Kada se od izvještača puno očekuje, a on nije u poziciji da zna išta više od poluinformacija i glasina

Tog 25. decembra na Trg Krajine u Banjaluci došao sam oko 9:30 h, jer su već tada banjalučki mediji objavili da je uhapšen Davor Dragičević, da je odveden u policiju i da se policija nalazi na Trgu. U tom trenutku na Trgu je veoma malo ljudi koji protestuju, a i broj policajaca je još prilično mali. Tada je uhapšena Davidova majka Suzana i još jedan čovjek, koji su automobilom negdje odvezeni. Ona se nije opirala, niti su policajci bili agresivni prema njoj. Sve to fotografišem i objavljujem na Twitteru.

Potom sam otišao do kancelarije da napunim telefon i ponovo se vratio na Trg sa kojeg se nisam pomjerao do 14 h. U tom trenutku na Trgu se nalazi mnogo novinara i novinarskih ekipa koji se s lica mjesta javljaju u program. Građana je nešto više, tu je i prvi čovjek PDP-a Branislav Borenović, a dolazi i narodni poslanik Draško Stanivuković. S vremena na vrijeme nešto se dešava prekoputa mene, ali ja ne vidim šta i zašto. Mogu samo da nagađam. Uhapsili su Stanivukovića, kažu da je namjerno presjekao policijsku traku, brani ga Borenović, on se otima i sve izgleda prilično dramatično, ali, vjerujem, da se nije opirao sve bi bilo drugačije. I njih policija odvodi negdje.

Za ovu priču veoma je važno da sam na Trgu s novinarima, istovremeno gledamo šta se dešava, čujemo informacije koje su u najvećem broju neprovjerene, na deset metara od nas ljudi nezainteresovano prolaze i idu svojim poslom. Policijske kornjače sada dominiraju među policajcima, maskirani su i samo im vidimo oči. Gledaju kroz ili pored nas i ćute. Bez naređenja ništa ne rade. Nisam siguran da im je prijatno što moraju biti na Trgu, ali to ne pokazuju.

Ljudi su tužni, bijesni, razočarani, zabrinuti, nekoliko žena plače, drugi viču na policiju, treći ćute, dok najveći broj ljudi poluglasno sve ovo komentariše. U meni je sve to pomiješano. Ima i onih koji ravnodušno i žurno prolaze Trgom gledajući ispred sebe. Emocije se mogu sjeći nožem.

Dez(informacije)

Dok stojim na Trgu, do mene dolaze različite informacije: Davoru Dragičeviću su polomili ruku, kornjače su došle iz Srbije, uhapsili su novinara, uhapsili su ovoga, uhapsili su onoga. Stanivuković prebijen. Sve će sa Trga biti sklonjeno do 14 h. Teško je bilo šta provjeriti i kome vjerovati?

Zašto vam sve ovo pišem?

Kao što sam rekao, na Trgu sam i sve vrijeme tvitam o onome što vidim u tom trenutku. Izbjegavam riječi kao što su diktatura, režim, brutalno, fašizam, jer mislim da to nije tačno. Ne huškam na policiju, ali ih ne branim. Pokušavam da budem realan, a da niko ne stekne utisak da ovo što vlast Republike Srpske radi podržavam ili opravdavam. Prenosim informaciju i fotografiju u isto vrijeme kad se nešto dešava, objektivno, racionalno. U tom trenutku najvažnije mi je da tačna informacija dođe do što više ljudi. Ja sam medij i moram biti odgovoran.

Zašto taj dan nisam davao izjave medijima?

Dok stojim na Trgu novinari mi prilaze i pitaju me da li bih dao izjavu. Odbijam ih. Telefon zvoni. Zovu televizije, novine, portali i žele da komentarišem šta se dešava u Banjaluci. Sve ih odbijam.

Zašto?

Zato što u tom trenutku nemam dovoljno informacija o svemu što se dešava na Trgu Krajine, iako sam tu. Ne znam šta se dešava s ljudima koji su privedeni u policiju. Ne znam šta će se desiti u narednih pola sata, poslije podne ili naveče. Ne znam nove poteze vlasti ili policije, ne znam da li će opozicija reagovati. Ne znam ništa ili, bolje reći, znam isto što i novinari, a možda oni u tom trenutku znaju i više od mene.

Kao što sam ranije rekao, emocije su jake, pomiješane i nikako ne doprinose racionalnom promišljanju.

Znam da mediji traže brzinu i ekskluzivnost, ali ja se tada ne osjećam kao adekvatan i kompetentan sagovornik. Pogotovo kao analitičar, psiholog ili aktivista, kako me mediji potpisuju. U tom trenutku sam običan građanin i ništa više.

Možda se pretvaram u kukavicu, maskirajući to odgovornošću prema izgovorenoj riječi, ali tada mislim da je to jedino ispravno?

U tom trenutku jedino mi je važno da sam na Trgu Davida Dragičevića i da svojim prisustvom pokažem da sam uz njegovog oca u borbi za istinu.