Opozicija hitno mora promijeniti pristup izborima, jer ovo što sada rade njeni predstavnici ne obećava uspješnu kampanju

Političke kampanje nekada su bile ograničene na nekoliko javnih nastupa, i trajale bi po nekoliko sedmica ili mjeseci. Takve, sada već zastarjele kampanje, imale su svoje karakteristike. Kandidati su direktno komunicirali s građanima, mediji jasno birali stranu i služili kao kanal komunikacije između kampanje i glasača, a lojalnost glasača bila je značajno veća nego danas. Kampanja se, što je najvažnije, vodila skoro isključivo u lokalnoj zajednici.

Takav vid organizacije kampanja vremenom se izmijenio, kako zbog promjena unutar samih stranaka, tako i zbog tehnologije i promjene preferencija glasača. Moderne kampanje postale su mnogo duže, odlučivanje se preselilo iz lokalnih zajednica u centrale stranaka, u kampanje su ušli konsultanti i profesionalci, uticaj televizije je znatno porastao, a glasači prestali osjećati lojalnost strankama ili grupama.

Iako postoji niz manjih razlika među strankama i kandidatima, predizborne kampanje koje trenutno traju u BiH načelno se mogu podijeliti na dvije vrste: moderne kampanje, odnosno pokušaje modernih kampanja, koje želi voditi većina stranaka, i predmodernu, zastarjelu kampanju kakvu vodi Šefik Džaferović. Postoji i još jedna bitna podjela. Dok kandidat SDA za člana Predsjedništva BiH vodi predmodernu kampanju, ostali još uvijek ne vode nikakvu.

Dugotrajnost uništava momentum

Historijski, kampanje postaju duže, od prvih političkih kampanja pa do danas. BiH nije izuzetak, čak je ovdašnja politika dosta uspješno pratila trendove iz evropskih zemalja u tom smislu – kampanje u Americi su izuzetak i obično traju mnogo duže nego kampanje u drugim razvijenim zemljama. Nekoliko sedmica je u BiH postalo mjesec dana pred izbore, mjesec dana nekoliko mjeseci, a danas se kampanje za opće izbore u BiH vode od trenutka završetka prethodnih lokalnih izbora. Taj trend je posebno prisutan od završetka lokalnih izbora 2016. godine. Paradoksalno, baš taj trend je jedan od ključnih razloga što dva mjeseca pred izborni dan većina kandidata i stranaka još nije ni započela kampanju za oktobarske izbore.

Isprika da kampanja u BiH službeno traje mjesec dana, i da se ne može krenuti ranije, ne vrijedi. Izborni zakon u BiH je ograničio plaćeno oglašavanje, izvještavanje o kampanji 24 sata pred glasanje, ili promoviranje kandidata organizacijom različitih vrsta aktivnosti. Ali je, recimo, ostavio mogućnost održavanja internih skupova za članove odnosno organe stranaka, što je sasvim dovoljno prostora za interpretaciju da se može krenuti u kampanju, iako ograničenu. Ali isprika prvenstveno ne vrijedi jer skoro da ne postoji politički subjekt koji u kampanje nije kretao ranije nego što je zakonom propisano. Razlog što mnoge stranke još ne vode kampanju leži u nečemu drugom.

Momentum je ključni dio predizborne kampanje. Cilj svake kampanje je da joj se vrhunac momentuma koji se gradio poklopi s krajem kampanje i izbornim danom. Da bi stranka bila uspješna u tome, mora planirati pažljivo. Kako i kada ulagati novac, kada izaći u javnost s ključnim temama, kada tražiti od članova i volontera da troše energiju i motivaciju. Čak se mora planirati i kada pustiti glasače da se “odmore” od propagande. Ukratko, niko ne može izdržati visok tempo kampanje dvije godine dana. Ni članovi, ni kandidati, ni volonteri, ni budžeti, a posebno ne glasači. Odsustvo planiranja dugoročne kampanje, u koju se svejedno upustio veliki broj stranaka, ključni je razlog što se takve kampanje vode, ali to niko ne primjećuje.

Nakon lokalnih izbora 2016. godine, veliki broj budućih kandidata i rukovodstva stranaka odlučili su postaviti narednu kampanju kao prioritet svog djelovanja. Međutim, rezultat je bio prerano raskidanje koalicija ili svađe unutar samih koalicija, trošenje stranačkog novca kao da se kraj kampanje već približava i insistiranje na kompleksnim, emotivnim ili velikim temama mjesecima prije nego je to bilo poželjno. Danas se stranke susreću s manjkom dobrih političkih tema koje mogu privući pažnju glasača, manjkom iznenađenja, manjkom novca da svoje aktivnosti podižu na sljedeći nivo i glasačima koji su zasićeni. Momentum koji bi sada trebao da se približava vrhuncu, za mnoge stranke i kandidate ne postoji.

