Katolički svećenici u NOB-i

Problem je, međutim, što nitko ili jedva itko od drugih tadašnjih političkih i drugih institucija nije htio u tom antifašizmu sudjelovati, iako ima izuzetaka, a jedan je osobito zanimljiv. Prema nekim podacima, debelo preko stotinu katoličkih svećenika priključilo se NOB-u, mnogi su i poginuli ili pobijeni u njemu, ali njih ovdašnja Katolička crkva prešućuje kao da su joj na smrtnu sramotu. To uključuje i kardinala Vinka Puljića, kojem je spomenuta grupa bh. intelektualaca nedavno pružila doduše neizravnu, ali ipak nepotrebnu podršku, čime se, koliko sam shvatio, željela predstaviti kao zastupnica nekog ‘novog antifašizma’, koji se ograđuje od komunističkih zločina i zlodjela na kraju Drugog svjetskog rata i poslije u poraću. To i osobno podržavam, nema tu nikakvih problema, ali problem nastaje kada se želi povući nekakva neprobojna, granitna granica između tobožnjeg ‘novog’ i ‘starog’ antifašizma, jer te granice zapravo nema.

Izbrisala ju je njemačka kancelarka Angela Merkel kada je prije nekoliko godina u Moskvi zahvalila Crvenoj armiji što je oslobodila Njemačku. Hej, zahvalila je Staljinovoj armadi! Da li to znači da mu je oprostila grijehe sovjetskog totalitarizma i zločine koji su pod njima napravljeni? Ni govora. Merkel je samo podvukla notornu činjenicu da u ruskom antifašističkom oslobodilačkom ratu, u kojem je izginulo dvadeset, možda i više milijuna Rusa, osnovno ostaje ta oslobodilačka dimenzija. I da nju ne može ništa zasjeniti, čak ni teške, neoprostive deformacije pod sovjetskom vlašću. Ako je tako sa sovjetskim antifašizmom, onda to pogotovo vrijedi za hrvatski (jugoslavenski) antifašizam, za kojim se vuku puno kraći repovi masovnih odmazda i progona. (Marinko Čulić, Antena M)

Politička zloupotreba javnog novca

Iako imaju visoka primanja i brojne pogodnosti i beneficije koje većini građana BiH nisu na raspolaganju, pojedini funkcioneri su zloupotrebljavali institucije i svoje pozicije kako bi dobili i naknade koje im ne pripadaju.

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo su otkrili da su poslanici i delegati iz Federalnog parlamenta dobijali naknade za smještaj u Sarajevu iako u ovom gradu imaju vlastite nekretnine. Nešto ranije CIN je otkrio da su isto radili i federalni ministri.

Funkcioneri u Republici Srpskoj su zbog nejasnih pravila koristili „bijeli hljeb“ – plaću nakon prestanka mandata – iako su imali druga primanja ili mogućnost da se vrate na svoje prethodno radno mjesto. CIN je otkrio da su novac iz budžeta po ovom osnovu dobila dvojica univerzitetskih profesora, sedmero privatnika i jedan penzioner.

„Bijeli hljeb“ je nezakonito isplaćivan i u Vijeću naroda RS-a. Ova institucija je na osnovu nezakonite odluke isplatila 21.000 maraka bivšem generalnom sekretaru Vijeća naroda Zoranu Filipoviću.

Ovakve zloupotrebe su bile moguće jer institucije nisu provjeravale imovinu i prihode javnih funkcionera, ostavljajući prostor imenovanim i izabranim političarima da iskoriste manjkavosti propisa za ličnu korist. (CIN)

