ALTERNATIVNA TELEVIZIJA I PATRIOTIZAM NA PRODAJU: Ko kroji narativ o izdaji?

Kako neko može prodati Republiku Srpsku kada je ona od 2006. godine u vlasništvu SNSD-a, Milorada Dodika i njihovih koalicionih partnera?

ALTERNATIVNA TELEVIZIJA I PATRIOTIZAM NA PRODAJU: Ko kroji narativ o izdaji?

Ovakva odluka zasigurno je izazvala paniku među onima koji su za sitne (ili krupne) pare prodali Republiku Srpsku. Kako će njihovo funkcionisanje izgledati u narednom periodu, ostaje nam da vidimo. Jedno je sigurno – prodati u miru ono za šta su mnogi dali živote u ratu nema opravdanje i trebalo bi da ne postoji suma za koju je to neko spreman uraditi.

Ovako izgleda završetak članka na portalu Alternativne televizije pod naslovom „Amerikanci obustavljaju finansiranje: Koji mediji u Srpskoj su se našli u ‘nebranom grožđu’?

Naravno, niko ne očekuje da Alternativna televizija pokaže saosjećajnost i razumijevanje prema medijima koji dobijaju novac od USAID-a ili sličnih donatora, ali ovdje je u pitanju nešto drugo – rječnik koji koriste.

Počnimo od sintagme „prodali Republiku Srpsku”.

Prvo pitanje koje se logički nameće jeste kako neki medij ili pojedinac može „prodati Republiku Srpsku” kada je Republika Srpska od 2006. godine u vlasništvu SNSD-a, Milorada Dodika i njihovih koalicionih partnera? Oni već 19 godina vladaju svim aspektima života u Republici Srpskoj. Oni su zakonodavna, izvršna, a vrlo često i sudska vlast. Oni kontrolišu administraciju, policiju, tužilaštvo, obrazovanje, zdravstvo, šume, vode, zemlju, vazduh. Oni postavljaju i smjenjuju direktore, radnike na naplatnim rampama i oni su ti koji posjeduju Republiku Srpsku. Dakle, oni su ti koji je jedini mogu prodati – ako već nisu.

Mediji koji žive od međunarodnih donacija ne mogu „prodati” ništa od Republike Srpske, jer ništa i nemaju.

Osnovna uloga medija jeste informisanje građana – tačno i pravovremeno, poštujući sva pravila struke, koja su prilično jasna i precizna. Također, njihov zadatak je da brane demokratiju, ljudska prava, pluralizam i javni interes, bez obzira na to hoće li se naljutiti vlast ili ne.

Sada dolazimo do druge sintagme – „prodati u miru ono za šta su mnogi dali živote u ratu nema opravdanje”.

Ovdje više nije riječ samo o „prodaji” nečega što nemaju – ovdje se govori o izdaji. Tačnije, ovdje se manipuliše izdajom, baš kao što se manipuliše i poginulim ljudima u ratu. Zamislite koliko neko mora biti pokvaren ili glup da, 30 godina nakon završetka rata, optužuje nekoga da prodaje, tj. izdaje nešto što je stečeno ratom.

Postavlja se pitanje – otkud nekome iz Alternativne televizije pravo da određuje za šta su neki ljudi ginuli i ko je toj televiziji dao to pravo?

Niko. Ali eto, oni su sami sebe proglasili patriotama, dok drugi to nisu.

Oni su „patriote” jer su bliski vlastima Republike Srpske – toliko bliski da su već postali i dio njihovog digestivnog trakta.

U ime tog patriotizma, od javnih preduzeća i ustanova dobijaju donacije, reklame i kampanje o kojima „plaćenici” mogu samo sanjati. U ime tog patriotizma, oni dobijaju ekskluzivne informacije od vlasti, dok se „izdajnici” pate da dobiju bilo kakvu informaciju. U ime tog patriotizma, njihove istraživačke priče tiču se isključivo opozicije u Republici Srpskoj, skandala u Federaciji BiH i regionu. Naravno, pišu ponekad i o „zajebanim” temama u Republici Srpskoj – ali samo u dva slučaja: prije ili poslije statusa Milorada Dodika na X-u.

Na kraju, želim podsjetiti Alternativnu televiziju da je nastala od stranih donacija i da je godinama „prodavala” Republiku Srpsku, samo da bi se na kraju prodala Miloradu Dodiku.

Toliko o patriotizmu, izdaji i principijelnosti.

P.S. U Srbiji postoji medij koji se zove B92, koji je imao istu sudbinu kao i Alternativna televizija – i danas služi za sprdnju i zajebanciju svakome ko pamti 90-e u Srbiji.

About The Author