Piše: PALESTINIAN YOUTH MOVEMENT

„Proživio sam bol u svim njenim pojedinostima, mnogo puta okusio patnju i gubitak, a ipak se nijednom nisam dvoumio prenijeti istinu onakvom kakva jeste, bez iskrivljavanja ili falsificiranja… Povjeravam vam Palestinu… Pozivam vas da ne dopustite da vas lanci ušutkaju niti da vas granice zaustave… Ne zaboravite Gazu.“

– Anas al-Sharif, palestinski novinar ubijen 10. augusta 2025.

Prije godinu dana, 10. augusta 2025. godine, izraelske okupacijske snage ubile su novinara Anasa Al-Sharifa, čiji je fotografski rad bio dio Reutersovog Pulitzerom nagrađenog izvještavanja 2024. godine, zajedno s petericom njegovih kolega, u ciljanom zračnom napadu na šator Al Jazeere ispred bolnice al-Shifa. Bio je jedan od posljednjih preživjelih novinara na sjeveru Gaze. Na dan kada je ubijen, 674. dana genocida u Gazi, Izrael je ubio više od 230 medijskih radnika.

Do trenutka kada je Anas ubijen, palestinski novinari već su bili usvojili praksu pisanja oporuka, pravljenja preostalih finansijskih aranžmana kako bi osigurali svoje porodice i odlaska na teren pripremljeni za neposrednu smrt. Dvije godine genocida pokazale su strategiju okupacijskih snaga da sistematski ciljaju novinare, koristeći najbrutalnije metode koje se mogu zamisliti. U svojoj posljednjoj poruci svijetu, Ayat Khaddoura, 27-godišnja freelance novinarka iz Beit Lahije, rekla je: „Imali smo velike snove, ali naš san sada je da budemo ubijeni u jednom komadu kako bi znali ko smo.“ Ayat nije mogla biti ni sahranjena jer je njeno tijelo raskomadano u napadu na njen dom. Yahya Sobeih, 32-godišnji nezavisni novinar iz grada Gaze, upravo je bio proslavio rođenje svoje kćerke Sane i nakratko je napustio bolnicu kako bi kupio neke potrepštine u centru grada kada je postao meta zračnog napada. U napadu su ubijeni on, njegov rođak, najbolji prijatelj i šurjak. Svaki palestinski novinar znao je da ga izvještavanje može koštati života, a ipak su svijetu donosili istinu, ostavljajući iza sebe sinove, kćerke, supružnike, roditelje i narod Gaze.

Sada, tačno godinu dana kasnije, broj ubijenih novinara porastao je na više od 270. Više od 284 pripadnika medija prijavljeno je kao ranjeno, nestalo ili uhapšeno, a mnogi su se suočili s ponovljenim napadima, prijetnjama, cyber napadima i ciljanim ubistvima članova svojih porodica. Izrael namjerno i sistematski cilja novinare kako bi suzbio izvještavanje o svojim ratnim zločinima i njihovo dokumentiranje.

„Ako me izraelska vojska ubije, fotografije koje sam snimio i priče koje sam ispričao svijetu nastavit će živjeti. Moje ime, moja borba i moj glas nastavit će živjeti — a okupacija će umrijeti.“

– Hassan Esleih, palestinski novinar ubijen 13. maja 2025.

Ovo je dugogodišnja izraelska politika koja je naglo eskalirala otkako je genocid počeo. Godine 2022. novinarka Al Jazeere Shireen Abu Akleh pogođena je u glavu hicem izraelskog vojnika dok je izvještavala o raciji u izbjegličkom kampu Jenin. Godine 2018. Yaser Murtaja i Ahmed Abu Hussein pogođeni su hicima izraelskih snaga dok su izvještavali o Velikom maršu povratka u Gazi. Godine 2008. izraelski tenk otvorio je vatru na Fadela Shanu, 23-godišnjeg novinara Reutersa u Gazi. I tada i danas, za palestinskog novinara nošenje prsluka s oznakom PRESS nalik je nošenju mete na leđima.

Za Izrael, palestinski novinar predstavlja izraz svega onoga što okupacija pokušava slomiti. Novinari ostaju na svojoj zemlji, odbijajući otići čak i dok bombe padaju s neba. Nastavljaju izvještavati o izraelskim zločinima, dokumentirajući i razotkrivajući zločine protiv palestinskog naroda koje Zapad finansira. Oni su simboli nade i istine, ne samo za palestinski narod nego i za pokret koji je izbio širom svijeta. Istovremeno, izražavaju nepokolebljivu posvećenost svojoj profesiji – ne zbog same profesije, nego zato što je, za palestinskog novinara, izvještavanje dužnost prema palestinskoj stvari.

