Svjetsko prvenstvo u fudbalu za muškarce 2026., održano u SAD-u, Meksiku i Kanadi, ostalo je iza nas. Smatra se jednim od najgledanijih sportskih događaja ove godine. Uspio je ujediniti ljude širom svijeta kroz ljubav prema fudbalu. Uzbuđenje navijača, njihov strah i nacionalni ponos su samo neki od osjećaja koje je ovaj događaj uspio probuditi. Dugo će se pamtiti spektakularni golovi omiljenih fudbalera te onih koji su uspjeli izaći iz sjene zahvaljujući prvenstvu. Također, pamtit ćemo ga i po historijskom podvigu reprezentacije Bosne i Hercegovine. Međutim, iza kulisa ostaje priča koju bi mnogi rado željeli zaboraviti. Dok su stadioni blistali pod svjetlosnim snopom impresivnih reflektora, nad brojnim radnicima su prekršena osnovna ljudska prava.
Fotografija 1. Radnik kosi travu na stadionu u Torontu (Izvor: Frank Gunn, The Canadian Press)
Hydration break za radnike ne postoji
FIFA (Fédération Internationale de Football Association) je u decembru 2025. godine zvanično potvrdila implementaciju obaveznih trominutnih pauza za hidrataciju (hydration breaks). Ovu odluku je fudbalska organizacija, na čelu s Giannijem Infantninom, obrazložila kao mjeru za sprječavanje zdravstvenih rizika kod fudbalera. Međutim, njihov novitet je izazvao mnogobrojne kritike. S jedne strane, nekolicina selektora je izrazila nezadovoljstvo jer su smatrali da naložene pauze ugrožavaju momentum igre. S druge strane, navijači su smatrali da je FIFA na ovaj način olakšala emitiranje televizijskih reklama, provodeći svojevrsnu metodu prethodno viđenu na Super Bowl takmičenju.
Iako ne smijemo zanemariti činjenicu da je živa na termometru u večernjim terminima dosezala i do 28 stepeni Celzijusa, moramo priznati da je uvođenje hydration breaka na svakoj utakmici često bilo pretjerano. Naime, pauza se mogla primjenjivati isključivo onda kada su vremenski uslovi to zahtijevali, poput cooling pauze na Svjetskom prvenstvu u Brazilu 2014. godine. Riječ je o tome da je krovna svjetska fudbalska organizacija, FIFA, zanemarila utjecaj vrućina na stvarne realizatore programa – radnike. Dok pred kamerama stoje, ističući brigu za zdravlje fudbalera, istovremeno ignorišu probleme s kojima se suočavaju radnici. Osobe koje danonoćno rade na održavanju čistoće stadiona, prodaji hrane i pića, obezbjeđenju te osiguravanju parking mjesta, ne podliježu FIFA-inom pravilu o organizovanim pauzama.
Lucia Gambino iz organizacije za zaštitu prava radnika Sur Legal Collaborative[1] je podržala radnike dobavljajući im vodu, rashladne peškire, elektrolite i ostale potrepštine. Ona je tokom interakcije s radnicima primijetila da su mnogi prijavljivali da nemaju pristup vodi ili hladu. Gambino je istakla FIFA-inu licemjernost prema onima koji, uistinu, čine Svjetsko prvenstvo mogućim. U ovom kontekstu možemo govoriti o fenomenu sportswashinga, koji definira situacije u kojima se sport koristi kao alat za skretanje pažnje javnosti sa praksi koje su neetične. Na terenu izgleda kao da FIFA ima sluha za dobrobit igrača, međutim, njihova briga prestaje onog trenutka kada se ugase reflektori, a na toj istoj pozornici ostanu obični ljudi.
Fotografija 2. Radnik koji održava higijenu stadiona (Izvor: Julian Finney, FIFA)
FIFA i ICE
FIFA je pred sami početak Svjetskog prvenstva uvela politiku akreditacije koja joj je omogućila uvid u imigracione podatke zaposlenih. Sindikati, zajedno sa organizacijama ACLU of Southern California i LAANE, uložili su zvaničnu žalbu kalifornijskoj Agenciji za zaštitu i privatnost i Ministarstvu pravde Kalifornije[2]. Naime, djelovanje Američke agencije za imigraciju i carine (ICE) pod Trumpovom vlašću izazvalo je nezadovoljstvo šire javnosti. Manjinske zajednice u SAD-u kontinuirano izražavaju zabrinutost jer su se neopravdane racije ICE-a nerijetko završavale tragično po živote njihovih pripadnika. Bliski odnosi predsjednika FIFA-e Giannija Infantina s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom dodatno objašnjavaju ovu kontroverznu odluku, koja direktno utječe na radnike jer većina pripada upravo manjinskim grupama. U strahu od deportacije, radnici stadiona SoFi u Los Angelesu odlučili su, putem ankete, ispitati javno mnijenje o pokretanju štrajka. Gotovo 2.000 zaposlenika je diglo svoj glas protiv ICE-a zahtijevajući bolje uslove rada, veće plate i bezbjednost.
