Tehnološke, društvene i geostrateške promjene nikada nisu bile intenzivnije. Neke od najavljenih promjena već su u početnoj fazi, druge još čekamo, a treće možda nikada nećemo dočekati

U jednoj epizodi britanske serije Black Mirror vidimo svijet u kojem se vrijednost ljudi procjenjuje na osnovu  njihovih statusa na društvenim mrežama. Svi nose telefone i sve vrijeme ocjenjuju druge na osnovu nekog poteza koji im se (ne) dopadne. Maksimalna ocjena je pet, a elitu čine “visoke četvorke” koje uživaju sve društvene privilegije. Onim, pak, koji su niže na ljestvici, osim što su manje popularni, onemogućeno je da koriste usluge poput aviona ili da rade određene poslove. Jer popularnost na društvenim mrežama nas definiše u svakom segmentu, a oni koji je nemaju  ekskomuniciraju se i postaju društveni otpad na koji se gleda s prezirom i gađenjem.

Ne treba mnogo da se uvidi da se u ovom hiperboliziranom primjeru grotesknog svijeta naše bliske budućnosti nalazi kritika sadašnjosti i opsjednutosti Facebookom i drugim društvenim mrežama. Inače, svaka epizoda ove serije genijalnog Charlieja Brookera predstavlja nam viziju jednog aspekta naše bliže budućnosti koji je izveden na osnovu trenutnog i predviđenog razvoja tehnologije. Drugim riječima, svaka tema kojom se serija bavi (svaka epizoda je zasebna) implicira distopiju tehnološke premoći kojoj stremimo i koju ćemo vjerovatno i doživjeti.

U tom smislu su zanimljiva i u novinarstvu prilično popularna predviđanja budućnosti. Ona idu od predviđanja daleke budućnosti (100 godina), što dobija karakteristike naučno-fantastičnog žanra, pa do predviđanja bliže, koja se zasnivaju na realističnijim osnovama. Zato smo odlučili da se malo zabavimo i analiziramo potonja te vidimo šta naš očekuje u sljedećih desetak godina. Izvore su nam predstavljali uglavnom anglofoni časopisi i blogovi kakvi su Guardian, Financial Times, BBC, ZME Science, Gizmodo, Business Insider, Singularity Hub, Inhabitat i drugi, a u nastavku možete pogledati kompilaciju predviđanja u našem izboru.

Tehnologija

Brzina rada kompjutera se stalno povećava, a predviđa se da ćemo u budućnosti koristiti samo kvantne kompjutere, dok će do 2025. kompjuteri operirati brzinom ljudskog mozga. Što se interneta tiče, već neko vrijeme se govori o pojmu Internet of Everything (IoE – internet svega) za razliku od Internet of Things (IoT – internet stvari), koji je sada prisutan. IoE bi pri tom označavao uvezanost ljudi i puno više stvari nego danas, te stvari bi permanentno prikupljale podatke, slale ih na mrežu i obrađivale u skladu s povratnom informacijom. To bi onda vodilo pojavi tzv. “potpunog znanja” ili dostupnosti informacija o svemu u svakom trenutku.

Način njihove dostupnosti će se također promijeniti i nećemo se više oslanjati na ekrane telefona i kompjutera u sadašnjem smislu, nego ćemo na sebi imati različite “nosive” tipove uređaja, slične današnjim Google naočalama. Ta promjena zaslona će označiti promjenu svih nivoa usluge, počev od najobičnije prodavnice do, naprimjer, zdravstva.

Prema nekim procjenama, danas su na internet spojene tri milijarde ljudi, dok bi u nekoliko sljedećih godina svi stanovnici Zemlje trebali da dobiju pristup internetu. Zanimljivo je da se u ovom slučaju prevazilaze barijere siromaštva i nerazvijenosti i moguće da stanovnici zemalja u razvoju prije dobiju internet nego zdravstvene usluge i pitku vodu. Ostaje da se vidi kakve će implikacije ovo imati po globalnu informacionu tehnologiju.

Što se umjetne inteligencije tiče, vlada uvjerenje da se ona baš ne može razvijati brzinom kojom nam se predstavlja u sci-fi filmovima i još je veoma daleko od imitacije ljudskog mozga. Ipak se predviđa da ćemo dobiti inteligentnije virtualne asistente od sadašnjeg, recimo, Sirija, sa čijim su ograničenjima upoznati svi korisnici Apple proizvoda. Nove generacije će biti u stanju da prate konverzacije, odgovaraju na komplikovanije e-mailove i donose zaključke.

