Građani BiH su još jednom na svojoj koži osjetili kako je to biti u mraku, a za to su se ovaj put pobrinuli kompanija United Media, kablovski operateri, javni servisi i državna tijela

Građani BiH su još jednom na svojoj koži morali da osjete kako je to biti u “mraku”, a za to su se ovaj put pobrinuli kompanija United Media, kablovski operateri, javni servisi i izvršna vlast u BiH.

Dok su ljubitelji košarke u ostatku Evrope uživali u utakmicama nedavno završenog prvenstva Starog kontinenta, stanovnicima BiH je “udarena rampa”. Tačnije, blokadu gledanja utakmica Evrobasketa osjetilo je dvije trećine građana BiH ili svi oni čiji kablovski operateri nemaju Sport Klub u ponudi, a koji je u vlasništvu United Medije, jedine kuće sa ekskluzivnim pravom na prenos prvenstvenih mečeva.

Usljed ovih okolnosti, dok se sportska borba vodila na košarkaškim terenima, a ljubitelji dobrog basketa iz BiH u nevjerici gledali u “crne ekrane”, među kablovskim operaterima BiH i kompanije United Media vođen je pravi mali “rat” u koji su uvučeni čak i srbijanski RTS i hrvatski HRT.

Naime, cijela frka je nastala kad su javni emiteri Srbije i Hrvatske bez ovlaštenja prenosili utakmice Evrobasketa na teritoriji BiH. Na to je ekspresno reagovala United Media, iz koje su poručili da se sa tim mora smjesta prekinuti.

Ko je na čijoj teritoriji?

“RTS i HRT nemaju pravo distribucije utakmica EP na teritoriji BiH. Ipak, pojedini operateri su i pored toga danima neovlašćeno distribuirali prenose utakmica EP putem javnih emitera iz susjednih država”, poručili su iz United Medije.

Nakon toga, pod prijetnjom FIBA-e, RTS je prekinuo prenos, a operaterima u BiH poručio da za prenose sa Evropskog prvenstva u košarci ova TV kuća posjeduje prava samo za teritoriju Srbije, te da moraju hitno pokriti, odnosno zamrznuti signal tokom emitovanja svakog od ovih prenosa. Isto je postupio i HRT.

Da sve bude još zanimljivije, United Media se obratila sudu u Sarajevu za zaštitu, i to, kako navode, zbog nezabilježenog slučaja neovlašćene distribucije čitave sportske manifestacije.

Sud je odlučio da su autorska i srodna prava prekršena i naredio prekid emitovanja Evrobasketa za BiH, navodeći u obrazloženju da United Media ima ekskluzivno pravo na emitovanje Zaštićenog sadržaja na teritoriji BiH, što uključuje pravo da se emitovanje i distribucija emitovanja zabrani svim drugim subjektima. Zbog toga su, kako se dalje navodi, kablovski/IPTV operateri bili dužni zatamniti zaštićeni sadržaj.

S druge strane, iz Udruženja kablovskih operatera Bosne i Hercegovine (AKOP) ne slažu se s ovakvim odlukama, te upozoravaju javnost i institucije BiH na, kako kažu, zloupotrebu TV prava na prenose sportskih događaja od strane United Medije, pozivajući na odgovornost sve umiješane u ovu priču.

“Zloupotreba je stalna, a u protekle tri sedmice se posebno vidjela u prisiljavanju operatera da umjesto prenosa utakmica Evrobasketa građanima ponudi crne ekrane. BiH je jedina država u Evropi kojoj se to dogodilo. U državama iz okruženja – Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj navedene utakmice su uživo prenosile domaći TV kanali. U BiH je to pravo domaćim televizijskim kućama bilo uskraćeno, pa su građani bili onemogućeni da prate Evrobasket, a uskraćivanje prenosa nesporno predstavlja ugrožavanje javnog interesa države i građana BiH, te primjer nedozvoljenog zatvaranja tržišta u BiH”, objašnjavaju iz AKOP-a.

