Opozicija je povukla loš potez i ne bi čudilo da na kraju oni budu optuženi za prikrivanje ubica
Piše: Nihad Hebibović
Sredinom ovog mjeseca, Narodna skupština Republike Srpske formirala je Anketni odbor radi sagledavanja svih relevantnih činjenica u vezi sa slučajem stradanja mladića Davida Dragičevića. Anketni odbor se obavezao da u roku od mjesec dana podnese izvještaj Narodnoj skupštini o pribavljenim činjenicama sa prijedlogom mjera za njegovo sprovođenje.
Na čelo odbora stao je jedan od lidera opozicije u Republici Srpskoj, predsjednik Partije demokratskog progresa Branislav Borenović. Borenović je, dakle, kao opozicionar preuzeo posao vlasti u RS-u, odnosno odgovornost da kao predsjednik odbora utvrdi sve relevantne činjenice koje se odnose na pomenuti slučaj.
Iako treba cijeniti Borenovićevu nesebičnost, mora se konstatovati da je riječ o pogrešnoj odluci opozicije u Republici Srpskoj. Zbog čega? Vlast ovog entiteta, na čelu s Miloradom Dodikom i ministrom unutrašnjih poslova Draganom Lukačom, samo je mogla poželjeti ovakav potez opozicije i njeno dobrovoljno preuzimanje odgovornosti za ispitivanje slučaja.
Borenović kao predsjednik Anketnog odbora nema apsolutno nikakve izvršne ovlasti koje su u rukama Dodikovog ministra unutrašnjih poslova. Posljedice neuspjeha rada Anketnog odbora pretrpjet će opozicija u RS-u, a naročito predsjednik PDP-a Borenović. Dodik i Lukač su sada u prilici da na pitanja građana u vezi s rješavanjem slučaja odgovornost nonšalantno prebace na Borenovića, koji to, narodskim (Dodikovim) rječnikom rečeno, vodi.
Anketni odbor mogao bi postati grobnica predizbornih nadanja opozicije u RS-u. Premijerka RS-a Željka Cvijanović u tom smislu jasno poručuje: “Djeluje mi da PDP-u i SDS-u treba politička tema i da im je u nastojanju da tu temu održe živom upravo stalo da se ne dođe do istine. Oni ustvari nastoje ometati institucije i spriječiti ih da rade svoj posao”, istakla je Cvijanovićeva.
Opozicija u RS-u je upala u klopku, i ne bi bilo čudno da do kraja priče oni budu optuženi da prikrivaju ubice. To samo naizgled zvuči groteskno, ali je i utoliko izgledno. Umjesto da insistiraju od vlasti da riješe slučaj, opozicija pristaje da bude dijelom sistema, i ulazi u unaprijed izgubljenu utakmicu. Staviti se na čelo Anketnog odbora koji nema nikakve ovlasti, zajedno sa predstavnicima vlasti u RS-u, ne znači ništa drugo nego legitimizirati nerad sistema. Šanse Anketnog odbora da uspije su male ili nikakve. Šanse opozicije da preko Anketnog odbora u RS-u uspostave pravdu, još manje.
