiti identičnu šprancu po kojoj su ovi dnevnici rađeni. Prva polovica emisije posvećena je unutrašnjim političkim temama, u prvom redu vezanim uz pitanje formiranja vlasti, potom je tu blok vanjskopolitičkih vijesti, koje možemo imenovati zajedničkim nazivnikom “odnosi BiH i međunarodne zajednice”, da bi se na kraju našlo mjesta i za poneku temu iz gospodarstva, bilo da je riječ o problemima marginaliziranih radnika, ili pak o poslovnim rezultatima velikih poduzeća.
ŽIVJETI IZVAN PREGOVORA: Kao što je već rečeno, nema nikakve dvojbe da je većina tih priloga korektno urađena, ali to ne može promijeniti dojam da bi gledatelj koji gleda isključivo dnevnike TV1 imao gotovo nikakav uvid u stvarni život zemlje ili društvena kretanja. Ovo navodim iz prostog razloga što bi zadatak medija, posebno informativnih, trebao biti u tome da, pored informiranja, ujedno i obrazuje publiku. Konkretno govoreći, pravo pitanje za urednike dnevnika bilo bi: Postoji li išta u ovoj zemlji osim političkih pregovora i nešto malo ekonomskih aktivnosti? U dnevnicima TV1 kultura se uopće ne spominje. Događa li se išta na književnoj ili kazališnoj sceni, mi kao gledatelji ne znamo. Nitko da postavi pitanje što će novoformirane vlade donijeti zatvorenim kulturnim institucijama u Sarajevu. Mi kao gledatelji također ne znamo koji su problemi bosanskohercegovačkih sveučilišta te razvijaju li se oni u smjeru modernih istraživanja i načina mišljenja ili ne. U kakvom su međuodnosu sveučilišta i vladajuće partije? Umjesto tih pitanja, dnevnik TV1 dva dana zaredom u glavnoj temi dana ugošćuje neke od vodećih političara iz RS-a, s temom formiranja vlasti u tom entitetu. Tako je 18. studenog gost Ognjena Blagojevića bio Mirko Šarović, dok je 19. studenog gost Nikoline Veljović bio Adam Šukalo.
KAKO GOVORITI O BITNOM: Pored navedenog, novinari TV1, čak i kada im se nudi ozbiljna tema koju bi mogli problematizirati, jednostavno ne uočavaju tu mogućnost. Za ilustraciju ove tvrdnje poslužit ćemo se s dva primjera iz proteklog tjedna. U ponedjeljak, 17. studenog, pri kraju dnevnika kojeg je uređivala Nikolina Veljović, pojavio se korektan, no nepotpisan prilog s konferencije za štampu Konfederacije sindikata BiH, na kojoj su vodeći ljudi Konfederacije izrazili oštro protivljenje najavljenim izmjenama Zakona o radu, koji će, po njihovim riječima dodatno smanjiti pravnu sigurnost radnika i stvoriti preduvjete da sve veći broj ljudi radi na nesigurnim poslovima na određeno vrijeme. Umjesto da ovu, po život zemlje bitnu vijest, uzmu kao glavnu temu dnevnika, provedu novinarsko istraživanje i donesu razgovore s ključnim akterima koji se ovim pitanjem bave, urednici TV1 su je prikazali kao jednu usputnu informaciju pri kraju dnevnika.
GORNJU TUZLU OPASALI BOŠNJACI: Drugi takav slučaj vezan je uz konstituirajuću sjednicu skupštine Tuzlanskog kantona, kada je u dnevniku kojeg je 20. studenog uređivao Ognjen Blagojević emitiran prilog novinara Vahidina Mujagića o činjenici da od svih vijećnika skupštine samo jedan nije bošnjačke nacionalnosti. Umjesto da taj podatak novinaru posluži kao uvod u obradu teme kako je takvo što moguće i što je do toga dovelo, on se u razgovoru sa Enesom Osmančevićem (sa Filozofskog fakulteta u Tuzli) bavio političkim odnosima u skupštini.
KVALITATIVNI NAPREDAK: Ono što, pak, s druge strane treba priznati jeste činjenica da su se dnevnici od četvrtka, 20. studenog, i petka, 21. studenog, koje je uređivao Ognjen Blagojević, kvalitativno podignuli u odnosu na one s početka sedmice. To se prije svega odnosi na glavne teme tih dvaju dnevnika, one vezane uz pitanje javnih nabava i djelovanje Antikorupcione mreže, što je kroz odličan prilog Ajle Obradović te kroz razgovor s Eldinom Karićem prikazano u četvrtak, te na obradu godišnjice Dejtonskog sporazuma kroz dobar prilog Adema Mecavice i poticajan Blagojevićev intervju sa Zarijom Seizovićem, koji je iznio vlastito viđenje prednosti i mana tog sporazuma.
PLUS SEDMICE:
Ovdje svakako možemo izdvojiti problematizaciju javnih nabava i koruptivnog djelovanja raznih dužnosnika. Posvećivanjem dobrog dijela dnevnika od 21. studenog ovoj temi, TV1 je otvorila prostor civilnom sektoru kao korektivnom faktoru vladajućih struktura.