„Nećemo otići. Iz Gaze ćemo otići samo u raj, i nigdje drugo.“

– Rushdi Al-Sarraj, palestinski novinar ubijen 22. oktobra 2023.

Iz tog razloga, cionistički projekt koristi nasilje u pokušaju da slomi svaku manifestaciju onoga što je istinito, postojano, puno nade i pravedno, uključujući, a posebno, palestinske novinare. Nasilje se nalazi u samoj srži cionističkog projekta, kao pokretačka snaga putem koje on može ostvarivati svoje ciljeve eliminiranja palestinskog naroda, i kao ljudskih bića i kao političkog tijela. Međutim, nasilje ima štetan učinak na javno mnijenje, koje predstavlja ključno bojno polje s obzirom na to da bi cionistički projekt prestao postojati bez finansijske, političke i kulturne podrške Zapada. Kada su cionistički ratni zločini počinjeni nad Palestincima počeli šokirati svijet, cionisti su morali pronaći način da uvjere Zapad kako su zapravo oni, a ne Palestinci, žrtve.

Naprimjer, kada su Sjedinjene Američke Države i Ujedinjene nacije osudile Izrael nakon masakra u Qibyi 1953. godine, kada je Izrael sravnio palestinsko selo sa zemljom i ubio desetine palestinskih žena i djece, cionisti su shvatili da nasilje bez posljedica zahtijeva još jednu komponentu: nepokolebljivu podršku zapadnih institucija. AIPAC je osnovan 1953. godine iz tog razloga.

Ova dva stuba – nasilje i podrška zapadnih institucija – predstavljaju oružja koja se koriste protiv palestinskog naroda u cjelini, a posebno protiv palestinskih novinara. Međutim, od početka genocida, kada je prava priroda cionizma razotkrivena pred svijetom, podrška zapadnih institucija nije se uspjela pretočiti u pobjede u borbi za javno mnijenje. Milijarde ljudi širom svijeta sada su imune na cionističku propagandu. Čak ni četverostruko povećan budžet Izraela za Hasbaru neće biti dovoljan da popravi sliku cionizma. Neće biti dovoljna ni njegova nedavna višemilionska operacijausmjerena na utjecaj na AI chatbotove trovanjem podataka proizraelskim internetskim stranicama, od kojih je jedna promovirala cionističku tvrdnju da su palestinski novinari „teroristi“. Zahtjev za oslobođenjem Palestine učvrstio se u svijesti ljudi na svakom kontinentu.

„[Okupacija] će ubiti svakog čovjeka ako joj to dopustite.“

– Mohammed Al Kuwayfi, palestinski novinar ubijen 15. septembra 2025.

Suočen s ovim ćorsokakom, Izrael i dalje poseže za ista dva oružja iz svog arsenala u pokušaju da kontrolira narativ. Kako bi spriječio da priče o zločinima dopru do svijeta, Izrael ubija ljude koji o njima izvještavaju. Izrael je ubio više novinaranego bilo koja strana u bilo kojem savremenom sukobu i to je činio uz potpunu nekažnjivost. Istovremeno, zapadne medijske institucije podržavat će Izrael sve dok Bliski istok ostaje u središtu interesa Sjedinjenih Američkih Država i njihovih saveznika. Izvještavanje vodećih medija o izraelskim ratnim zločinima nad Palestincima i dalje koristi pasivan jezik i nekritički ponavlja izraelske poruke, ako se o tim zločinima uopće izvještava.

Naprimjer, osim jednog spominjanja u autorskom tekstu objavljenom deset dana kasnije, izvještavanje Timesa o ubistvu Anasa al-Sharifa nije sadržavalo nijedno spominjanje izraza „ratni zločin“, uprkos činjenici da je Izrael otvoreno priznao da je namjerno ciljao novinare. Prvi tekst tog medija o ubistvima ponavljao je izraelske poruke kojima se pokušavalo, bez uspjeha, diskreditirati Anasov rad i žrtva tvrdnjom da je radio za Hamas. Drugi tekst predstavljao je napad na Al Jazeeru, medij za koji je radio. Prije atentata, nekoliko novinara, poput Anasa Al-Sharifa i Saleha Aljafarawija, navodno je bilo stavljeno na izraelsku listu „red notice“, što pokazuje jasnu namjeru da se novinari ubiju i prekrši međunarodno pravo, ali zapadni mediji nisu adekvatno izvještavali o tim napadima.

