Nakon što je napustio Gazu, palestinski novinar i fotograf Motaz Azaiza, sigurno se nastanio u Dohi u Kataru, gdje je i prvi put od kako je izašao iz Gaze govorio u emisiji na Al Araby televiziji o svim teškoćama sa kojima se susreo u ratu.

Azaiza je ukazao na izazove novinarskog izvještavanja u Pojasu Gaze usred agresije koja je ostavila više od 26.000 mrtvih. Kaže da njegov odlazak ne treba vidjet kao povlačenje te da odlazak ne znači izlazak iz rata.

– Naprotiv, proveo sam 107 dana pokrivajući to i više nisam osjećao da utičem na ljude kao prije, jer su simpatije opadale, a gledalac se navikao na scene. Otkrio sam da sam zaboravio na sebe i svoju porodicu, pa sam se zapitao koga fotografišem – pojasnio je.

Navodi da je odlučio izaći u vanjski svijet kako bi se obratio svijetu te kako bi izvršio pritisak na vlade s ciljem okončanja rata.

– Odlazak na mjesto bombardovanja je kriza. Kretali smo se sa ambulantnim kolima, ali to je podrazumijevalo rizik. Kretali smo se i pješke – objasnio je.

Govorio je i o neprilikama s kojima se novinari suočavaju u Pojasu Gaze, najviše o njihovoj energiji koja, kako kaže, opada zbog nespavanja noću zbog izvještavanja o događajima i bombardovanjima, a spomenuo je i internetske i komunikacijske krize koje su više puta prekidane.

Istaknuo je da je ljudima najteže bilo to što moraju napustiti svoje domove.

– Prije agresije, svaki građanin Gaze imao je plan. Jedan od njih namjeravao je da se oženi, drugi je planirao studije, a treći je planirao putovati. Gaza nije bila mnogo bolja u svjetlu ekonomske krize i blokade, ali mi smo bili u svojim domovima – ispričao je.

Nekoliko članova Motazove porodice je, također, ubijeno, ali kaže da malo ko ima luksuz da tuguje. Kaže da se nije uspio ni oprostiti od svojih najmilijih koji su stradali u izraelskim napadima.

– Postoji domovina koja čeka na oslobođenje, a mi joj pokušavamo dati nadu i učiniti nešto za nju – poručio je Azaiza u gostovanju na Al Araby.

Izvor: Klix