Afera Watergate, koja je za posljedicu imala ostavku tadašnjeg američkog predsjednika Richarda Nixona, ušla je u udžbenike i o njoj, više ili manje, zna svaki student novinarstva. Dva novinara Washington Posta, Bob Woodward i Carl Bernstein, više su od dvije godine razotkrivali detalje političkog skandala koji je počeo 1972. godine naoko običnom provalom u izborni štab Demokratske stranke. Tri pune decenije niko nije znao ko je bio izvor dvojice vrhunskih novinara, da bi se, na kraju, otkrilo kako se radilo o visokopozicioniranom uposleniku FBI-a Marku Feltu.
Zašto ovaj uvod? Zato što je nedavno novinar Žurnala.info Avdo Avdić objelodanio obavještajnu aferu o vrbovanju selefija za potrebe obavještajne agencije iz Hrvatske. I završio u Tužilaštvu objašnjavajući uglavnom s kim ima običaj sjediti u kafani. Kao i njegova kolegica Azra Omerović prije toga, kad je otkrila slučaj kupovine diploma. Šta u ovoj priči nije logično? To da se od novinara traži otkrivanje izvora, a ne ispituju njihovi navodi. Trebamo li ponoviti ono što bi se moralo znati: pravo svakog novinara je da zaštiti onoga ko mu daje informacije. Pisao je o ovome već Mehmed Halilović, upravo na portalu Analiziraj.ba: “ Zakon o krivičnom postupku BiH u članu 82. izričito štiti, uz novinare, i neke druge profesije zbog zaštite profesionalne tajne – vjerske službenike, odnosno ispovjednike, advokate, liječnike, bilježnike itd.”
Istovremeno, u Sloveniji je sve dignuto na noge otkako je 3. aprila slovenski portal 24ur objavio da je hrvatska obavještajna služba SOA prisluškivala Jerneja Sekoleca, bivšeg slovenskog suca u ad hoc Arbitražnom sudu koji je trebao presuditi o granici između dviju država, i Simonu Drenik, slovensku agenticu pri Sudu, kako bi diskreditirala arbitražni proces. Kako piše Jutarnji list, hrvatski ambasador Boris Grgić pozvan je na razgovor u slovensko ministarstvo vanjskih poslova, a slovenska ambasadorica Smiljana Knez je iz Hrvatske povučena na konsultacije u Ljubljanu. Što i jesu pravi potezi koji se povlače u ovakvim situacijama. A kod nas? Kod nas je Avdo Avdić završio u Tužilaštvu.
Avdić je odmah nakon otkrivanja afere o obavještajnom upadu Hrvatske u BiH gostovao u emisiji Pressing, koju uređuje i vodi Amir Zukić, gdje je objašnjavao kako su tokom ispitivanja u Tužilaštvu u prvi plan stavljene njegove “kafanske navike”, odnosno s kim obično sjedi u kafani i čime to rezultira. “Ja sam došao u Tužilaštvo na poziv Olega Čavke, prije mene je uveden svjedok H. Č. Ja sam imao kontakt s njim, čekao sam svoj red za saslušanje. Čavka me počeo da ispituje, slična pitanja kao vi. Da li sjedim sa ministrom Mektićem? Da li sjedim sa ovim ili onim? Naravno, sjedim sa svima, ali nikada nisam dobio ništa ni od koga. Nikad. Nakon toga me ispituje o mojim kontaktima. Ja se mogu pozvati na zakon i reći da nisam dužan otkriti te informacije”, kazao je tad Avdić.
Kako je fokus ispitivanja u Tužilaštvu i dalje bio na tome ko je njegov izvor, Avdić je javno poručio: “Ja neću ni po koju cijenu otkriti svoje izvore, bitno mi je da su informacije tačne. Imam dokumentaciju, a to je dio samo onoga što posjedujem. Ja nemam problem sa RH, logično je da će oni demantovati ovu priču. Kada poredamo, prvi dan su rekli da je priča smiješna, drugi dan je Grabar-Kitarović rekla da su postojali kontakti sa određenim ljudima da se zaštite interesi države. Treći dan direktor SOA-e kaže javno da su imali kontakt sa H. Č. Zar očekujete da će direktor obavještajne službe reći: OK, jesmo podmetali? Naravno da neće.”
I AlJazeera Balkans je ovoj obavještajnoj aferi posvetila veliku pažnju: u jednoj od svojih informativnih emisija ugostila je novinara Avdića, dok su gosti emisije Kontekst bili ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić i Vlaho Orepić, bivši ministar unutrašnjih poslova Hrvatske.
Avdićem i obavještajnom aferom koju je razotkrio bavio se i BHRT, što je za Analiziraj.ba pratio Uglješa Vuković. Naime, voditelj Dnevnika 2 Vedran Prodić je svog gosta, političara Damira Bećirovića, zamolio da prokomentira kako su novinari došli do sigurnosnih podataka u ovoj aferi, koja se zasada završila istragom protiv ministra Dragana Mektića. Prodić je Bećirovića pitao da li se radi o tome da su novinari dobri istraživači, da li je slab sigurnosni aparat ili je u pitanju manipulacija informacijama u političke svrhe. Ovakav pristup temi u startu diskredituje novinara Avdića. Bećirović, srećom, nije upao u zamku ovako postavljenog pitanja, kazavši kako su u cijelom slučaju jedino novinari radili svoj posao kako treba.
Novinaru Žurnala.info nije prvi put da se suočava s navodima kojima se dovodi u pitanje njegov kredibilitet. Krajem 2018. portal Infosrpska objavio je tekst pod naslovom “Novinar Avdo Avdić u službi OBA-e” u kojem se tvrdi kako Avdić radi za Obavještajno bezbjednosnu agenciju BiH, ničim potkrepljući tu tvrdnju. U zemlji u kojoj se mnogo govori o medijskim slobodama, novinari su najčešće samo meta za napad s bilo koje strane, u zavisnosti od sadržaja njihovog najnovijeg otkrića. Vrijedi ponoviti još jednom: jedno od osnovnih pravila koja se moraju poštovati je da novinar ima pravo na tajnost vlastitih izvora.
