Kandidati za srpskog člana Predsjedništva BiH Mirjana Popović i Gojko Kličković saglasni su da ne treba trošiti novac na vojsku
BEZ DODIKA I IVANIĆA: Od četiri kandidata za srpskog člana Predsjedništva BiH pozvana u debatnu emisiju Televizije Bosne i Hercegovine (BHT) emitovanu 2. oktobra dvojica se nisu odazvala pozivu: Milorad Dodik, kandidat Saveza nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), i Mladen Ivanić, kandidat Partije demokratskog progresa (PDP). Dakle, dva kandidata koja, prema procjenama iz različitih izvora, imaju najviše šanse za dobijanje mandata. Evidentno je da se neki bh. političari iz oba entiteta vrlo selektivno odnose prema medijima, birajući one u kojima će se pojaviti, a ne shvatajući predstavljanje svojih političkih programa kao obavezu prema građanima i novinarima.
U debati su učestvovali Mirjana Popović, kandidatkinja Srpske napredne stranke (SNS), i Gojko Kličković, kandidat Prve srpske demokratske stranke (PSDS). Popović, 37-godišnja magistrica ekonomije zaposlena u Ministarstvu finansija RS-a, rekla je da joj je ovo prvi politički angažman. Predstavljajući SNS kao bratsku stranku srbijanskog SNS-a na čelu s Vučićem, kazala je kako joj se sviđa politika te stranke, te da SNS zagovara srpsko jedinstvo. Kličković je, predstavljajući stranku, govorio o važnosti poboljšanja saradnje između tri naroda u BiH, kao i približavanju stavova u vanjskoj politici.
MINISTARSTVO ZA DIJASPORU: Odgovarajući na pitanje o razvijanju regionalne saradnje, Popović je govorila isključivo o RS-u i potrebi da ona „bude vidljiva u svim međunarodnim organizacijama i institucijama gdje BiH traži članstvo“. Kličković je govorio o neophodnosti nalaženja zajedničkih interesa na nivou BiH, te kako će „morati biti popuštanja, ali ne samo od strane BiH“. Za razliku od Popovićeve, koja nije ni spomenula sporne odnose sa susjednim državama, Kličković je rekao kako je Međunarodna zajednica utvrdila avnojske granice.
Model za privlačenje stranih investicija o kojem je govorila Popović podrazumijeva prvo analizu sektora koji bi bio ekonomski najpotentniji za ulaganja, a potom stvaranje specijalnih veza s drugim državama radi privlačenja investitora. Također bi se zalagala za prestrukturisanje Ministarstva za ekonomske odnose i regionalnu saradnju u Ministarstvo za dijasporu, ekonomske odnose i regionalnu saradnju, navodeći da bi dijaspora mogla značajno doprinijeti BDP-u. Kličković smatra da je potrebno prvo izgraditi siguran ambijent i omogućiti protok ljudi i kapitala između entiteta. Smatra da se specijalne veze ne moraju graditi isključivo između država nego i između regija. Mišljenja je da predstavnike dijaspore treba uključiti u zakonodavnu i izvršnu vlast kako bi se privukli da investiraju u BiH po uzoru na zemlje u regionu. „Dijaspora je izgradila Hrvatsku, Kosovo, Crnu Goru. Zašto mi u BiH ne damo prostor našoj dijaspori? Mi ih odbijamo.“ Ni Kličković ni Popović nisu iznijeli konkretne podatke, pa ni primjere kojima bi povećali uvjerljivost svojih ekonomskih planova.
U svrhu boljeg raspoređivanja budžeta, Popović je za to da se revizijom utvrdi koje su to oblasti pogodne za ulaganja, te da se insistira na većoj fiskalnoj odgovornosti. Slično misli i Kličković. Prvo bi iracionalne troškove kakvi su, kako smatra, troškovi za Oružane snage BiH trebalo preusmjeriti u nešto drugo. Druga mjera je uvođenje selektivne stope PDV-a.
IRACIONALNI TROŠKOVI ORUŽANIH SNAGA: Kad je riječ o stavovima Predsjedništva, Kličković bi se zalagao za usaglašavanje stavova iz entiteta i distrikta, pa ih tek onda zastupao u drugim državama ili ih u suprotnom ne bi ni iznosio kako bi se izbjegla državna sramota. Popović je naglasila da bi njena politika bila kreirana u Banjoj Luci, a onda implementirana na nivou BiH.
I dok se oboje kandidata slažu da treba ubrzati proces pridruživanja EU, izneseni stavovi o članstvu u NATO-u se donekle razmimoilaze. Na pitanje voditelja Benjamina Butkovića o poziciji BiH u odnosu na istočne vojne blokove, Popović je eksplicirala: „Mi ćemo pratiti put Republike Srbije.“ Obrazložila je da bi odluku o ulasku u NATO ili neki drugi vojni savez SNS donio održavanjem entitetskog referenduma. Za razliku od njih, PSDS „definitivno neće raspravljati o NATO-u, jer ima važnijih pitanja“.
Kad je riječ o njihovom viđenju OS BiH, saglasni su da ne treba trošiti novac na njih. Popović zagovara da se „ta ogromna sredstva preusmjere na ekonomske potrebe“, a Kličković da su Oružane snage nepotrebne BiH kada nastoji ući u EU. Također, smatra da je „od deset bezbjednosnih agencija osam bespotrebno“, te da sva ta sredstva treba preusmjeriti na potrebe mladih.
Ovu predizbornu emisiju sa samo dva debatanta odlikuje korektan odnos između protukandidata, kao i voditeljev neutralan stil ispitivanja. U sadržajnom smislu, međutim, debata je oskudijevala podacima i konkretnim primjerima. Odgovori su bili dosta uopšteni i neinformativni, pa je debati nedostajalo dinamike. Gledaoci su iz njih mogli zaključiti samo o generalnim političkim stavovima kandidata, prepoznajući između njih razlike oko nekih bitnih pitanja, ali su malo saznali o konkretnim mjerama kojima bi dokazali svoje političke kompetencije.