RTRS I BNTV: Bez poštovanja i empatije prema žrtvama

Plus nedjelje

RTRS
Nijedan izvještaj.
BNTV
Izvještaj novinarke Bojane Vinčić o poslovanju Rafinerije nafte Brod. Iako vlasti ovog bh. entiteta na sva usta govore o rafineriji Brod kao uspješnoj privatizaciji, zvanični podaci banjalučke berze pokazali su otužnu sliku vrijednosti te kompanije ‒ rashodi koji su prerasli prihode i akumulirani gubitak od 600 miliona KM.

Minus nedjelje

RTRS
Svi dnevnici emitovani u monitorisanom periodu zbog neprimjerenog veličanja osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića i odsustva bilo kakve empatije prema žrtvama i članovima njihovih porodica. Takva uređivačka politika javnog RTV servisa ne može se i ne smije tolerisati i nakon svega viđenog u dnevnicima u nedjelji iza nas očekujemo da Regulatorna agencija za komunikacije počne raditi svoj posao.
BNTV
Način na koji je u dnevnicima fokus u izvještajima o presudi Ratku Mladiću dat samo stavovima srpskih političara i građana. Malo je vjerovatno da u ovom bh. entitetu ne postoje i oni građani srpske nacionalnosti koji smatraju da je Mladić kriv i da to nisu spremni javno izreći. I ništa manji problem nije ignorisanje žrtava i njihovih porodica zločina za koje je Mladić osuđen.

RTRS I BNTV: Bez poštovanja i empatije prema žrtvama

Iako je BNTV uspio da izbjegne napadno svrstavanje uz Mladića, kao što je to činio RTRS, suštinske razlike u izvještavanju o Ratku Mladiću, zapravo, i ne postoje

RTRS: Ushićeno veličanje ratnog zločinca

20. – 26. novembar 2017.

MOŽE LI NIŽE? Uredništvo Dnevnika javnog emitera bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska u posljednjih sedam dana potpisalo je sramno beščašće neprofesionalizma. Iako smo kroz ovaj monitoring u niz navrata svjedočili kršenju niza profesionalnih standarda, uvjereni da su to bile granice ispod kojih se ne može ići, sve što je emitovano u danima koje je kao ključni događaj obilježilo izricanje haške presude komandantu vojske bosanskih Srba Ratku Mladiću, pokazalo je da dnu kraja nema.

NEDJELJA KOJU JE POJEO RATKO MLADIĆ: To je sažetak sadržaja dnevnika 20., 21., 22. i 23. novembra. Dan prvi: Dnevnik 20. novembra, dva dana prije izricanja presude Mladiću. Tokom deset udarnih minuta centralne informativne emisije nizali su se izvještaj iz Haaga, direktno uključenje novinara RTRS-a Danijela Kovačevića, potom izvještaj/hvalospjev novinara Dejana Račića posvećen Mladićevom liku i djelu. Slijedile su ine reakcije srpskih političara i građana RS-a koji su listom svi iznosili optužbe na Haški tribunal (“politički sud, sudio samo Srbima”). Sve to gledaoci su čuli od Račića, ali ne i ključni podatak, a to je sadržaj optužnice i šta se u njoj Mladiću stavlja na teret. O tome će u drugom uključenju iz Haaga, onako usput, nešto reći Kovačević uz apostrofiranje navodnog “genocida”. I nije tu bio kraj sage o Mladiću: on je “začinjen” reportažom. Ponovo hvalospjev posvećen Mladiću, iz njegovog rodnog sela.

Dan drugi: Dnevnik 21. novembra posvećen najprije zdravstvenom biltenu Ratka Mladića, o kojem je gledaoce iz Haaga izvijestio Danijel Kovačević. Nakon toga, slijedilo je prenošenje niza pohvala Mladiću koje je iznio predsjednik RS-a Milorad Dodik.

U istom Dnevniku smo saznali da je “Mladiću prije presude presudio Hollywood”. Naime, Vladimir Bekić napravio je prilog o filmu snimljenom u holivudskoj produkciji koji se, naveo je, bavi samo generalom bez imena koji se skriva nakon rata. Filmski kritičari su gledaoce Dnevnika uputili “da je film pun stereotipa prema Srbima”. A Bekić zaključio da je “većina filma snimljena u Beogradu”, da su “u njemu glumili srpski glumci, koji, kažu analitičari, umjesto da te stereotipe ne samo da ne osuđuju, nego ih pomažu”. Koji analitičari, Bekiću?

Dan treći: Dnevnik 22. novembra. Dan izricanja presude Ratku Mladiću. Sve što je emitovano u tom Dnevniku imalo je samo i isključivo za cilj da diskredituje presudu, osudu na doživotnu kaznu zatvora, izrečenu za genocid u Srebrenici, udruženi zločinački poduhvat, granatiranje Sarajeva, držanje vojnika UN-a kao taoca. Tek zadovoljstvo što su optužbe za genocid odbačene za šest opština u BiH. Ko je sve izrazio, kako se to navodi u izvještajima, “ogorčenje” presudom, teško je nabrojati. Za žrtve Mladićevih zločina mjesta nije bilo. Šta oni misle, nismo saznali iz izvještaja reportera RTRS-a tog dana iz Srebrenice, ili iz Prijedora i Sarajeva.

Umjesto toga, tek kratko prenošenje izjava člana predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića i lidera SBB-a Fahrudina Radončića. Dnevnik 22. novembra trajao je 36 minuta, od kojih je 30 bilo posvećeno reakcijama na presudu Mladiću. U kojima je jedan od “centralnih likova” bio njegov sin Darko. I koji, da je kojim slučajem mogao taj Dnevnik uređivati, ne bi u njemu ama baš ništa promijenio.

