ATV je tek registrovala ono što se dešava po površini, ne zalazeći u razloge i dublja objašnjenja, i to je vjerovatno najbolji način praćenja ovakvih događaja. Face TV se veoma smjelo i pogrešno upustila u davanje kvalifikacija, pravljenje asocijacija s ratnim sukobima, a naročito problematična bila je naglašena viktimizacija počinitelja

ATV: U ULOZI JAVNOG SERVISA

23. – 29. april 2015.

URAVNOTEŽENO IZVJEŠTAVANJE: Post festum medijske reakcije na teroristički napad u Zvorniku u slučaju ATV-a bile su krajnje profesionalne i obazrive, a svodile su se mahom na bilježenje atmosfere i reakcije građana. Ono što je najznačajnije jeste da je ukupna intonacija bila na tragu smirivanja situacije i uravnoteženog izvještavanja, bez upuštanja u oštre vrednosne kvalifikative. Onako kako se zamišlja, naprimjer, uloga ozbiljnog javnog servisa. Bojan Sandić je uradio TV anketu prikazujući stavove odabranih ispitanika, a kako novinaru na kraju uvijek ostaje pravo da izvrši selekciju prikupljenih odgovora, pohvalno je što su izabrani smisleni i odgovorni stavovi priupitanih građana. Prilog Milijane Kos o Zvorniku dan poslije bilježio je atmosferu okom neutralnog posmatrača, takođe se ne upuštajući u političke kvalifikacije.

DA LI I KOLIKO MEDIJ TREBA ZAĆI U LIČNU BOL? Njegoslava Durić gradila je pak prilog prikazujući tugu i bol članova porodice, kako žrtve, tako i počinitelja zločina, o kojem smo mogli saznati i nešto više informacija. Pojavljivanje medija u porodičnom ambijentu, na samom mjestu tragedije, najčešće izgleda kao demonstracija patvorenog saučesništva skrojenog radi senzacionalističkih ili prizemnih voajerskih motiva. No, situacije kao što je ova s pravom izazivaju povećanu pažnju javnosti, pa bi se čak i s etičkog aspekta mogao opravdati interes medija da zađu u prostor koji je ispunjen najličnijim emocijama jer je on silom prilika izmješten u javnost. ATV se odlučio na blagu viktimizaciju obje strane, prikazujući i jednu i drugu porodicu kao žrtve tragedije koja je zadesila bh. društvo, ali su izbjegnuti voajerski momenti, tj. nisu prikazani najličniji momenti u izražavanju tuge ožalošćenih porodica. Radi se zaista o teškom poslu, jer ako je već odlučeno da se prikažu scene iz života ovih porodica, neophodno je voditi računa o njihovom dostojanstvu, kao i da su moguće afektne situacije i da stanoviti stepen privatnosti mora ostati zaštitćen. S obzirom da nisu zabilježeni veći propusti ili namjerno bilježenje dramatičnih scena, nameće se zaključak da Durićkin uradak nije bio vođen senzacionalizmom.

ODGOVORNO O ODGOVORNOSTI: Vrlo zanimljivo, u momentu kada su se ATV-ove Vijesti upustile u traženje potencijalnih uzroka i krivaca koji su doveli do terorističkog napada, bilo je to u izvedbi Slaviše Bajića koji je ispitivačkim pristupom markirao odgovornost obavještajne zajednice. Date su suprotstavljene tvrdnje zvaničnika i stavljene su u širi kontekst s postavljenim pitanjima i mišljenjem jednog bezbjednosnog stručnjaka. Iako smo suočeni sa iznimno nemilim događajem, pohvalno je što ATV nije podlijegao neodgovornom izvještavanju ili pravljenju zapaljivih asocijacija na etničke sukobe. Naprotiv, krivac, tj. potencijalna krivica, tražen je na mjestima gdje jeste najveća odgovornost – u radu nadležnih obavještajnih institucija i njihovoj međusobnoj saradnji. Gledateljstvo se barem na osnovu takve medijske reakcije moglo osjećati da živi u mnogo demokratskijem i zrelijem društvu.

NEUVJERLJIVO O KULOARSKIM PRIČAMA: Prilog o SNSD-ovom saboru (subota, 25. april; Sonja Danojlić Jovanović) pokušao se upustiti u igranje političkim spekulacijama (što izvrsno čini Đurđijana Vujović), ali je izostao željeni efekat atraktivnosti i dinamičnosti. Nismo saznali niti jednu novu informaciju, iako su sve češće kuloarske priče o unutarstranačkim sukobima u vladajućoj stranci.

PLUS SEDMICE:

To je svakako profesionalan, uravnotežen i oprezan pristup prilikom izvještavanja o terorističkom napadu u Zvorniku. Birane su riječi, prilozi su pažljivo građeni i izostali su senzacionalizam i voajersko bilježenje tuđe nesreće.

MINUS SEDMICE:

Prilog o SNSD-ovom saboru. Dosadan pregled političkih prilika u vladajućoj stranci, i pored svih sumnji da je unutarstranačka borba nikad zanimljivija.

OCJENA: 9

FACE TV: OPASNA VIKTIMIZACIJA ZLOČINCA

23. – 29. april 2015.

