ČITANJE JE SRCE SRBIJE

IZDVAJAMO

Javnosti je dobro poznata i Vučićeva ljubav prema knjigama. Noćna bdenja obično prekraćuje čitajući lako štivo o genocidu nad Srbima u NDH, a kad se zatekao u Njujorku, šetao je u tri ujutro gradom i obilazio knjižare, gledajući nova izdanja po izlozima. Ipak, Vučićevo priznanje da pored brojnih državničkih i partijskih obaveza stiže da dnevno pročita čak po 500-600 strana teksta izazvalo je tešku zavist u svakom kome je čitanje svakodnevna navika, jer čak ni najstrastveniji čitaoci nisu u stanju ni da se približe predsednikovom rekordu. Čak i kad bi na čitanje jedne stranice potrošio samo po dva minuta, za ovoliku količinu teksta trebalo bi mu 20 sati. Biće da predsednik te silne materijale ipak samo prelistava, pod optimističkom pretpostavkom da oni postoje.

ČITANJE JE SRCE SRBIJE

Priznanje Aleksandra Vučića da pored brojnih državničkih i partijskih obaveza stiže da dnevno pročita čak po 500-600 strana teksta izazvalo je tešku zavist u svakom kome je čitanje svakodnevna navika

Piše: Tomislav Marković

Predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću ništa nije teško kad je u pitanju borba za Kosovo, ili bar za koji kvadratni metar kosovske teritorije. Iako je reč o unapred izgubljenoj bici, Vučić je spreman na sve, pa čak i da učini nemoguće. Nedavno se predsednik istovremeno izjadao i pohvalio kako se bavi Kosovom na dnevnom nivou, te da dnevno čita 500 do 600 stranica dokumenata o ovoj temi – što tajnih, što javnih. Najavio je i da će, nakon pomnog proučavanja literature obima Aleksandrijske biblioteke, kad bude znao šta je maksimum koji Srbija može da dobije u pregovorima, pred narod izaći s predlogom.

Da je predsednik Srbije natčovek – to smo znali i ranije, zahvaljujući njegovoj sklonosti da se ispoveda javno, pred mnogobrojnim kamerama. Tako smo saznali da dok su svi drugi lenštine, predsednik smatra da mu je dan propao ako nije radio bar 28 sati; dok drugi spavaju po pola dana, Vučić nikad ne spava, eventualno dremne sat-dva u pauzi između dva velika državna posla; dok su opozicionari jedva završili fakultete, predsednik je bio odličan student, jer je učio danonoćno; dok se drugi hvališu svim i svačim, Vučić se hvali samo sopstvenom skromnošću.

Javnosti je dobro poznata i Vučićeva ljubav prema knjigama. Noćna bdenja obično prekraćuje čitajući lako štivo o genocidu nad Srbima u NDH, a kad se zatekao u Njujorku, šetao je u tri ujutro gradom i obilazio knjižare, gledajući nova izdanja po izlozima. Ipak, Vučićevo priznanje da pored brojnih državničkih i partijskih obaveza stiže da dnevno pročita čak po 500-600 strana teksta izazvalo je tešku zavist u svakom kome je čitanje svakodnevna navika, jer čak ni najstrastveniji čitaoci nisu u stanju ni da se približe predsednikovom rekordu. Čak i kad bi na čitanje jedne stranice potrošio samo po dva minuta, za ovoliku količinu teksta trebalo bi mu 20 sati. Biće da predsednik te silne materijale ipak samo prelistava, pod optimističkom pretpostavkom da oni postoje.

Zapravo, nema nikakve potrebe za proučavanjem tolikih stranica o Kosovu, tu je situacija potpuno jasna, na šta je Vučića upozorio i predsednik Skupštine Kosova, lider vladajuće Demokratske partije Kosova Kadri Veselji. On je Vučiću poručio da se ne muči tolikim čitanjem, dovoljno je da pročita Ustav Kosova da bi shvatio realnost. U toj nevelikoj knjižici lepo piše da je Kosovo nezavisna država. Izgleda da Vučić taj podatak nije pronašao u tomovima literature koju svakodnevno dobija. Tako se još jednom pokazalo da kvantitet nije presudan, bar kad je čitanje posredi. Od količine pročitanog mnogo je važniji dobar izbor literature.

About The Author