MINUS SEDMICE:
Pored navedene nedostatne problematizacije dvaju važnih tema, na ovom mjestu treba ukazati i na primjerenost rječnika urednika Ognjena Blagojevića. On je, naime, u uvodu dnevnika od 18. studenog, iskazujući opravdano nezadovoljstvo činjenicom da platforma BosnaTV.net neovlašteno emitira signal TV1 u inozemstvu, istaknuo kako se vlasnik te platforme, “izvjesni Albanac Hoti”, oglušio na sve pozive i zanemario plaćanja. Kad već nije želio ili mu naprosto nije bilo bitno navesti puno ime i prezime čovjeka koji je vlasnik te platforme, Blagojević je barem mogao reći kako je riječ o državljaninu Albanije. Iako i dalje ostaje nejasno zašto su njegova nacionalnost ili državljanstvo bitni kad je riječ o neovlaštenom emitiranju.
Ocjena: 6
FACE TV: Bolji od svih ostalih
17. – 21. novembar 2014.
DVA U JEDAN, PREDSJEDNIK I DRŽAVNIK: Ključna prednost dnevnika Face TV-a u odnosu na ostale informativne televizijske emisije u zemlji krije se u studioznoj obradi tema, koje su u pravilu praćene izborom zanimljivih sugovornika. Takav pristup, s jedne strane, gledateljima omogućava dubinski uvid u promatranu temu, dok ih, s druge strane, kroz dinamične razgovore drži prikovanima uz ovaj dnevnik. Za potvrdu ove tvrdnje nalazimo čitav niz primjera iz proteklog tjedna. Tako smo već u prvom velikom intervjuu sedmice, od 17. studenog, kojeg je Erna Saljević vodila sa Adisom Arapovićem, suočeni s logičnim pitanjem: Zbog čega članovi Predsjedništva ne slijede uobičajene demokratske uzuse ponašanja i ne zamrznu članstva u vlastitim partijama dok obnašaju dužnost? Tim prije što je sada riječ o predsjednicima vlastitih stranaka.
SINDIKATI PROTIV EK: U istom dnevniku emitiran je i kvalitetan te ozbiljno prezentiran prilog o zahtjevima Europske komisije da se izmijeni Zakon o radu, i to na način da se ukine rad na neodređeno vrijeme, što je jasno dovelo do pobune sindikata, na razini države. Ovu važnu temu su do najsitnijih detalja, poput onoga da je taj prijedlog uvršten u programe vodećih partija, odlično prezentirali novinari Srđan Kureljušić i Damir Dikić. Jednako kvalitetan prilog o dokumentarnom filmu Logori smrti, redatelja Avde Huseinovića, u dnevniku Naide Pekmezović od 18. studenog, napravili su Jasmina Bojičić i Elmir Mulić, da bi u istom dnevniku bio emitiran najiscrpniji te najkvalitetniji prilog sedmice – o situaciji u Nogometnom savezu. Dubinski ulazeći u temu, uz kontaktiranje suvislog sugovornika, poput Blaža Sliškovića, novinar Vedad Šurković je na precizno ciničan način zaključio prilog, rekavši da o novom selektoru odlučuju ljudi koji nikad nisu šutnuli loptu, niti imaju ikakvog trenerskog znanja.
JOŠ DA NIJE SUTORINE: No, da i novinari te urednici Face TV-a i dalje imaju prostora za napredak, dokazuje prilog Vedrane Živković i Samira Šarenkape, emitiran u dnevniku Erne Saljević, od četvrtka 20. studenog. Naime, donoseći priču o razgraničenju BiH i Crne Gore, točnije o pitanju Sutorine, novinari su potpuno propustili informirati gledatelje o genezi tog problema. Što posebno postaje važno u svjetlu suludih odgovora mladih ljudi anketiranih na ovu temu. Kad je već neznanje o tom pitanju, vezanom uz odluke Dubrovačke Republike te kasnije rasprave na AVNOJ-u, ogromno, ključni zadatak novinara bio je da suštinski informiraju gledatelje o njemu.
PLUS SEDMICE:
Svakako je riječ o prilogu vezanom uz stanje u Nogometnom savezu i pitanje o budućem izborniku. U njemu je novinar Šurković sagledao problem sa svih strana, angažirajući kvalitetne sugovornike te ironizirajući stanje u Savezu.
MINUS SEDMICE:
Navedeni prilog o Sutorini bio je savršena prilika da se gledatelje detaljno upozna s ovim graničnim pitanjem, točnije povijesnim kontekstom vezanim uz taj prostor, što ne samo da je propušteno nego se kroz razgovore s mladim ljudima emitirao prilično jeftini populizam, makar i nesvjesno.
Ocjena: 8
Komparativna analiza:
Ista meta, isto odstojanje. Ova uzrečica bi se mogla navesti kao generalni zaključak usporednog gledanja ovih dvaju dnevnika protekle sedmice. Iako su i jedna i druga televizija postigle ozbiljne profesionalne standarde u proizvodnji vijesti, te unatoč tome što imaju sličan izbor tema, činjenica je da su sve teme na Face TV-u kvalitetnije i iscrpljujuće obrađene. Za što je kao najbolji primjer dovoljno navesti pitanje novog Zakona o radu. Dok je to pitanje na TV1 tretirano kao manja, usputna vijest, Face TV joj je posvetio ozbiljan prilog kakav sukladno važnošću zaslužuje. Ono što također stoji je i činjenica da se obje televizije ponašaju kao da nema stvarnosti izvan političkog života, čime su kultura, znanost i umjetnost potpuno potisnuti iz njihovih dnevnika, što je u konačnici dovelo do gubitka edukativne uloge medija.
Na kraju, treba primijetiti napredak TV1 po pitanju eliminacije vijesti iz crne kronike.
(U utorak, 25. novembra čitajte analizu Amera Tikveše)