DRŽAVOTVORNI PATRIOTIZAM U ULOZI UREDNIKA/CE: Face TV je u utorak, 28. aprila, otvorio dnevnik podužom uvodnom riječju, referirajući se na zvornički događaj. Urednica Adaleta Merkez nije se libila davati ocjene, a posebno je isticano da se radi o “napadu na državu” i kako je “malo ko spomenuo da je ovo napad na državu”. S posljednjom konstatacijom teško se složiti jer medijski natpisi su vrvili od izjava i tvrdnji kako se radi o napadu na institucije sistema. Možda nije korišten termin “napad na državu”, ali se radi o istoj značenjskoj intenciji. Ili možda ne. Naime, Face TV je karakter samog terorističkog napada pokušavao sve vrijeme, po svaku cijenu, povezati sa pričom o državotvornom patriotizmu, koji su ranije često forsirali. Taj zamišljeni patriotizam je napad na državu do sada najviše tretirao kao međuentitetske sukobe i etničke razmirice, pa se na koncu mogao steći dojam da je on i ovdje upisivan, iako mu tu nije bilo mjesta. Dva priloga su isti taj dan, slično kao i na ATV-u, problematizovala rad obavještajnih agencija, ali i drugih istražnih organa, i to prozivanje odgovornosti onih koji su po zakonu odgovorni zaslužuje svaku pohvalu.

KAKO VODITI TV RAZGOVOR? Pored toga, u sklopu dnevnika izdvojila se tematska dijaloška emisija Džejlane Pećanin koja je u Washingtonu razgovarala sa analitičarima koji se bave regijom. Razgovor je vođen u serioznom tonu, sa preciznim i odmjereno postavljenim pitanjima, a izabrani stručnjaci davali su jednako ozbiljne i zanimljive odgovore. Bio je to svojevrsni pokušaj da se nemili događaj koji se desio smjesti u širi kontekst, ali bez namjere da se daju jasne i konačne definicije jer, kako su obojica sagovornika (Daniel Serwer i Srđan Blagovčanin) istakli, rano je za dublje i opširnije analize. Suptilnost i odmjerenost u nastupu Džeilane Pećanin nešto je što nedostaje mnogim moderatorima diskusija na našim TV stanicama.

OPASNA VIKTIMIZACIJA ZLOČINCA: Kako se urednica Merkez otvoreno upuštala u karakterisanje zvorničkog događaja, ali i njegovu širu interpretaciju, nije bilo iznenađenje što je cjelokupan sadržaj Face TV-a kroz jedan upečatljiv prilog zadobio konzistentan narativ viktimizacije zločinca, čime se zapravo pokušao objasniti teroristički čin. Naime, na pitanje ko je Nerdin Ibrić?, dat je odgovor (istina, uz ogradu da se radi o spekulacijama) koji je u prvi plan isticao ozbiljne optužbe da su žrtve umiješane u genocid u Srebrenici, ali i da je počiniteljev otac ubijen u posljednjem ratu i da je on sam bio zarobljen (što nije spekulacija i posebno je akcentovano). Sve to pratile su i slike posljednjeg rata, čime je priča zaokružena jer su napravljene jake asocijacije na etničke sukobe. Upravo ono što se trebalo izbjeći jer ne postoji viktimizacija, niti racionalizacija koja može objasniti bezumni čin pucanja po drugim ljudima.

IZDVOJENO:

Prilog Rašida Halilovića (utorak, 28. april), sasvim suprotno od ATV-ovog priloga kojim je isto prikazana bol porodice ubijenog napadača, samo pažljivim odabirom scena i veoma kratkim prikazom, kroz zadržane kadrove uplakane i izbezumljene majke, predstavljao je najprizemniji voajerizam. U jednom trenu ožalošćena stavlja ruke na lice, a u kadru vidimo kako je fotoreporteri nemilosrdno slikaju. To je trenutak kada se mediji pretvore u tragače za sirovim i surovim emocijama koje se publici izručuju neobrađene, a sve radi zadovoljavanja najnižih pobuda senzacionalizma.

PLUS SEDMICE:

Dijaloška forma koju nam je pripremila Džeilana Pećanin. Obazrivo, s krajnjim oprezom, ocijenjena je bezbjednosna i politička situacija u regionu, uz izvanredno i aktivno moderiranje Džeilane Pećanin.

MINUS SEDMICE:

Dnevnik u utorak, 28. aprila, bio je, razumljivo, posvećen terorističkom aktu u Zvorniku. Face TV je podražavala ratne reminiscencije uporno ih učitavajući, čime su igrali ulogu ideološkog potkazivača, a ne neutralnog, ili barem uravnoteženog, izvjestioca.

OCJENA: 4 (viša ocjena isključivo zahvaljujući doprinosu Dž. Pećanin)

KOMPARATIVNA ANALIZA:

Sedmica je prošla u znaku terorističkog napada i bilo je iznimno važno pratiti medijske reakcije i stav koji su zauzeli. ATV je posmatračkim okom registrovala ono što se dešava po površini, ne zalazeći u razloge i dublja objašnjenja, i to je u politički osjetljivim područjima najbolji način praćenja u prvim danima poslije događaja. Face TV se veoma smjelo upustila u davanje kvalifikacija, pravljenje asocijacija s ratnim sukobima, a naročito problematičan trenutak je naglašena viktimizacija počinitelja. Ako se već posjetio njegov dom, nejasno je zašto u prvom danu poslije nije prikazano i porodično okružje žrtava. Sarajevska televizija je krojila narativ koji je stalno bio na ivici da u potpunosti racionalizuje bezumni zločin ratnim stradanjima i to je bilo, najblaže rečeno, neprimjereno. Neophodno je izdvojiti da su oba medija tematizovala rad obavještajnih zajednica tražeći odgovornost u radu nadležnih institucija. Taj pristup raduje jer promoviše utvrđivanje odgovornosti i stavlja nas u ravan sa mnogo zrelijim medijskim društvima.

(U ponedjeljak, četvrtog maja čitajte analizu Nine Zelenike: Al Jazeera i N1)