Da su u ovom dijelu svog saopštenja članice AKOP-a u pravu, potvrđuje zakonodavstvo u zemljama regiona, koje je, kao i u članicama EU, te većini kandidata za članstvo u EU, usklađeno sa još uvijek važećom AVMS Direktivom, u kojoj se navodi da “televizijska prava za događaje od posebnog interesa za javnost mogu biti pribavljena na ekskluzivnoj osnovi, ali da je od suštinskog značaja da se promoviše pluralizam kroz diverzitet u produkciji vijesti i programa kako bi se ispoštovalo pravo na slobodu izražavanja i informisanja iz člana 11 Evropske povelje o ljudskim pravima”. Dalje piše da je radi zaštite prava na informisanje neophodno da države članice omoguće “širok pristup televizijskim prenosima nacionalnih ili međunarodnih događaja od posebnog značaja za društvo”, i čak kao primjer navodi značajne sportske događaje.

Kao što smo rekli, upravo su ova pravila preuzele i zemlje regiona i stavile u svoje zakonodavstvo. Zbog toga su, npr., u Srbiji javne stanice bile u mogućnosti da građanima omoguće da prate utakmice Evrobasketa koji se u njihovom zakonu nalazi na listi važnih događaja. Tačnije, na ovaj način omogućeno im je da otkupe prava zamaljskog emitovanja i to isključivo na teritoriji Republike Srbije, jer se ne smije desiti da manje od 60 posto građana nema pristup takvim događajima, dok je pravo za kablovsko emitovanje kupila druga televizija, tačnije TV kanali Sport Klub u vlasništvu grupacije United Media.

Upravo ukazujući na ove stvari, iz AKOP-a su naveli da je do situacije u kojoj veći dio stanovnika BiH ne može pratiti utakmice Evrobasketa došlo baš zbog zloupotrebe TV prava na prenose sportskih sadržaja. Tako je ekskluzivno pravo emitovanja putem zemaljskih predajnika u BiH kupila luksemburška kompanija United Media, iako nema nijednog zemaljskog predajnika u BiH.

Prava zaključana u fioci

“Zato su za BiH kupljena prava za zemaljsko emitovanje ostala zaključana u fioci i nisu omogućena građanima, a pokušaji domaćih televizija da otkupe prava i emituju utakmice bili su ignorisani”, poručili su iz AKOP-a objašnjavajući da su u ime kablovskih operatera BiH uložili sve razumne napore da do crnih ekrana ne dođe.

Iz svega priloženog možemo izvesti zaključak da je glavni problem u cijeloj priči – balansiranje ekskluzivnih prava i prava javnosti da ne bude uskraćena za događaje od posebnog značaja, odnosno omogućavanja jednoj strani da zloupotrebljava svoj položaj i vodi neravnopravnu tržišnu utakmicu.

Ono što je važno napomenuti jeste da ovaj problem nije od juče i nije se pojavio tek sa Evrobasketom, zbog čega će se i konstantno vraćati sve dok konačnu odluku o ovom pitanju ne donese Savjet ministara BiH, odnosno Ministarstvo transporta i komunikacija, stvaranjem zakonskih osnova za poštenu borbu na tržištu. Do sada to nije učinjeno.

Lista važnih događaja

Da rješenje problema u svojim rukama ima Ministarstvo komunikacija, napominju i u Regulatornoj agenciji za komunikacije (RAK). “Ovaj problem bi se riješio kada bi Vijeće ministara ispunilo obavezu, te na prijedlog Ministarstva prometa i komunikacija, usvojilo Listu važnih događaja za emitovanje u BiH. Svrha utvrđivanja ove liste je obezbjeđivanje uslova da se najvažniji, primarno sportski, događaji emituju na način da budu dostupni najširoj publici. Agencija se u proteklom periodu obraćala Ministarstvu sa molbom za informaciju o poduzetim aktivnostima, odnosno planovima za utvrđivanje i usvajanje liste važnih događaja za emitovanje, međutim, nismo dobili odgovor. U namjeri da pruži podršku Ministarstvu, Agencija je konsultovala praksu svih evropskih zemalja, kako članica Evropske unije, tako i onih koje su u procesu integracija, te predložila sadržaj odluke koji Ministarstvo može koristiti kao polaznu osnovu za sačinjavanje formalnog prijedloga i njegovog upućivanja u redovnu procedure”, rekli su nam u RAK-u.

Što se tiče uloge RAK-a u cijeloj priči, kako su nam rekli u ovoj agenciji, oni nemaju nadležnosti da omogućavaju ili onemogućavaju prijem signala bilo koje TV kuće, niti imaju nadležnost da zabrane distribuciju određenih sadržaja.