Dvije najjače stranke ljevice, i njihova dva kandidata za Predsjedništvo BiH, najviše su pogođeni ovim problemom – posebno jer su očekivanja od opozicije bila velika. Željko Komšić se veoma rijetko pojavljivao u javnosti još od velikog proljetnog medijskog pritiska da se ljevica ujedini, iako još uspijeva motivirati glasače kada se pojavi. Denis Bećirović je nakon kandidature, i podrške javnih ličnosti i organizacija, dominirao naslovnim stranama početkom ljeta, ali onda dopustio da momentum opadne, i posljednjih sedmica veoma rijetko komunicira prema glasačima. Posljednja mini kampanja koju je SDP vodio unutar svoje predizborne kampanje je bilo predstavljanje Plana 10, dok DF već duži period nema jasne i usaglašene poruke prema glasačima. To, naravno, ne mora biti istina, ali stiče se dojam da stranke ljevice nemaju novca i nemaju motivacije, i da malo snage što im je preostalo iz ove dvogodišnje kampanje čuvaju za kraj septembra. Situacija nije mnogo drugačija ni među strankama centra ili desnice.

Moderne kampanje, koje traju godinama, mogu dakle biti uspješne samo ako su veoma dobro isplanirane i organizovane. Iza njih mora postojati strategija, a ne smiju ovisiti o ad hoc taktici. Posljedice slabog planiranja, nestrpljenja, trošenja novca i neadekvatne motivacije članova može stranke dovesti u situaciju da budu neprimjetne na vrhuncu kampanje.

Dvije specifičnosti Džaferovićeve kampanje

Karakteristike zastarjelih kampanja, kakve su primjetne u kampanji Šefika Džaferovića, trenutno su njegova najveća prednost. Radi se prvenstveno o dvije karakteristike, dužini trajanja kampanje ovog kandidata, i načinu komunikacije sa biračima – ovdje govorimo isključivo o kampanji Džaferovića, ne i kampanji Stranke demokratske akcije.

Činjenica da je Šefik Džaferović potvrđen kao kandidat SDA za člana Predsjedništva BiH tek krajem maja ove godine, i da je to bilo iznenađenje za veliki broj građana, značilo je da on kao pojedinac nije mogao, čak i da je želio, voditi dugu kampanju. Njegova kampanja je i u percepciji i realnosti svedena na tek nekoliko mjeseci, nalik nekadašnjim običajima. A u takvim kampanjama neophodno je brzo napraviti strukturu, jasan plan za svaki dan i što prije početi raditi na terenu, pojačavajući intenzitet javnih istupa kako se izbori primiču. Kandidat treba koristiti svaki dan kampanje da prvo poveća vidljivost, a onda iskomunicira svoje poruke. A velike skupove, plaćeno oglašavanje i intenzivno pojavljivanje u medijima kandidati ostave za kraj. U mnogo toga Džaferović je uspio do sada.

Druga bitna karakteristika dosadašnjeg dijela Džaferovićeve kampanje je direktan kontakt sa biračima, i to na nivou koji predstavlja presedan u domaćim kampanjama. U posljednjih mjesec dana, dok su se pojedini kandidati zadovoljavali povremenom javnom reakcijom, ili bavili internim stranačkim pripremama, Džaferović je obišao više od trideset gradova u izbornoj jedinici u kojoj se takmiči. Takva vrsta kampanje, posebno za kandidata za člana Predsjedništva, danas je neobična koliko je i efikasna. Posjete su, naravno, iskorištene i za dnevno kreiranje vijesti oko samih događaja, a sa tribina se redovno pošalju medijima reakcije na aktuelna politička pitanja iz različitih gradova u Federaciji, pa tako kampanja pokriva i tradicionalne i nove medije dok istovremeno radi na terenu.

Ne pobjeđuje se neradom

Konkurenti Džaferovića, posebno na ljevici, imaju svašta za naučiti iz njegove dosadašnje kampanje. Jer raditi na terenu, rukovati se i razgovarati s biračima svaki dan možda ne zvuči kao neki nov i kreativan pristup, kao što i nije. Ali jeste pristup koji zahtijeva energiju, istrajnost i disciplinu, osobine koje također sve više pripadaju nekadašnjim kampanjama i kandidatima, a sve manje modernim.

Ako već kampanje opozicije nisu pripremljene kako treba, timovi nisu uspostavljeni, programi napisani, budžeti spremljeni, onda najmanje što mogu uraditi je da počnu raditi na terenu. Svaki dan. Ostala su još dva mjeseca kampanje, u kojima se mnogo šta može promijeniti, ali se neće promijeniti uzimanjem godišnjih odmora, pisanjem saopštenja i bavljenjem internim stranačkim problemima, čemu je veliki broj kandidata posvećen posljednjih sedmica. S ovakvim zalaganjem i uloženim trudom, opozicija neće imati pravo da govori o pokradenim izborima i kupljenim glasovima. Mogao bi ih pobijediti isključivo rad.