Fotografija 3. Protest radnika na stadionu SoFi u Los Angelesu na Praznik rada
(Izvor: Jae C Hong, AP Photo)
Iako nisu stupili u štrajk, radnici su uspjeli u svojoj borbi protiv FIFA-inih selektivnih pravila. Organizacija UNITE HERE Local 11 predstavlja preko 32.000 radnika zaposlenih u hotelima, restoranima, aerodromima, sportskim arenama i konvencijskim centrima širom Južne Kalifornije i Arizone. Njihov rad se temelji na zaštiti prava radnika gdje veliki udio čine osobe latinoameričkog, azijsko-američkog i afroameričkog porijekla. Za dobrobit radnika, ogranizacija UNITE HERE Local 11 je postigla važan ugovor sa operatorom stadiona Legends Hospitality[3]. Ovaj ugovor će obezbijediti radnicima veće plate i bonuse tokom sportskih dešavanja. Naime, ovo se prevashodno odnosi na radnike u ugostiteljstvu, čime će se zaštititi prava više od 2.000 perača posuđa, kuhara, konobara i šankera. S obzirom na činjenicu da su radnici na Svjetskom prvenstvu prvi na udaru ICE-a, potpisani ugovor se dotakao i ove teme. Ugovor garantuje radnicima pravo na štrajk ukoliko ICE odluči zaprijetiti. Njihova zabrinutost je opravdana jer se članovi njihove zajednice gotovo svakodnevno suočavaju s problemima koje stvara ova Agencija.
Dvostruki aršini FIFA-e
Iako se čini da se FIFA angažuje u pogledu sprječavanja narativa s racističkim i ksenofobnim elementima, u stvarnosti rijetko interveniraju. Neophodno je primijetiti da se diskriminatorna retorika ispoljava i prema onima koji su na terenu. Bez valjanog objašnjenja, SAD je odbio ulazak Somalijskom sudiji Omaru Artanu[4]. Krovna svjetska fudbalska organizacija se šutke priklonila politici Donalda Trumpa, navodeći da oni nemaju nikakvu moć u kontekstu imigracionih procesa. No, vratimo li se nekoliko godina unazad, primjetit ćemo da FIFA nije bila iskrena. Naime, FIFA je oduzela pravo Indoneziji da bude domaćin Svjetskog prvenstva za muškarce do 20 godina koje je bilo zakazano za maj 2023. godine[5]. Razlog ovome leži u činjenici da je Indonezija odbila ugostiti fudbalsku reprezentaciju Izraela te javno tražila njeno isključenje s prvenstva. Indonezija se godinama glasno protivi izraelskoj okupaciji Palestine te stoga se usprotivila odluci da FIFA dozvoljava Izraelu da učestvuje. Ovaj slučaj ukazuje na nedosljednost FIFA-e, koja tvrdi da ne može utjecati na politike država domaćina, iako je u ovom slučaju sankcionisala Indoneziju zbog odluke njene vlasti.
Istina koja boli svakog ljubitelja fudbala leži u činjenici da politika uvijek pronađe svoje mjesto na stadionu. Događaj čiji bi primarni cilj trebao biti ujedinjavanje ljudi širom svijeta nerijetko završava isticanjem njihovih razlika. Fudbal jeste timska igra, ali je teško očekivati fair-play kada nemaju svi na terenu jednake mogućnosti za pobjedu.
[1] https://www.preventionweb.net/news/workers-are-risking-dangerous-heat-keep-world-cup-running
[2] https://www.theguardian.com/football/2026/jun/09/stadium-hotel-workers-strike-world-cup
[3] https://lapublicpress.org/2026/06/sofi-worker-strike-world-cup-fifa-ice/
[4] https://www.klix.ba/sport/nogomet/somalijskom-sudiji-na-aerodromu-odbili-ulazak-u-ameriku-iako-je-trebao-suditi-na-mundijalu/260609001
[5] https://balkans.aljazeera.net/news/sports/2023/3/29/indoneziji-oduzeto-domacinstvo-sp-a-za-igrace-do-20-godina
