Zašto najveći mediji u Republici Srpskoj nisu željeli da prenesu tekst o besplatnom stanu Milice Marković?

U utorak, 11. decembra, pojavio se tekst Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva pod nazivom „Besplatan stan za Milicu Marković skupo platili građani“. U tekstu se govori kako je „dugogodišnja parlamentarka Milica Marković dobila petosoban stan u Bijeljini, plaćen robnom rezervom mazuta. Iako je entitetska vlast u to vrijeme dijelila stanove funkcionerima, Marković nije prošla zakonsku proceduru, već je za njen slučaj smišljen drugi plan.“

Znači, imamo petosoban stan, ženu koja je član partije koja danas „vedri i oblači“ u Republici Srpskoj, imamo plan i potencijalno oštećen budžet u vrijednosti od 150.000 KM. U Hollywoodu bi ovo bilo sasvim dovoljno za jedan dobar triler, Skandinavci bi na osnovu ovih podataka napravili seriju od 10 epizoda, italijanski mediji bi podigli nesnosnu dreku i tražili pravdu, Nijemci bi nekoga uhapsili, a Srbi…?

A kako su to prenijeli mediji u Republici Srpskoj?

Sasvim očekivano, ali potpuno nenormalno, na javnom servisu Republike Srpske (RTRS) ni riječi o ovoj volšebnoj kupovini stana drugarice Marković, članice vladajućeg SNSD-a. Očekivano, ali ne i moralno, Alternativnoj televiziji ova istraživačka priča nije bila interesantna da bi je prenijeli i objavili.

Na portalima Nezavisnih novina ni riječi o stanu Milice Marković, robnim rezervama i mazutu. Portal Glasa Srpske je ignorisao ovaj tekst CIN-a. Ni portal Mondo.ba nije izvještavao o ovoj aferi, baš kao ni portali Frontal.ba i Srpskcafe.com.

Tekst su objavili portali BN televizije, Capital.ba i Moja Hercegovina.

Zašto najveći mediji u Republici Srpskoj nisu prenijeli ovaj tekst?

Na znam, i o tome se može samo nagađati.

Prva pretpostavka je da su o tome mediji u Republici Srpskoj već ranije pisali, ali ako na Googleu ukucate „Milica Marković, stan, SNSD“, nećete naići na neki tekst sličan CIN-ovom. Znači, ovo nije potrošena tema.

Možda je CIN-ov tekst loše napisan i kao takav ne odgovara novinarskim standardima medija iz Republike Srpske? Nije ni to, jer u tekstu imamo mnogo dokaza, izjava svjedoka o tome šta i kako se radilo od 2000. godine, kada je počela operacija „petosoban stan“, do 2016. godine, kada je stan uknjižen na ime gospođe Marković, sa svim sudskim postupcima koji traju do 2018. godine. Ima tu i infografika koja vrlo slikovito daje informacije o cijelom slučaju, kao i videoprilog za one koji mrze da čitaju. Znači, nije ni do sadržaja ni do forme.

Možda CIN traži novac za ovu priču koju mediji u Republici Srpskoj nemaju ili im je preskupa? Naravno da nije, jer svako može potpuno besplatno preuzeti tekst sa stranice CIN-a uz navođenje izvora ili može kontaktirati direktno redakciju i dobiti pripremu koja odgovara platformi na kojoj objavljuje.

Možda mediji u Republici Srpskoj nisu znali za postojanje tog članka pa ga zbog toga nisu prenijeli? Imajmo u vidu da su mnogi mediji u Federaciji BiH prenijeli ovaj tekst CIN-a, a bogami i poneki u Republici Srpskoj. Istovremeno, bio je veoma dijeljen i na društvenim mrežama i teško je povjerovati da za njega nisu znali i novinari iz ovog entiteta.

Pa u čemu je, onda, problem?

Teško je naći racionalno objašnjenje zašto najveći mediji u Republici Srpskoj nisu željeli da prenesu tekst koji je ekskluzivan, aktuelan, profesionalno urađen i potpuno besplatan. Ne znam da li postoji neki animozitet medija u Republici Srpskoj prema radu CIN-a, ali mislim da to nije pravi razlog. Možda su, jednostavno, shvatili da se danas nije patriotski „kačiti“ s bilo kim iz SNSD-a, pa bila to i Milica Marković iz Bijeljine.