KO SE SVE NOVINAROM SMATRA: Potpunom neiskazivanju poštovanja prema žrtvama ratnih zločina koje je Mladić naredio, za koje je znao i nije ih spriječio, niti svoje potčinjene za njih kaznio, svjedočili smo kako u već analiziranim dnevnicima, tako i u onom od 23. novembra, u kojem je fokus bio na predsjednici  Udruženja žena žrtava rata Podrinja Bakiri Hasečić. Povod je bio njen pokušaj da pred  zgradom Tribunala u Haagu nekom čovjeku otme srpsku zastavu. Gest koji ne treba opravdavati. Ali koji ni u kom slučaju nije povod da se s toliko neargumentiranih stavova Bakira Hasečić optuži da je poznata kao osoba za koju važi “sila boga ne moli”, i koja je poznata po svojim antisrpskim stavovima i izjavama kojima širi mržnju protiv srpskog naroda. Od nekoga ko se smatra i potpisuje novinarom, a riječ je o Danku Jevđeviću, očekivali smo bar minimum profesionalne korektnosti. Koja podrazumijeva da gledaocima jasno da na uvid izjave Bakire Hasečić koje pozivaju na mržnju.

ANTIFAŠISTIČKO NASLJEĐE RTRS-a: Koliko nepodnošljivosti postoji prema BiH i ZAVNOBiH-u te Danu državnosti ove zemlje, potrudila se da pokaže Branka Kusmuk. Zastave postavljene povodom 25. novembra nazvala je “sarajevski karneval patriotizma i antifašizma”, pa dodala da će “karnevalsko skrnavljenje” trajati nekoliko dana. A o ZAVNOBiH-u tek tvrdnja da su “više od polovine vijećnika bili Srbi”, što negiraju “sarajevski paraistoričari”. No ovakav izvještaj ne treba čuditi ima li se u vidu da je 25. novembra u Dnevniku 2 emitovana izjava Milorada Dodika da je “ZAVNOBiH bio jedan od sastanaka pred održavanje AVNOJ-a”.

Na potpunoj margini presude Mladiću ostala su sva ona pitanja koja se tiču života.

Ocjena: 1, jer prema utvrđenim standardima ispod toga ne možemo ići.

 

BNTV: Zabrinutost za zdravlje Ratka Mladića

20. – 26. novembar 2017.

NAJBITNIJE JE ZDRAVLJE: Izricanje presude Haškog tribunala Ratku Mladiću, već smo naveli, bio je događaj nedjelje ne samo za medije u BiH nego i regionu pa i u svijetu. BNTV stoga je, sasvim očekivano, posvetila istom značajnu pažnju.

U Dnevniku 20. novembra fokus je bio na Mladićevom zdravstvenom stanju kroz pitanje hoće li se pojaviti na izricanju presude. U Dnevniku 21. novembra, dan pred izricanje presude, Dragana Rašević ponovo se bavila Mladićevim zdravljem, očekivanjima njegovog advokatskog tima te stavovima srpskih političara. O žrtvama zločina za koje je Mladić osuđen, nijedna riječ nije rečena.

Udarni dio Dnevnika 22. novembra bio je, očekivano, posvećen izricanju presude i reakcijama koje su uslijedile. Od Mladićevog sina, njegovih advokata, listom svih srpskih političara koje se za mišljenje pitalo. Potom i krajnje zamorne, unisone reakcije građana iz gotovo svih gradova RS-a, u kojima se presuda osuđuje.

Mirjana Minić pripremila je tek šturi izvještaj koji je sadržavao izjavu lidera SDA Bakira Izetbegovića i predstavnica Udruženja Majke Srebrenice.

Reagovanja na Mladićevu presudu “otvorila” su Dnevnik i 23. novembra.

SVE SE MIJENJA, OSIM KAMENJA: No ono što izdvajamo kao bitan pomak jeste način na koji je novinarka Danina Milaković javnosti pokazala kako je predsjednik RS-a Milorad Dodik mijenjao mišljenje o Ratku Mladiću. Bez nepotrebnih riječi i komentara, Milaković je samo složila izjave iz različitih perioda njegovog političkog djelovanja: od one da “čitav narod ispašta zbog Mladića”, do one, na dan izricanja presude, “o srpskom heroju u pjesmama opjevanom”.

OSTALE TEME: Iako je presuđenom ratnom zločincu bilo posvećeno previše vremena, ipak moramo konstatovati da su gledaoci imali mogućnost upoznati se i s temama koje za njih imaju daleko veći značaj. Od načina na koji se siromaštvo u BiH sve više odražava na djecu kao najranjiviju društvenu grupu, pa do istraživanja Centra civilnih inicijativa o poraznom porastu jaza između bogatih i siromašnih u BiH.

Ocjena: 3

 

Komparativna analiza

Na primjeru odnosa prema presudi Haškog tribunala Ratku Mladiću, i RTRS i BNTV ponovo su pokazali da postoje događaji/pitanja oko kojih ne postoje suštinske razlike. Iako je BNTV uspio da izbjegne napadno svrstavanje uz Mladića, kao što je to činio RTRS, koji je u dnevnicima imao i posebnu najavu “General”, suštinske razlike su u sadržaju onog ponuđenog gledaocima minimalne. Bez i trunke kritičkog odnosa prema licima osuđenim za ratne zločine, prihvatanju bez ikakvog propitivanja teze ovdašnjeg političkog establišmenta o “Haškom tribunalu kao sudu osnovanom da sudi samo Srbima”, do krajnje neprimjernog odsustva i minimuma poštovanja i empatije prema žrtvama.

About The Author