U vremenu u kojem palestinski narod prolazi kroz genocid, pasivno, pristrasno i fabricirano izvještavanje predstavlja moralnu mrlju na zapadnom novinarstvu. Pokušavajući zaštititi ugled Izraela, zapadni mediji doprinose produžavanju ratnih zločina i kopaju grob novinarskom integritetu. Dopuštanje da se ciljanje novinara u Gazi nastavi u tišini uspostavlja novi presedan prema kojem su medijski radnici legitimna meta u ratu. Zapadni mediji žele da Izrael prođe nekažnjeno za genocid jer će to, zauzvrat, osloboditi Zapad odgovornosti.

Trenutno dolazi do ozbiljnog smanjenja količine informacija koje izlaze iz Gaze, ne zbog prestanka neprijateljstava, nego zbog namjernog ciljanja novinara i svjesne cenzure na medijskim platformama. Na svakoj osobi koja ima savjest jeste da osigura da Izrael i mediji koji saučestvuju u izraelskim zločinima budu pozvani na odgovornost. Na godišnjicu Anasove pogibije prisjećamo se poruke koju nam je ostavio: „Povjeravam vam Palestinu… Pozivam vas da ne dopustite da vas lanci ušutkaju niti da vas granice zaustave… Ne zaboravite Gazu.“

Kao ljudi posvećeni oslobođenju naše domovine, gdje god da se nalazimo, palestinska i arapska dijaspora, zajedno s našim saveznicima, mora imati ključnu ulogu u podrivanju narativnog stuba koji održava cionizam. To možemo učiniti odajući počast žrtvama našeg naroda i nastavljajući razotkrivati cionističke zločine na terenu, čak i, a posebno onda kada ih nema u vijestima. Također možemo nastaviti vršiti pritisak na zapadne medijske institucije i prozivati ih zbog proizvodnje pristanka na genocid.

„Ne prestajte govoriti o Gazi. Ne dopustite svijetu da skrene pogled. Nastavite se boriti, nastavite pričati naše priče, sve dok Palestina ne bude slobodna.“

– Hossam Shabat, palestinski novinar ubijen 24. marta 2025.

Zbog toga od 10. do 16. augusta pozivamo na sedmicu akcije u čast Anasa al-Sharifa i 260 ubijenih novinara u Gazi. U gradovima širom Sjedinjenih Američkih Država, Kanade i Velike Britanije organizirat ćemo akcije i događaje koji razotkrivaju saučesništvo zapadnih medija i skreću pažnju na vijesti iz Gaze o kojima se ne izvještava. Objavili smo i poziv za umjetničke radove kojima se odaje počast ubijenim novinarima Palestine. Također zahtijevamo od redakcija da istinito izvještavaju o izraelskom ekspanzionističkom projektu u regiji, da pozovu na zaštitu palestinskih novinara koji se i dalje svakodnevno suočavaju s prijetnjama po život te da vrše pritisak na Izrael da ukine zabranu ulaska stranih novinara u Gazu. Dok se ti zahtjevi ne ispune, nastavit ćemo bojkotirati, povlačiti ulaganja i otkazivati pretplate medijima koji su saučesnici.

Anas Al-Sharif bio je itekako svjestan da je, zbog izvještavanja o genocidu u Gazi, na njegovim leđima meta, ali je ipak nastavio raditi s nepokolebljivom hrabrošću i predanošću. To nije samo svjedočanstvo njegove vlastite uvjerenosti u palestinsku stvar i čovjeka kakav je bio, nego pokazuje i vjeru koju je Anas imao u sve nas. Znao je da ćemo mi biti tu da nastavimo tamo gdje je on stao, da nećemo dopustiti svijetu da zaboravi i da njegova žrtva i žrtva njegovih kolega nikada neće biti uzaludne. Ljude širom svijeta duboko su dirnuli herojstvo i hrabrost palestinskih novinara. Godinu dana nakon njegove pogibije, prenošenje istine i zahtijevanje da se istina čuje i dalje su jednako ključni zadaci za palestinsku dijasporu i svakog prijatelja Palestine.

Objavljeno: 10. august 2026.

Izvor: https://mondoweiss.net/2026/08/entrusted-with-palestine-honoring-the-martyred-journalists-of-gaza-through-action/