Zdravstvo

Kad razmišljamo o budućnosti, često pomišljamo na razvoj medicine i blagodati koje će nam ona pružiti nakon što se otkrije lijek protiv raka, urođenih i mnogih drugih sada neizlječivih bolesti. Nemamo razloga da vjerujemo da će se to desiti u skoroj budućnosti, ali će se zdravstvene usluge itekako promijeniti zbog utjecaja nanotehnologije. Nanoboti će se ubrizgavati u krvotok i koristiti za liječenje tumora, dostavljanje lijekova u “udaljene” dijelove organizma i dr.

Osim njih, uznapredovat će genetsko sekvencioniranje, a bolje poznavanje genoma bi nam otkrilo i postojanje nasljednih oblika raka, srčanih, neurodegenerativnih i genetskih bolesti. Njegovo stalno uvođenje u spisak zdravstvenih usluga uštedjelo bi velike novce koji se potom troše na liječenje tih bolesti. Zanimljivo je da je prvi projekt ljudskog genoma, kompletiran 2003., koštao čak tri milijarde dolara, dok se danas postupak može obaviti za nekih stotinjak dolara. Osim prevencije bolesti, govori se i o popravljanju nedostataka DNK tzv. tehnikom Crispr, ali to nas ipak čeka u nešto daljoj budućnosti. Inače, bolje poznavanje nečije DNK može dovesti do personaliziranog liječenja ne samo fizičkih nego i mentalnih poremećaja i u tom smislu se govori i o psihijatrijskim tretmanima koji bi bili usmjereni na pojedinca. Drugim riječima, implikacije genetskog sekvencioniranja su brojne.

Što se tiče “praktičnijeg dijela”, postat će široko dostupni biometrički senzori koji će svakog učiniti monitorom sopstvenog zdravlja i signalizirati svaku promjenu u organizmu. Brojne aplikacije će pratiti zdravstveno stanje “vlasnika” i automatski javiti ljekaru ako se pojavi opasnost. Promjene će se odnositi i na robotsku ortopediju i postat će mnogo lakše upravljati vještačkim udovima, a spominju se čak i hirurzi-roboti koji će biti u stanju samostalno da rade operacije. Egzoskeleti (povećanje i poboljšanje pokreta i snage) koristit će se kako u medicini tako i pri fizičkom radu u tvornicama.

3D printanje je već dostupno i odavno se spekuliše kakav bi revolucionarni zaokret u medicini izazvala mogućnost printanja organa. Još smo daleko od printanja cijelih organa, ali se već štampaju dijelovi tkiva određenih organa, što je dovoljno za izlječenje u nekim slučajevima.

Osnovna pozitivna ideja jeste da će napredak tehnologije poboljšati zdravstvene usluge, učiniti ih jeftinijim i time omogućiti njihovu širu dostupnost. Naročito je to bitno kada govorimo o zemljama u razvoju čiji stanovnici još umiru od zaraznih bolesti koje su davno iskorijenjene vakcinama, a predviđa se uvođenje i AIDS vakcina. Međutim, koliko će ostale “sofisticiranije” usluge, tipa genetskog testiranja i upotrebe nanobotova, biti dostupne i u tim zemljama, ostaje da se vidi.

Geopolitika, raspodjela bogatstva i ekologija

Političko-profiterski interesi stoje u raspodjeli svih gorespomenutih tehničko-zdravstvenih blagostanja pa geopolitičkim predviđanjima treba pokloniti posebnu pažnju. Tako se prognozira da će slabiti utjecaj Sjedinjenih Država, iako će u periodu o kojem govorimo i dalje biti svjetska sila. Svijet će se podijeliti na američku sferu utjecaja u Evropi, na Bliskom istoku i u dijelu Azije te kinesku sferu u istočnoj Aziji i Africi. I u Evropi bi trebao oslabiti utjecaj SAD-a i po nekim predviđanjima Rusija bi trebala da doživi procvat djelimično i zato što će postati najveći svjetski izvoznik hrane.

Zanimljivo je da se, naprimjer, predviđa ekonomski rast Poljske, koja će postati jedan od evropskih lidera. Inače, kad govorimo o Evropi, ne govorimo više o ideji EU kakvu vidimo danas, neki analitičari spominju četiri Evrope koje će biti veoma odvojene jedna od druge: Zapadna, Istočna, Skandinavija i Britanija.