“U skladu sa Pravilom 79/2016 o dozvolama za distribuciju audiovizuelnih medijskih usluga i medijskih usluga radija, član 7., Agencija propisuje obavezu distributera da prije početka distribucije određenih programa dostave izjave o riješenim pravima na distribuciju, i po potrebi dostave i same ugovore. Međutim, utvrđivanje valjanosti takvih ugovora je izvan nadležnosti Agencije. Autorska i srodna prava primarno su u nadležnosti sudova, a Agencija nema nadležnost da ispituje poštivanje sudskih odluka”, naveli su iz RAK-a.

Tragom ovih informacija, odlučili smo da provjerimo zašto još uvijek kod nas nije donesen ovakav pravilnik i šta je do sada urađeno u Ministarstvu komunikacija po ovom pitanju.

Tako smo saznali da je Ministarstvo na prijedlog RAK-a izradilo Prijedlog odluke o utvrđivanju liste važnih događaja sa obrazloženjem, ali da se čekaju mišljenja entitetskih resornih ministarstava i nadležne jedinice Brčko Distrikta.

“Kad dobijemo odgovore, u Prijedlog odluke Ministarstvo ugrađuje eventualne prijedloge i sugestije, a sa obrazloženjem odbacuje eventualne neosnovane prijedloge i sugestije. Nakon toga se isti dokument dostavlja na mišljenje nadležnim tijelima Vijeća ministara. Po zaprimanju i eventualnom ugrađivanju (ako ih ima) sugestija, Prijedlog odluke se dostavlja u Generalni sekretarijat Vijeća ministara BiH u proceduru razmatranja i usvajanja. Ministarstvo procjenjuje da bi do kraja oktobra 2017. godine mogla biti objavljena Odluka o utvrđivanju liste važnih događaja”, rečeno nam je u resornom ministarstvu.

Odgovornost javnih RTV servisa

I dok čekamo kraj oktobra i donošenje liste važnih događaja, valja napomenuti da krivice za “crne ekrane” nisu oslobođeni ni javni servisi u BiH koji nisu pokazali veliku zainteresovanost da otkupe prava za emitovanje od United Medije. Višestruko skuplja cijena otkupa prenosa od uobičajenih nikako ih ne ograđuje od odgovornosti.

Ipak, u javnim emiterima tvrde da su oni sve pokušali, a direktor Radio Televizije RS Draško Milinović kaže da su prava prenosa utakmica za njih preskupa, te da je bilo nemoguće napraviti dogovor sa SK.

“Ako pričamo o pravima, ti paketi su preskupi. Pokušavali smo na sve načine bar da dođemo do utakmica reprezentacije Srbije. Nismo uspjeli s obzirom da su te cijene za nas u ovom momentu zaista bile prevelike. RTRS, nažalost, nije bio u mogućnosti da obezbijedi ponuđeni paket iz razloga što procenat naplate RTV takse i svi ovi problemi sa kojima se borimo u posljednjih godinu i po dana nisu nam omogućavali da dođemo do kvalitetnih prihoda da bi to mogli da uradimo”, pojasnio je Milinović.

On navodi da je njihov najveći problem to što su velike privatne kompanije finansijski mnogo jače i zbog toga se oni ne mogu nositi na otvorenom postupku kada UEFA, FIBA ili bilo ko drugi ko je vlasnik prava zatraži ponudu.

“Njihove ponude su veće od naše čak i do deset puta. Ono što mi možemo jeste da uzmemo neke pojedinačne utakmice, ali to je tek onda posebna cijena”, rekao je Milinović.

Sudeći prema dosadašnjoj praksi, u BiH u kojoj je javni servis na koljenima i nema mogućnosti da prati mnogo više ponude privatnih medija, većina stanovnika će umjesto važnih sportskih događaja i dalje gledati “prekid programa”.

Da do toga ne bi došlo, ostaje nam nada da će Savjet ministara ispuniti dato obećanje i prava za emitovanje sportskih programa, trenutno zasnovanih samo na principima slobodne tržišne utakmice, ograničiti u dijelu događaja od posebnog značaja. U suprotnom, crno nam se piše.