Propuh s Dinare

A Josipa Rimac, zbog koje premijer „rado dolazi u Knin“? Eh, da je suditi po njoj, Knin bi trebao biti na razini nekog uspješnog evropskog gradića, ali istina je nažalost krajnje banalna, baš koliko i svaki istup hrvatskog premijera. Jer upravo se na toj provincijskoj mudrici – koja se u Partiju upisuje sa 16 godina, vjerno joj služi, vješto se uspinje na stranačkoj ljestvici i postaje višegodišnja gradonačelnica Knina, a potom državna tajnica, na prijedlog premijera – prelama ovih dana sva bijeda, politička i moralna, stranke koja 30 godina vlada i zatire Hrvatsku. Na slučaju žene koja se preko noći bila preobrazila u HDZ-ovu ikonu, zvanu „kraljica Knina“, puneći stranice trash štampe u skupim guči-muči komadima… da bi ovih dana završila u ćeliji zagrebačkog zatvora. Jer da je bila na čelu mafijaške hobotnice, a koja obuhvaća niz važnih faca u državnim institucijama i ministarstvima, sve redom članova vladajuće stranke, koji su se bogatili na račun neke vjetroelektrane, a ona sama davala i uzimala mito, pogodovala sumnjivim likovima, riječju, otkrivena je tobože još jedna strašna korupcijska afera. Sve zahvaljujući odlučnosti premijera da jednom zauvijek stane na kraj korupciji i klijentelizmu koji uništava Hrvatsku. (Heni Erceg, tačno.net)

 Crni životi su važni

Dok sa zebnjom pratimo nerede širom SAD izazvane mučkim ubistvom Georgea Floyda u Minneapolisu od strane onih čiji je posao da štite živote, sigurnost i imovinu građana, u prvi plan izbija djelovanje zanimljivog emancipatorskog pokreta nazvanog Black Lives Matter – BLM (Crni životi su važni).

Za ovaj pokret mogli smo čuti nakon sličnog svirepog ubistva Michaela Browna, osamnaestogodišnjeg crnačkog mladića u Fergusonu pokraj St. Louisa 2014. godine. Pokret BLM je od svojih početaka doslovno na prvoj liniji borbe protiv sistemskog rasizma i represije neoliberalne države.

Neposredno, politička historija BLM seže u 1990-te i svoje temelje ima u reakcijama različitih ogranaka, udruga i afro-američkih građanskih aktivista na katastrofalne posljedice AIDS-a po najugroženiju populaciju u Americi, objedinjenih pod Nacionalno manjinsko vijeće za AIDS. Međutim, posredno, Pokret BLM se oblikovao duže vremena od kraja 1970-tih kroz reakcije crnačkih organizacija na prijetnju neoliberalnog kapitalizma koji je počeo sistematski poništavati sve one slobode i prava za koje su se Afro-amerikanci izborili pedesetih i šezdesetih godina 20. stoljeća. (Asim Mujkić, Inforadar)

Vraćanje prostora divljini

O permakulturi učim i pokušavamo primijeniti neke njezine principe. Krajem siječnja Sanda i ja sudjelovali smo na susretima aktivista, praktičara, lokalnih struktura vlasti, koji su se bavili održivim životom i stanjem naše civilizacije koja je pred kolapsom. To se odvijalo u gradiću Die u Francuskoj. Atmosfera je bila inspirativna, kompetentna, zanimljiva. Radi se o ljudima i strukturama koji već desetljećima promišljaju i iskušavaju drukčije modele života i prisutni su u francuskoj javnosti, koja je neusporedivo senzibiliranija od naše. Srećom, i kod nas postoje projekti i inicijative, kao na primjer reciklirano imanje Vukomerić, koje ima i banku sjemena. Banka sjemena je ozbiljan i važan posao jer to nije mrtva arhiva, već sjeme treba sijati i ponovo uzgajati zato što vremenom gubi kvalitetu, a ključno je za prehrambenu nezavisnost. Tko ima svoje sjeme i zna uzgojiti hranu bez kojekakvih otrova i pesticida, u prednosti je pred ekonomskim urušavanjima koja su na pomolu. Ali u igri je opstanak ljudskog roda i uopće života na planetu. Barem u približnoj raznolikosti kakvu poznajemo. Trenutačno pratimo dva glavna smjera borbe za opstanak. Jedan je ‘degrowth’, znači ekonomski rast više nije ono čemu bi ekonomija trebala težiti jer je destruktivan i neodrživ. Moguće je nastaviti jedino ako se postupno smanji proizvodnja i potrošnja i sve se više svede u lokalne okvire. Drugi smjer je ‘rewilding’, vraćanje prostora divljini, jer se upravo događa šesto masovno izumiranje vrsta, koje je posljedica ljudskog zaposjedanja staništa drugih oblika života – objašnjava. (Darko Rundek, Jutarnji list)