Kina će također, kao i SAD, biti i ostati svjetska sila, ali će joj utjecaj oslabiti najviše zbog unutrašnjeg nezadovoljstva i nejednake raspodjele bogatstva u nekim njenim dijelovima. Neke druge nacionalne ekonomije će pratiti kineski razvoj pa se spominje 16 mini Kina: Uganda, Tanzanija, Bangladeš, Peru, Etiopija….

Najnestabilnija područja predstavljat će ona gdje danas žive i još će živjeti najsiromašniji stanovnici – Afrika i centralna Azija. Nemiri u arapskim zemljama će se nastaviti, a najveći dobitnik će biti Turska, koja će vremenom postati bitan partner Sjedinjenih Država, zahvaljujući kojoj će se oduprijeti ruskom utjecaju.

Poljoprivreda će se morati specijalizirati i orijentisati prema biljnoj prehrani. Nestašica hrane će voditi smanjenju izvora hrane kod razvijenih zemalja i njihovu preorijentaciju na prehranu vlastitog stanovništva. Kako će cijene mesa znatno porasti, koristit će se aditivi koji će biljnoj hrani davati okus mesa i stvorit će se klase ljudi na osnovu kvaliteta hrane koju će jesti.

Odavno smo svjesni ekoloških katastrofa koje prijete zemlji. Jedna od najvećih je posljedica zagađenja zbog fosilnih goriva i zato se sve više govori o povećanoj upotrebi samoobnovljive energije: vjetra, sunca i bioenergije te generalnom smanjenju potrošnje. U nekom pozitivnom scenariju, trebali bi se razviti načini

za bolje i jeftinije prikupljanje energije sunca, bolje iskorištavanje energije vjetra, dok bi se alge trebale koristiti kao biogorivo, ali pitanje je u kojoj mjeri i kada će se to desiti. Čak se u nekoj daljoj budućnosti (naravno, ako je dočekamo) govori i o upotrebi nuklearne energije i tzv. postfosilnoj eri koja podrazumijeva potpuno raskidanje s fosilnim gorivima.

Bosna u budućnosti

Ostaje da se vidi koliko će se od ovih stvari zaista desiti, a koliko će ih ostati na nivou Baba Vanginih predviđanja, naročito kad se radi o geopolitičkim prognozama. One se doimaju fantastičnije od stvari kakve su, recimo, automobili bez vozača, personalizirane reklame, jačanje utjecaja kriptovaluta itd. jer već svjedočimo njihovim počecima. Fantastičnim se čine i kolonizacija Marsa i otkrivanje misterija “tamne materije”, iako se i oni predviđaju za neku bližu budućnost.

Ono što se mora primijetiti jeste da je odlika većine ovih prognoza, barem što se tiče razvoja tehnologije i s njom povezanih sfera života, pozitivna, i da se vezuje za poboljšanje života. Međutim, primjer s početka teksta nam pokazuje i distopijski momenat tehnološkog napretka i postavlja pitanje da li on zaista život čini kvalitetnijim. Zato bi se većina spomenutih tehnoloških inovacija mogla predstaviti i negativnije u odnosu na neke druge implikacije koje bi mogla imati po živote ljudi. Osim toga, kao što nam i primjeri iz historije pokazuju, tehnološki napredak u terminima ljudske psihologije je samo “kozmetika” i ispod njega ostaje ono suštinsko ljudsko, koje ne mijenjaju ni napredniji gadžeti ni kamere s više piksela.

U užem smislu, spomenuto je naročito ilustrativno i na primjeru BiH. Period od prije deset godina u BiH nije bio bitno drugačiji u odnosu na danas, iako te 2008. godine još nije bilo pametnih telefona, Netflixa i 5G interneta. Članove predsjedništva su činili Nebojša Radmanović, Željko Komšić i Haris Silajdžić, a političko-ekonomska situacija je bila manje-više identična. I tada je cilj BiH predstavljalo priključenje u EU, i specijalni predstavnici su i tada kao i danas predviđali: BiH će za 10 godina biti punopravna članica EU ili blizu tog cilja. Kao što smo vidjeli, u tom periodu se predviđa raspad (ili makar destabilizacija) te iste EU pa je veoma vjerovatno da se to desi prije nego što se BiH uopće pridruži. U svakom slučaju, predstoji nam svijetla budućnost, s nanobotovima ili bez.